Licemjerstvo

Licemjerstvo (nifak) podrazumijeva vjerničko držanje čovjeka koji ne vjeruje. Naime, taj čovjek svojim ubjeđenjima i idejama pripada nevjerničkoj skupini, ali je njegovo ponašanje suprotno poricanju i on se svojim dvoličnim držanjem stalno prilagođava situaciji. Zato za licemjerstvo možemo reći da predstavlja pojedinačnu i društvenu bolest duha i duše. Dvolična osoba, osoba koja pati od bolesti licemjerstva, u svakoj situaciji se ponaša drugačije, u svakoj prilici govori drugačije i svojim raznolikim stavovima ostavlja dojam osobe koja živi nekoliko paralelnih života. Teško je, a ponekad i nemoguće, procijeniti prave namjere licemjera (munafika). On u sebi nosi osjećaj neprijateljstva prema svima koji misle drugačije i koje doživljava kao „one druge“. Nastojat će da im, javno ili tajno, nanese zlo. Međutim, on svoje namjere neće baš uvijek iznositi javno. Ukoliko to situacija zahtijeva, on će sakriti svoje namjere, a prema tuđem mišljenju i stavu pokazat će neophodno poštovanje. Djelovat će blago, pa i blogonaklono prema drugima, čak će ponekad postupati kao da je jedna od „njih“. Ipak, u svom unutrašnjem svijetu, on će ključati poput vulkana i svojim zamišljenim neprijateljima pripremati razne zavjere i zamke. A onda, kada se oni koje smatra ličnim neprijateljima nađu u teškoj situaciji, on će bez odlaganja pokazati svoje pravo lice. Proći će kroz širom otvorena vrata, koja drugi ostaviše zahvaljujući povjerenju i lijepom mišljenju o njemu, i učiniti nezamislivo zlo. Za razliku od neprijatelja vjere i vjerovanja, koji otvoreno napadaju na vjeru i sve što je sveto, on će se najčešće pretvarati kao da poštuje vjerske, nacionalne i domovinske vrijednosti, te na taj način biti dio jedne konstantne prevare, usmjerene prema ljudima od dina i imana. On je podmukao i pretvaranje (takijje) je njegov životni stil. Sa ljubavlju će prilaziti svima, ali jednom, kada mu se ukaže prilika, bez razmišljanja će vam zabiti nož u leđa.

Licemjer je čovjek koji laže dok govori. Možda vam je danas obećao vjernost po nekom pitanju, ali već sutra ćete ga naći kako gazi datu riječ. Na vaše povjerenje, on će odgovoriti izdajom, a svoje podle i podmukle namjere pretočit će u praksu, zadržavajući svoj, naizgled, prijateljski odnos prema vama. Gledajući iz te perspektive, on je opasniji od nevjernika koji sebe deklariše kao otvorenog neprijatelja vjere, vjerovanja i Kur'ana. Razlog tome je njegov prijateljski pristup prema vama. Koristeći vaše povjerenje i nizak stepen budnosti prema opasnostima, on će vam prići, poklanjati vam osmjehe, a prvom prilikom kada dobije šansu, ugrist će vas poput najotrovnije zmije.

Iako licemjer ne vjeruje ni u šta, on će povremeno reći: “Ja vjerujem u Allaha i Sudnji dan“, te sebe kititi perjem vjernika i na taj način nastojati zavarati iskrene vjernike. No, nakon svakog pokušaja zavaravanja, on će biti taj koji je prevaren, jer vjernici su pronicljivi i sve što vide, uz pomoć svjetlosti imana, vide na pravi način. „Čak i kada je neuk i nepismen, i kada nema razvijene intelektualne sposobnosti, srce vjernika će prepoznati hvalisavce i oni neće ostaviti pozitivan dojam na njega.“ (Bediuzzaman, Mektubat) U Kur'anu se oni koji sebe zavaravaju opisuju na sljedeći način:

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!" – a oni nisu vjernici. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju. (el-Bekare, 8-9)

Prema drugom kur'anskom kazivanju, licemjeri su ljudi bolesna srca. Njihove emocije su bolesne, njihovo razumijevanje nepotpuno, njihova svijest uspavana, a njihova volja pod kontrolom njihovih prohtjeva. Mehanizmi koji pokreću savjest, kod njih su u potpunosti paralizovani. Međutim, do te mjere su srasli sa svojom bolešću, da će reagovati vrlo oštro ukoliko im ponudite mogućnost izlječenja. Ponudite li im lijek, dobit ćete šamar, ponudite li im spas, dobit ćete poniženje...

