Allahovom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., zamjeraju što se ženio sa više žena. Možete li nam objasniti ovo pitanje?

Odmah da kažem da su oni koji o ovoj temi pričaju sve i svašta osobe koje ništa nisu pročitale i koje ne razmišljaju. Da su se imalo potrudili pa pogledali u knjige o životopisu i ponašanju Muhammeda, a.s., ne bi postavljali jedno ovakvo pitanje, koje ih toliko omalovažava.

Ovo pitanje su mi do sada postavili na pet-šest mjesta i ja sam svaki put radio na tome da odgovorim, ponekad nepotpuno, ponekad potpuno. I ovog puta ponovit ću ono što mi je ostalo u sjećanju od svega toga.

Ženidbe sultana svih Božijih poslanika, bića kome je dato završno poslanstvo, Muhammeda, s.a.v.s., imaju nekoliko aspekata: stvari koje se tiču ličnosti Muhammeda, s.a.v.s.; generalno gledano, svrhe i ciljeve koje je moguće uzeti u obzir; jedan dio obaveza; i, na kraju, situacije koje su posebne za žene i supruge i koje se trebaju obaviti. A sada da redom te aspekte obradimo, jedan po jedan.

Da najprije ovo pitanje objasnimo sa strane koja gleda na tu čistu ličnost. Prije svega, treba znati da se ta izvanredna osoba nije ženila nijednom do svoje dvadeset pete godine. Ako se uzme u obzir posebna situacija te tople oblasti, toliko dugo da živi bez žene čestito, što je i jučer i danas prihvaćeno kao istina, i tome se pokori, govori nam da je kod njega osnova bila čestitost i da je imao odličnu vlast nad svojom voljom i strastima. Da je u ovom slučaju bilo imalo zablude, prijašnji i današnji njegovi neprijatelji ne bi ni tren stajali i šutjeli a da to ne bi objavili cijelom svijetu. Međutim, svi njegovi i stari i novi neprijatelji, iako su mu pripisivali ono što uopće nije činio, u ovom pravcu nisu imali nimalo hrabrosti da bilo šta kažu.

Naš vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., prvi put se oženio kada je imao dvadeset pet godina. Ova ženidba kod Allaha, dž.š., i Božijeg Poslanika je bila uzvišena i posebna, ali bila je sa jednom ženom koja se udavala prije toga dva puta i koja je imala četrdeset godina. Taj sretni dom je trajao pune dvadeset tri godine i završio se poput jedne zavjese u osmoj godini poslanstva, ostavljajući za sobom jednu gorku čežnju i nostalgiju. I ovog puta Vjerovjesnik, s.a.v.s., kao što je bilo do dvadeset pete godine, ostao je potpuno sam. Da, poslije je, sa porodicom, djecom i svim ostalim nakon dvadeset tri godine provedenog sretnog života, ponovo živio četiri-pet godina kao neoženjen i tako je živio do svoje pedeset treće godine.

Na taj način, sve ostale ženidbe počinju mu i nastavljaju se ove godine, kada se smanjuje potreba za ženom. I onda u jednoj tako toploj sredini primijetiti želju za strastima i uživanjem u tom smislu poslije pedeset pete godine? To se tako nikako ne može shvatiti ako čovjek ima savjesti i razumijevanja.

Druga stvar koja nam pada na pamet u vezi sa tim jeste način shvatanja ženidbe sa više žena kod Vjerovjesnika. I ove se teme želim dotaći sa dvije-tri rečenice.

Prije svega, treba znati da su oni koje muči ova tema oni koji ne prihvataju nijednu vjeru i princip, zbog čega nemaju nikakvo pravo da kritikuju ovakvo nešto, jer su oni protiv svakog principa. Oni, bez ikakvog zakona i propisa, imaju odnos sa više žena, oni čak i sa svojom rodbinom dozvoljavaju brak, ili su oni kojima je data Knjiga, kršćani i jevreji. Njihovi napadi su bili nemilosrdni, sa puno bijesa i bez imalo razmatranja. To je neko stanje ponašanja u kome bi trebali zaštititi sami sebe, jer koliko ima velikih poslanika koje priznaju Indžil i njegovi sljedbenici i koliko ima poslanika o kojima govore Tevrat i njegovi sljedbenici koji su se ženili sa još više žena i koji su zasnivali mnogo više brakova?! Kada se sjetimo samo poslanika Sulejmana, a.s., i Davuda, a.s., vidjet će se otvoreno koliku su nepravdu učinile i jedna i druga grupa i kakvo su nasilje počinili. Na osnovu toga možemo konstatirati da ženidbu sa više žena (poligamiju) nije započeo vjerovjesnik Muhammed, a.s., isto kao što ni poligamija nije suprotna duhu poslanstva. Pored svega toga, kao što ćemo u daljnjem tekstu vidjeti, poligamija sa aspekta dužnosti poslanstva ima koristi koje su iznad naše zamisli.

