Ashabi i njihove kategorije
Smatra se da je Ibn Hadžer ponudio najbolju definiciju ashaba i onoga ko se može nazvati ashabom. Ashab je, prema njegovoj definiciji, vjernik koji se za života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., sreo s njim i družio, makar i kratko, slušao ga i umro kao vjernik, ispunjavajući ugovor.[1]
Iako ima onih koji za ashaba uvjetuju da se družio s Božijim Poslanikom, s.a.v.s., godinu ili dvije, ipak, većina islamskih učenjaka su saglasni da je onaj koji se sreo s Božijim Poslanikom, s.a.v.s., kome je pošlo za rukom da se druži s njim, makar nakratko, i okoristio se tom duhovnom atmosferom, umro u vjerovanju i ispunjavajući ugovor − ashab. Nevjernik, makar vidio Poslanika, s.a.v.s., hiljadu puta, ne smatra se ashabom.
Bez ikakve je sumnje da svi ashabi nisu jednaki. Oni imaju svoje kategorije, jer ne mogu se u istu ravan smjestiti oni koji su povjerovali Poslaniku, s.a.v.s., družili se s njim od samih početaka i borili se uz njega i oni koji su povjerovali u njega nakon Hidžre, ili oni nakon oslobođenja Mekke. I Kur’an i sunnet govore o ovom pitanju na ovaj način. Kur’an, a.š., govori o prvim muhadžirima i ensarijama:
Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime...[2]
Nakon toga govori o onima koji su dijelili prije oslobođenja Mekke i borili se i onima koji su dijelili poslije oslobođenja i borili se, te da oni nisu jednaki:
Nisu jednaki među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili − oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili...[3]
Moguće je primijetiti ovu razliku stupnjeva i u riječima Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Tako npr., kada je jednom prilikom Halid ibn el-Velid uznemiravao Ammara ibn Jasira, Božiji Poslanik, s.a.v.s., naljutio se i rekao: “Nemojte uznemiravati moje ashabe!”[4] Kada je Omer povrijedio Ebu Bekra, Poslanik, s.a.v.s., namrštio se i rekao Omeru: “Hoćete li vi pustiti moga ashaba?! Hoćete li vi pustiti moga ashaba?! Ja sam vam govorio: ‘O, ljudi, ja sam svima vama Božiji poslanik!’, pa ste vi rekli: ‘Lažeš!’, a Ebu Bekr je rekao: ‘Istinu govoriš!’”[5]
El-Hakim en-Nejsaburi, autor djela El-Mustedrek, najbolje je razvrstao ashabe podijelivši ih u dvanaest kategorija:
1. osobe koje su vrlo rano u Mekki primile islam, kao što su četverica halifa;
2. ashabi koji su primili islam u vijećnici Mekke (Darun-nedva);[6]
3. muhadžiri u Abesiniju;
4. učesnici prvog sastanka na Akabi;
5. učesnici drugog sastanka na Akabi, koga su uglavnom činile ensarije;
6. prvi muhadžiri koji su se sreli s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., prije nego što je ušao u Medinu;
7. učesnici Bitke na Bedru;
8. oni koji su učinili Hidžru poslije Bitke na Bedru, a prije Sporazuma na Hudejbiji;
9. oni koji su dali Prisegu na Hudejbiji;
10. oni koji su učinili Hidžru između Sporazuma na Hudejbiji i osvojenja Mekke, kao što su Halid ibn el-Velid i Amr ibn el-As;
11. oni koji su primili islam nakon osvojenja Mekke;
12. djeca koja su vidjela Vjerovjesnika, s.a.v.s., na dan osvojenja Mekke, na Oproštajnom hadžu i sl.[7]
[1] Ibn Hadžer, El-Isaba, I, 7.
[2] Et-Tevba, 100.
[3] El-Hadid, 10.
[4] Ahmed, El-Musned, IV, 89.-90.; Ibnul-Esir, Usdul-gaba, IV, 132.
[5] El-Buhari, “Tefsirul-Kur’an”, VII, 3.; El-Bejheki, Es-Sunenul-kubra, X, 236.
[6] Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam, jednoga dana poveo je Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u gradsku vijećnicu i tu je islam primila jedna grupa Mekelija (prim. Z.H.).
[7] El-Hakim, Ma’rifa ulumil-hadis, str. 22.-24.; Ahmed Muhammed Šakir, El-Baisul-hasis, str. 137.
- Napravljeno na .