Kada sretnete jednog licemjera, desit će se ponekad da imate dojam kako razgovarate sa pravim nevjernikom i grješnikom. S druge strane, povremeno će vam djelovati poput skeptika, a povremeno poput sofiste. Svaki taj susret će u vama proizvesti nelagodu. Njegova bolest će povremeno prouzrokovati takve napade sumnje i panike da je nemoguće ne osjetiti jezu pred takvim prizorom. Taj duševni bolesnik proživljava konstantni strah. Povremeno se zatvara u sebe i izmišlja nepostojeće neprijatelje, te drhti kao prut od straha pred njima. Zato se licemjer trza pred svakim zvukom i svaki potez doživljava kao atak na njegova prava. Bilo koji pokret će shvatiti kao pokušaj vršenja pritiska na njega i vikat će okolo praveći veliku gužvu oko toga. To neobično stanje duha, Kur'an opisuje na slijedeći način:

Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih... (el-Munafikun, 4)

Takvi ljudi su u stalnoj dilemi “kuda i kako“ i zbog toga su vrlo često neodlučni. Svakoga će doživljavati drugačije, svaku pojavu će tumačiti na različit način, ni prema kome i ni prema čemu neće osjećati povjerenje. Ukoliko posjeduju moć, oni će svoje protivnike predstaviti kao lične neprijatelje, neprijatelje sistema, ali i neprijatelje kompletnog čovječanstva. U toj svojoj imaginaciji, oni će ljude koji pripadaju grupi izmišljenih neprijatelja pokušati da unište ili da navedu nekog drugog da ih dokrajči. Prozivat će ih i klevetati. Današnjom terminologijom, osudit će ih bez suđenja i dati sve od sebe u nastojanju da unište svoje protivnike. Još ako na svojoj strani ima i medijsku moć, on će danima, pa i sedmicama, javnost bombardovati informacija koje nemaju nikakvu utemeljnost. Do te mjere će se koristiti propagandom, da će mase doći u situaciju da razmišljaju samo o toj temi koja im se nameće. No, ako nije dovoljno moćan da uradi takvo što, u borbi protiv svojih izmišljenih neprijatelja posegnut će za svakakvim zlom, od dvoličnosti preko poltronstva, pa sve do različitih oblika prevare i obmane. Dvoličnost nije dovoljna da opiše njegovo stanje, jer on posjeduju više od dva lica. Svoje vrijeme troši u stalnim obilascima svojih izmišljenih frontova i na svakom frontu svojim izmišljenim neprijateljima prikazuje neko novo lice. Božija riječ takvo stanje opisuje na slijedeći način:

...neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš. (en-Nisa, 143)

Licemjer je uvjeren da jedino on zna pravu istinu, i da su jedino njegovi stavovi ispravni. Za njega su jedino mjerilo ispravnosti, njegovi iskrivljeni kriteriji, njegova pomućena savjest, njegovo poremećeno razumijevanje i njegove emocije koje ga stalno obmanjuju. Za duševnog bolesnika koji na taj način promatra svijet i pojave oko sebe, svaka pojava je zabrinjavajući, a gotovo svaki čovjek simbol potencijalne opasnosti za njega. Za njega je sve što postoji, kompletan fizički svijet sa svojom duhovnom dimenzijom, nebesa i Zemlja, Sunce i Mjesec, zvijezde i nebule, planine i polja, doline i brda, bašče i vrtovi, živa i neživa bića, ljudi i životinje, samo su skup obmanjujućih i maračnih slika od kojih se ledi krv u žilama. Zbog bolesti duše i devijacije koja odlikuje njegov karakter, svaku pojavu u sebi i oko sebe on doživljava kao mutnu, nejasnu i sumnjivu. U tom idejnom pomračenju, koje vlada unutar njegovog svijeta, pitanja kao što su iman, odnos između Allaha i čovjeka, odnosno Stvoritelja i stvorenja, želja duše za vječnim životom i život na vječnom svijetu, pitanja su kojima se on ne bavi ili ih, zbog magle koja vlada u njegovoj duši, osjeća na posve pogrešan način. U želji da se svjesno distancira od tih stvari, ponekad će sebe prepustiti uživanju, zabavama i različitim igrama. Svjesno će krenuti stazom poricanja unutarnjih dimenzija vlastitog bića, pa će se okrenuti užicima, slastima, strastima i požudama. Okrenut će leđa realnosti i logičkim rješenjima koja mu iskaču na put. Fantazija će postati njegova primarna preokupacija. Svoje vrijeme će trošiti na fantazijama, i što je najstrašnije, neće poželjeti ili znati da se probudi iz te strašne noćne more.