Naravno, poligamija, naročito za vjerovjesnike koji dolaze sa vjerskim odlukama, sa jedne strane je čak obavezna. Jer, vjera ima toliko stvari koje se događaju u intimnosti porodice, a te stvari može samo čovjekov bračni drug saznati. Na osnovu toga, da bi se objasnile te strane vjere bez ikakvih metafora i aluzija, potrebni su pozivači u vjeru koji će sve jasno i kako treba objasniti, jer više puta stilske figure kao što su metafora i aluzija stvaraju pometnju i otežavaju razumijevanje.

Eto, prije svega, te čiste i časne žene, koje se nalaze u kući poslanstva bivaju odgovorne za dužnost pozivanja u svijetu žena i za prenošenje onoga što čuju (za vjerske stvari) te su zbog toga potrebne, čak i neophodne, i za vjerovjesništvo i za svijet žena.

Druga stvar, koja se uglavnom tiče žena Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je:

a) Zbog toga što se među ženama nalaze stare, srednje stare i mlade osobe, donose se različite odluke koje obavezuju svaki period starosti, i lično, uz pomoć tih čestitih žena, koje se nalaze u kući Vjerovjesnika, te odluke imaju mogućnosti da se provedu preko njih.

b) Povodom toga što su sve žene iz različitih plemena, otvara se put ukorijenjenoj ljubavi i vezi, prije svega među plemenima, zatim među svim grupama koje su zasnovale rodbinstvo sa čestitom osobom Muhammeda, s.a.v.s. Svako pleme i porodica računali su ga svojim, i pored vjerskog osjećaja, osjećali su i jednu duboku simpatiju prema njemu sa prirodnom povezanošću.

c) Svaka žena koju je uzeo iz bilo kojeg plemena u njegovom životu i poslije njegove smrti bila je uzrok jako ozbiljne vjerske službe u svome narodu i plemenu, tako što je i bližnjim i daljnjim rođacima bila prevodilac vidljivih i nevidljivih djela Muhammeda, s.a.v.s. Tim povodom njeno pleme, i žene i muškarci u njemu, mogli su od nje naučiti Kur’an, tefsir (komentar Kur’ana) i hadise i na taj način savladavati učenje suštine svoje vjere.

d) Putem ovih ženidbi najsavršeniji vjerovjesnik, s.a.v.s., isto kao da je zasnovao bliskost sa cijelim Arabijskim poluotokom i došao u takvu situaciju da je za svaku kuću bio gost i u nju mogao ući bez poziva. Svi su putem te bliskosti mogli da se približe tom uzoru veličanstvenosti pa su i nalazili priliku da nauče vjerske dužnosti. U isto vrijeme, sva ta različita plemena računala su ga njima bližnjim i time se ponosila. Benu Mahzum putem Ummu Seleme, r.a., Emevijje putem Ummu Habibe, r.a., a Benu Hašim putem Zejnebe bint Džahš, r.a., smatrali su sebe njemu bliskim i usrećenim.

Sve ovo dosada objašnjeno bilo je generalno sa pojedinih aspekata i bilo je u okviru koji obuhvata i ostale vjerovjesnike. A sada da obradimo ovu temu pojedinačno i u okviru događaja i doživljaja svake supruge Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

Da, ovdje ćemo čak vidjeti da logika, naspram njegova života pojačanog Objavom, ostaje toliko nisko koliko zemlja. Drugim riječima, misao čovjeka poklanja se i spušta ka zemlji ispred Poslanikove, s.a.v.s., velike pameti i mudrosti.

a) Njegova prva žena je Hatidža, r.a., naša majka. Njegova ženidba sa ovom izuzetnom ženom, starijom od njega petnaest godina, nosi smisao i značenje najvećeg uzora za svaki brak. On je cijelog života bio vezan za svoju ženu vjernošću i odanošću da je poslije njene smrti nikada nije zaboravio, čak je u svakoj prilici govorio o njoj. Poslije smrti Hatidže, r.a., Vjerovjesnik, s.a.v.s., se nije ženio četiri-pet godina. Iako je o svojoj glavi imao mnogo siročadi, on je, ipak, nastavio svoju dužnost oca i u jednom pogledu majke, trpeći zbog njihova odgajanja i vođenja brige o njima. Zamislimo ono što je nemoguće, a to je da je imao i prema prvim i prema posljednjim ženama makar jednu slabost, da li bi ovako postupio?

b) Iako nije po redoslijedu, druga supruga mu je bila iskrena Aiša, r.a. Bila je kćerka njegovog najbližeg prijatelja. Naspram ovog velikog čovjeka, koji je zajedno sa njim proveo cio život, i kada je bilo teško i kada je bilo lahko, to je bio najpažljiviji poklon od Vjerovjesnika. Čast da Ebu Bekr, r.a., bude pored njega i u njegovoj beskrajnoj blizini, bilo je moguće samo na ovaj način. Da, iskrena Aiša, r.a., i njen otac, Ebu Bekr, r.a., zaslužili su bliskost Vjerovjesniku na način koji iza sebe neće ostaviti ni materijalnu ni duhovnu prazninu.

Pored toga, žena izuzetne pameti i prirode, kao što je Aiša, r.a., bila je tako stvorena da je u potpunosti mogla biti predstavnik poslaničkog pozivanja. Prema njenom životu poslije udaje i kasnijim djelima, potvrđeno je da takvo uzvišeno biće može biti samo supruga Vjerovjesnika, s.a.v.s. Jer ona, prema položaju u kome se nalazila, ponekad biva najveći muhaddis, najsavršeniji komentator Kur’an-i kerima i najizuzetniji islamski pravnik, sa jedinstvenim razumijevanjem i vidljivih i nevidljivih djela Muhammeda, s.a.v.s.

Zbog toga je našem Vjerovjesniku bilo prikazano u snu da treba sa njom da se oženi, i ona na taj način ulazi u kuću Vjerovjesnika prije nego što joj je išta drugo u vezi sa tim palo na pamet.

Time će ona postati uzrok časti za Ebu Bekra, r.a., i pripremit će se da u svijetu žena, otkrivajući sve svoje sposobnosti i mogućnosti, postane veliki pozivač i upućivač ka Pravome Putu, u smislu jednog od prvih učenika našeg Vjerovjesnika. Eto, ona je na taj način ušla i vezala se za kuću sreće i kao supruga i kao učenik.

c) Nadalje, iako nije treća po redoslijedu brakova, treća supruga bila mu je Ummu Seleme, r.a. Kao jedan od prvih muslimana, Ummu Seleme, koja je bila iz porodice Benu Mahzum, bila je zlostavljana u Mekki, odakle prvi put čini hidžru za Abesiniju, zatim drugi put u Medinu. U takvim okolnostima uzela je mjesto u prvim safovima.

Imala je muža koji je zajedno sa njom pretrpio ove duge i trnovite puteve. I u očima Ummu Seleme nije bilo slična čovjeka njenom mužu. Pošto su zajedno proživjeli period mučenja, ostala je sama samcata sa svojom djecom nakon gubitka svog neouporedivog životnog druga Ebu Selemea u Medini. Ovoj ženi, koja je bila daleko od svoga rodnoga kraja i doma i koja je uzela na svoja leđa teškoće života sa nekoliko siročadi, prvi su pružili neka sažaljenja Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a., međutim, ona je te ponude odbacila, jer u njenim očima nije bilo čovjeka koji bi upotpunio mjesto i prazninu Ebu Selemea.

Konačno, sa ponudom za brak, njoj je ruku pružio Vjerovjesnik, s.a.v.s., i ova ženidba je bila potpuno normalna, jer ova veličanstvena žena, koja nije nikada odustala od bilo kakvog žrtvovanja za islam i za iman i koja je, poslije dugog života u jednom od najuglednijih arapskih plemena, ostala sama, nije se mogla ostaviti da prosi. Naročito kada se pomisli na njeno iskreno i ozbiljno požrtvovanje za islam, njoj se neminovno treba pružiti ruka pomoći...