Istinske vrijednosti koje izdižu čovjeka i njegov položaj kod Gospodara, za licemjera su pitanja koja nemaju nikakvu važnost. Za njega su na prvom mjestu uživanja i materijalne želje. On živi da bi uživao. Život, kao najvrjedniji kapital koji posjeduje, potrošit će u nastojanju da ugodi vlastitom nefsu. Za njega je život kao neka stvar koju je pronašao na ulici. On se ne zamara razmišljanjem o smrti i budućem svijetu. Za njega je želja za vječnim životom samo način da obezbijedi dugotrajno uživanje u stvarima koje mu na ovom svijetu pričinjavaju zadovoljstvo. Reagovat će žustro ukoliko mu poremetite ambijent uživanja. On je u konstantnoj potrazi za novim užicima. Svakodnevno se prepušta nekoj novoj zabavi, međutim, strah da će jednog dana životna realnost uništiti balon u kome živi, ne napušta ga ni u jednom trenutku.

One koji ne razmišljaju poput njega, licemjer smatra glupim i maloumnim. Najbolje se osjeća kada je daleko od takvih ljudi. Taj neće propustiti da iskoristi bilo koju priliku, bilo da se radi o dozvoljenim ili nedozvoljenim sredstvima. On će krasti, mešetariti, uzimati ono što mu ne pripada, a onda bezbrižno uživati u stečenom, a da se pri tome ni na trenutak ne prisjeti Onoga koji stoji iza svega materijelnog i od Koga potiču sve blagodati kojima je čovjek okružen. Njemu ne pada na pamet, ili nije sposoban da Ga potraži, da Ga upozna i da Mu se zahvali. Pored toga što posjeduje nezdrave stavove po pitanju stvari, pojava i Stvoritelja, njegov odnos prema drugim ljudima je vrlo egoističan, egocentričan i zasnovan na hedonizmu. U strahu da mu ne nanesu štetu, on će sve ljude oko sebe, pa čak i svoje najbliže, koji se bave istim poslom kao i on, smatrati svojim neprijateljem. Zauzimajući ratoboran stav prema njima, sa uvjerenjem da je rat jednak obmani, on će biti u konstantnoj potrazi za raznim igrama i podvalama. Zavjere su njegov način djelovanja, a obmana osnovno sredstvo kojim se bori protiv svojih konkurenata i neprijatelja. U toj svojoj borbi on neće prezati da se koristi lažima i klevetama. A kada vidi da to nije dovoljno i da ne može ostvariti svoje ciljeve, on mijenja taktiku. Prikrivajući svoje pravo lice, sebe predstavlja kao da je jedan od vjernika. Štaviše, trudit će se da ostavi dojam najboljeg među njima, te da u tom periodu ne pokaže nikakvo mimoilaženje i neslaganje sa stavovima vjernika koji ga okružuju. On će dati sve od sebe da među tim ljudima stekne ugled i da oni imaju visoko mišljenje o njemu. Međutim, čim se vrati među nevjernike, on će objelodaniti svoje nevjerstvo i pokazati vrlo radikalan stav u svojim idejama. Drugim riječima, u zavisnosti od ambijenta u kome se nalazi on će korigovatli svoje stavove i mijenjati boje poput kameleona. U vezi sa takvim ponašanjem, Kur'an kazuje sljedeće:

Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo." (el-Bekare, 14)

To je oličje licemjera, čovjeka koji ne pokazuje svoje pravo lice i koji nema nikakvu konstantu u svom karakteru. Poput šejtana ili džina, on konstantno poprima drugačiji oblik i izgled, te u takvom stanju izlazi pred druge ljude. Obzirom da živi u svijetu vlastitih uvjerenja, on nastoji ostati podjednako blizak, odnosno udaljen u odnosu na oba fronta, te pronaći neku međutačku na kojoj će zadržati svoju poziciju. U nastojanju da pronađu tu zajedničku tačku, on će povremeno ostati razapet između dvije stvari i u strahu da ne bude razotkriven konstantno će mijenjati poziciju na kojoj se nalazi. Kao rezultat ponavljanja istog obrasca djelovanja, takvo ponašanje će postati dio njegove prirode i na nekin način formirati njegovo drugo lice.