I eto, Ponos Vasione, stupajući sa njom u brak, pružio joj je tu ruku pomoći. Da, ono što je radio od svoje mladosti prema tadašnjim okolnostima, na ovaj način je nastavio da radi, a to je briga o onima koji su ostali bez ikoga i dužnost pružanja ruke pomoći siročadima.

Ummu Seleme je, isto kao i Aiša, r.a., bila pametna i razborita žena. Imala je sposobnost jednog pozivača koji širi islam, zbog čega je, pružajući joj ruku sažaljenja i uzimajući je pod svoju zaštitu, Muhammed, s.a.v.s., sa druge strane primao još jednog učenika u svoju školu (medresu) znanja i pozivanja u islam, naročito za svijet žena koji se osjeća dužnim da joj zahvali.

Inače, ženidbu našeg Vjerovjesnika i Ponosa Vasione, koji se približio šezdesetoj godini, sa jednom udovicom i ulazak u tolike teškoće ne možemo ničim drugim objasniti, posebno ne strastima i slabošću prema ženama.

d) Jedna od žena mu je i Remla binti Ebu Sufjan (Ummu Habiba), kćerka čovjeka koji je dugo vremena naspram Vjerovjesnika, s.a.v.s., bio predstavnik nevjerništva... Ona je jedan od prvih muslimana i onih koji su uzeli mjesta u prvim redovima islama. To je namučena žena koja je u godinama zlostavljanja učinila hidžru za Abesiniju i tamo bila svjedok da joj je muž primio kršćanstvo, a zatim dočekala njegovu smrt.

Tih dana bilo je brojčano malo ashaba, a materijalno gledano, bili su siromašni. Nisu bili u stanju da gledaju bilo koga i da osiguraju uvjete za opstanak. Prema tome, šta je trebalo da čini Ummu Habiba? Ili je trebala primiti kršćanstvo i pomoć od kršćana, ili se trebala vratiti svome ocu i kući nevjerništva, ili je trebala prositi od vrata do vrata? Ova žena, koja je bila jedna od najboljih vjernica najpoznatijeg plemena i, gledano sa strane porodice, od najbogatijih, nemoguće je bilo da izabere išta od toga. Ostala je bila samo intervencija našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Eto, brakom sa Ummu Habibom sve se to obistinilo. Ova žena, koja je prešla sve vrste žrtvovanja za vjeru, daleko od svoje kuće, među crncima, u danima kada ju je iscrpio izlazak iz vjere i smrt njenog muža – za nju je učinjeno nešto najprirodnije, a to je bio poziv da se vjenča sa našim Vjerovjesnikom, s.a.v.s., uz prisustvo Nedžašija. Ovaj slučaj nije za to da se kritikuje, već ovo treba podržati kao izvršenje stvari koju zahtijeva i u svojim okvirima sadrži “Milost svim svjetovima” (Rahmeten lil’l-alemin), tj. sam Poslanik, s.a.v.s.

Pored toga, ova velika žena imala je mnogo šta da doprinese naučnom životu muslimana, onima koji su joj slični, bilo da se radi o ženama ili muškarcima. I ona je na taj način ušla u kuću sreće kao supruga a i kao učenik.

U isto vrijeme, ovim brakom porodica Ebu Sufjana je dobila mogućnost da ulazi i izlazi iz “kuće poslanstva” bez poteškoća i da na taj način, stičući drugačiju sliku o Poslaniku, omekša svoj stav prema islamu. I ne samo na porodicu Ebu Sufjana, već je taj događaj bio takve vrste da je imao utjecaja na možda cijelo pleme Umejjevića (Benu Umejje). Čak se može kazati da je ovo pleme, koje je bilo dokraja surovo i fanatično, putem braka Ummu Habibe postalo mehko i došlo u takvo stanje pripravnosti da prihvati svako dobro.

e) Jedna od onih koja je ušla u kuću sreće je i Zejneb binti Džahš, r.a. Zejneb, kao žena jakog porijekla i još toliko nježna i sa dubokim osjećanjem, bila je rodbina sultanu svih vjerovjesnika. Odrasla je i odgajala se u njegovoj blizini. Kada ju je naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaprosio za Zejda, r.a., njena porodica se malo uzdržala od tog prijedloga i pokazala naklonost da je da našem Vjero-vjesniku. Na kraju su, upornošću našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., pristali da je udaju za Zejda ibn Harisa, r.a.

Zejd je jedno vrijeme prije toga bio lišen slobode, dopao zarobljeništva i poslije toga bio rob koga je Prvak Vasione oslobodio. Naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa tom upornošću za ovaj brak, želio je da zasnuje jednakost među ljudima i da ona zavlada, a taj teški posao, kao i uvijek, ostavlja najprije za svoje najbliže. Međutim, izgledalo je da žena izvanredne prirode, Zejneb, neće dugo ostati u braku, koji je bio samo radi izvršavanja naređenja. Ovaj brak nije donio Zejdu, r.a., ništa osim muke i patnje.

Konačno, dogodio se razvod braka, ali ipak Vjerovjes-nik, s.a.v.s., i dalje radi na tome da Zejd odustane od razvoda i da se brak nastavi. Baš u tim trenucima dolazi Džibril, a.s., i sa nebeskom odlukom donosi naređenje da se Vjerovjesnik oženi sa Zejnebom. Ovaj ispit za Vjerovjesnika je bio veoma težak, jer do tada je morao činiti nešto što niko nije imao hrabrosti učiniti i time objaviti rat običajima koji su vladali i koji su bili ukorijenjeni. To je bila velika borba. Takvo nešto moglo se učiniti samo zato što je naredio Allah, dž.š. I na kraju, naš Vjerovjesnik, sa dubokom sviješću robovanja Allahu, dž.š., učinio je to djelo, koje je bilo veoma teško za njegov čisti karakter. Kao što kaže Aiša, r.a., da je bilo dozvoljeno (a to je nemoguće) da se nešto sakrije od Objave koja silazi, on bi prikrio ajete koji mu naređuju ženidbu sa Zejnebom. Da, osobi koja je nosila poslanstvo − toliko je to bilo teško!

A Božanska mudrost je htjela da uvede ovo čisto i veličanstveno biće u kuću Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je pripremi u znanje i nauku i da je učini dužnom da poziva u vjeru i da je širi. Na kraju je tako i bilo. I tokom daljnjeg čistog života, pazila je na svaku sitnicu koju zahtijeva činjenica da je žena Vjerovjesnika.

Pored toga, u periodu neznanja, prije islama usvojena djeca su smatrana rođenom djecom i njihove žene su smatrane kao žene njihove djece. Kada je takav običaj iz perioda neznanja trebalo dokinuti, onda je opet i u ovom slučaju to prvo proveo naš Vjerovjesnik. Kao što svakome ne možete reći “dijete moje” i time vam ne može biti dijete, isto tako vam ni žena onoga kome kažete “dijete moje” ne može biti snaha.

Iako ima još mnogo toga da se kaže u vezi sa brakom sa Zejnebom, budući da bi to prešlo granice teme u okviru pitanja i odgovora, zasad skraćujem govor o tome ostavljajući ga do trenutka kada ćemo ovu temu posebno analizirati.

f) Jedna od žena koja je stekla čast ulaskom u kuću sreće je i Džuvejrija bintu’l-Haris. Ratovali su protiv njenog nevjerničkog plemena, i oni su svi, i muškarci i žene, dopali zarobljeništva. Ova žena, čiji su osjećaji bili uništeni, koja je ponižena kao član porodice sa dvorca, kada je dovedena pred Vjerovjesnika, s.a.v.s., bila je puna mržnje i neprijateljstva.

U takvom trenutku, Najveći Um jednim potezom rješava problem, s lahkoćom kao da vadi dlaku iz masti.

Kada je sklopio brak sa Džuvejrijom, r.a., dospjela je do zvanja “majke vjernika” i u očima drugova Muhammeda, s.a.v.s., postala simbol poštovanja. Naročito kada su drugovi Vjerovjesnika rekli: “Rodbina Božijeg Poslanika ne može biti u zarobljeništvu” i oslobodili sve zarobljenike, onda je osvojeno i srce Džuvejrije, r.a., i njenog cijelog plemena.