Kao što nam na to ukazuje jedan hadis, svaki čovjek se rađa na način da je njegovo srce otvoreno prema imanu i ubjeđenju, odnosno svaki čovjek se rađa na način da u njemu postoji potencijal da postane idealan čovjek. Međutim, da li će u budućnosti izrasti u pozitivnu ili negativnu jedinku, to u velikoj mjeri zavisi od njegovih roditelja i zajednice u kojoj živi. Uz pomoć ta dva značajna faktora, on ili će krenuti putem nebeskih visina, ili će se strovaliti prema provaliji zvanoj „dno dna“. Taj pad na „dno dna“, rezultat je nevjerovanja, sumnja i dilema kojih se ne može osloboditi, udaljenosti od Allaha, zatvorenosti prema pitanjima kao što su smisao i duhovnost, određenih moralnih slabosti kao i stanja u kome čovjek doživljava poraz pred naletom tjelesnih požuda. Ovim faktorima i uzrocima, moguće je dodati i neke druge. Međutim, nema potrebe za tim, jer svaki od ovih uzroka je simtom bolesti koja je dovoljno jaka da čovjeka baci na postelju, a onaj ko se zarazi takvim virusom, jednostavno nema nikakvih izgleda da izađe na kraj sa njim. Zato je nemoguće da pronađe boljitak i ozdravljenje duša koja je napadnuta, ranjena i zaražena na ovaj način. Jedan takav nesretnik vremenom dolazi u situaciju u kojoj u potpunosti gubi lični integritet, udaljava se od svoje suštine i dolazi u konflikt sa vlastitom savješću. Vjera i sve što se tiče vjere mu postaje monotono. On strepi od religioznosti i sa sumnjom gleda na Knjigu. Izbjegava dokaze koji ukazuju na istinu. Svaki dan živi u nekom drugačijem duševnom stanju. On se vodi idejom: “Jučer je ostalo u prošlosti, a danas je danas i zato treba živjeti i uživati. Što se sutrašnjice tiče, i ona treba biti predodređena užicima. Ništa osim toga nije važno.“ Njemu je važan samo trenutak u kojem se nalazi. On ograničava neograničeno i sužava ono što je široko, pa na taj način živi daleko od blagodati koje vrijeme nosi sa sobom.

Licemjera ne interesuje ni boljitak društva, niti napredak ljudske zajednice. Osim lične sreće i zadovoljstva (ako se to uopće može nazvati srećom), on ne mari ni za koga, niti ga interesuje bilo kakva ljudska vrlina. Drugim riječima, on ne zna za zajednicu, nije mu poznat koncept zajedničkog življenja, solidarisanja ili požrtvovanosti. Njemu su ljudske vrline smiješne, a želja da se ovaj svijet učini boljim mjestom za sve ljude u njemu, glupost koju ne želi razumijeti. Štaviše, ponekad će osjetiti jaku zavist prema tuđoj sreći, pa će učiniti sve što je potrebno da bi naudio ljudima koji su sretni. Takvi će biti predmet njegove smutnje. Prema svemu i svakome, s čim i s kim se ne slaže, on će krenuti u sveopći rat i nemilosrdno će napadati do kraja. A ako ga neko upozori da se ponaša ljudski i da ne uništava sve oko sebe, on će se osjetiti uvrijeđenim i poput najvećeg altruiste viknuti da je samo borac za ljudski preporod i dobrobit ljudskog roda. Takvu dvoličnost, Kur'an opisuje slijedećim riječima:

Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" – odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" (el-Bekare, 11)

To je njihova demagogija kojom oni kriju svoje prave namjere. Ove bolesne duše, koje djeluju isključivo u skladu sa svojim interesima, sve što ide u njuhovu korist opisuju kao napredak, a sve što je suprotno tome, opisat će kao smutnju i nered.