Vidi se da naš Vjerovjesnik, u šezdesetim godinama, sklopljenim brakovima mnoge probleme odjednom rješava, da u takvoj jednoj teškoj situaciji, poput buke Sudnjeg dana, on biva uzrok puhanja povjetarca mira i stišavanja.

g) Jedna od onih koja se umiješala među sretne žene je i Safijja binti Hujej, r.a. Bila je kćerka jednog od vođa Hajbera. U poznatom događaju kod Hajbera ubijen joj je otac, brat i muž, a pleme joj je porobljeno. Safija, r.a., je bila jako ljuta, u njoj je gorjela želja za osvetom. Međutim, kada je stupila u brak sa Vjerovjesnikom i dospjela na nivo njegove veličanstvene žene, gdje su je poštovali vjernici i kada joj je svaki ashab (drug Božijeg Poslanika) sa poštovanjem govorio “Majko”, te naspram njegove uzvišenosti koja uništava i briše sve loše, Safija je zaboravila sve ono što se dogodilo i počela je da se ponosi time što je žena našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Pored toga, mnogim jevrejima se putem Safije pružila prilika da izbliza vide i upoznaju našeg Vjerovjesnika i da omekšaju svoje držanje prema islamu. Allah, dž.š., Koji od jedne stvari stvara sve i u Čijem jednom djelu ima hiljadu mudrosti, također je stvorio mnogo dobra i berićeta u ovom braku, kao i u ostalim brakovima.

Mislim da će biti na svome mjestu, pored svega ovoga, da napomenem da je ovim brakom Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao jednu lekciju svojim sljedbenicima, a to je da upoznaju duhovni svijet svojih neprijatelja, a naročito jevreja...

Safija, r.a., i njoj slične žene koje su iz različitih naroda, nose veliku ulogu za prodiranje u unutrašnja stanja tih naroda, naravno pod zavjetom da čovjek ne odaje svoje tajne putem izdajica svojim neprijateljima.

h) Jedna od tih sretnih žena bila je i Sevda, r.a., ona koja je zauzela mjesto u prvom saffu muslimana, koja je učinila hidžru u Abesiniju i imala sličnu sudbinu kao Ummi Habiba tako što je ostala tamo samo zbog smrti svoga muža.

U svim tim Poslanikovim, s.a.v.s., brakovima u kojima se nalaze ovakve različite mudrosti i koristi, on uopće nije stupao u te brakove zbog strasti. Dapače, stupao je u brak ili radi toga da zasnuje bliskost sa svojim pomoćnicima, kao što je to učinio sa prvom dvojicom pravednih halifa, ili da otkrije sposobnosti i mogućnosti kod svojih supruga, ili, pak, kao što smo vidjeli u pojedinačnim primjerima, uzimao je na sebe teret i obavezu odgoja radi drugih mudrosti i koristi.

Pored svega toga, tu je i njegovo održavanje i izdržavanje ovoliko žena, kuće, namirnica i potreba poput odijevanja na najpravedniji način, njegovo pažljivo ponašanje prema njima, pažljivo postupanje prema pravdi i pravima, brzo i sigurno sprječavanje bilo kakvog mogućeg nemira među njima i rješavanje međusobnog neslaganja sa lahkoćom, kao da iz masti izvlači dlaku, kao što je rekao Bernard Show: “On je čovjek koji rješava probleme toliko lahko kao da pije kahvu.” Sve to ukazuje i dokazuje poslanstvo te izvanredne ličnosti...

Mi koji znamo koliko je teško brinuti čak o jednoj ženi sa samo dvoje-troje djece, pokoravamo se tom veličanstvenom i izvanrednom biću koje je o tolikom broju žena brinulo i gledalo na njih u ritmu i harmoniji stiha, iako su one prije toga zasnivale svoje druge porodice i bile svjedoci drugih struktura porodica i u tim domovima u sebi izgradile različite karaktere.

Ostalo je da objasnimo još jednu stvar, a to je slučaj da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., imao veći broj žena nego što je dozvoljeno njegovim sljedbenicima. To je jedno posebno i specijalno pravilo. Da, to je jedan zakon koji obuhvata mudrosti i koristi, koje mi i znamo i ne znamo. Jedno vrijeme, u vezi sa ženidbom, data mu je apsolutna dozvola, nakon nekoliko vremena mu je stavljena granica i na kraju mu je zabranjena ženidba.

Zbog važnosti ovih pitanja, osjetio sam potrebu da odužim u izlaganju. Nadam se da ćete mi oprostiti i opravdati me.

Na taj način, sve ostale ženidbe počinju mu i nastavljaju se ove godine, kada se smanjuje potreba za ženom. I onda u jednoj tako toploj sredini primijetiti želju za strastima i uživanjem u tom smislu poslije pedeset pete godine? To se tako nikako ne može shvatiti ako čovjek ima savjesti i razumijevanja.