Licemjer je sve što čini potčinio vlastitom interesu. Ukoliko mu njegovi interesi to nalažu, on će sa lahkoćom unijeti nered gdje god se nalazi. U takvoj situaciji on će vrlo brzo naći zajedničku riječ sa griješnicima i nevjernicima, pružit će im neophodnu podršku i na taj način pokazati da mu ne smeta svrstavanje među pobornike nereda i anarhije. Licemjer svakom problemu prilazi iz perspektive ličnog interesa i sve je potčinjeno njegovom egoizmu. Njegova mjerila su poremećena, a kriteriji pogrešni, bijelo vide kao crno, a lijepo kao ružno. On odobrava zulum i blizak je zalimu. Svjetlo mu smeta i on vodi rat protiv svega što širi svjetlost oko sebe. Za njega je glupost biti vjernik i pronaći sigurnost u vjeri. Licemjer obmanu smatra umijećem zavođenja. Pribjegavajući lahkoći destrukcije, on pokušava ostaviti dojam jake osobe. Što se tiče odnosa između samih licemjera, nemoguće je govoriti o bilo kakvoj vrsti čvrste ujedinjenosti među njima. Ipak, obzirom da ružno vide kao lijepo, a lijepo kao ružno, zlo kao dobro, a dobro kao zlo, te da osjećaju konstantnu netrpeljivost prema vjernicima, te zajedničke osobine ih mogu povremeno i na jedno određeno vrijeme zbližiti. Međutim, takvo zajedništvo nije izgrađeno na temeljima srčane povezanosti, jer u svojim mislima i djelima oni pokazuju konstantnu rasutost i višestruke kontradikcije.

Kao što ih krasi kontradikcija u stvarima poput vjerovanja, pouzdanosti, tevekkula i predanosti, ni u drugim segmentima života licemjeri se ne mogu osloboditi kontradiktornih stavova. Kada im spomenete vjeru, oni će reći: „Zar da vjerujemo u ono u šta vjeruju ovi bezumnici?“ Takvim stavom oni jasno pokazuju kako vjernike smatraju manje vrijednima. Pored toga, ovaj odgovor je dokaz njihovog uvjerenja da je moguće postojanje drugačijeg sistema vjerovanja, koji bi više odgovorao njihovom intelektualnom nivou. Oni su „intelektualci“, pa je  (po njima) sasvim normalno da njihovo vjerovanje, njihova religija i razumijevanje islama bude ispred razumijevanja drugih ljudi. Štaviše, reći će vam da su oni pravi vjernici, dok su oni koji izvršavaju vjerske obaveze, samo puki islamisti. Šta god to značilo!? Oni su iskreni, a oni koji se u svemu rukovode Allahovim zadovoljstvom, samo su obični manipulatori koji zloupotrebljavaju druge ljude. Iz tog razloga, oni vjeruju da su sa svojim razumijevanjem vjere, daleko iznad običnih ljudi. Eventualno izjednačavanje sa drugim ljudima za njih je znak poniženja, jer u svojim glavama imaju izgrađen sistem „kasti“, koji se mora poštovati po svaku cijenu. Istini na ruku, oni nemaju nikakve veze ni sa vjerovanjem, ni sa tevekkulom, niti sa predanošću, međutim, kako nisu dovoljno hrabri da kažu „mi ne vjerujemo“, demagogija je način i sredstvo s kojima izlaze na kraj s drugima.

A jednom kada se osjete dovoljno jakim i sposobnim, licemjeri će objaviti otvoren rat prema nacionalnim i vjerskim vrijednostima jedne zajednice. Međutim, ukoliko izgube na snazi ili dođu u situaciju da se suoče sa oštrom reakcijom zajednice, s jedne strane će, u službi ličnih interesa nastaviti svoje podmukle zavjere, dok će s druge strane započeti raspravu u vjeri i vjerovanju, iznoseći tvrdnju da je religija pitanje koje se zloupotrebljava. Čak će i bez ustezanja reći: „Pa i mi smo vjernici, i to oni iskreni.“ Naravno, ni to neće potrajati. Čim se nađu u društvu svojih istomišljenika, izgovorit će riječi koje nam Kur'an prenosi, i na taj način iznijeti ono što im je u srcima:

Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo." (el-Bekare, 14)

Tweet

Whatsapp