Neki govore: “Zašto ne vidimo Allaha?” Kako odgovoriti na to pitanje?
Vidjeti je problem shvatanja. Primjera radi, u tijelu čovjeka nalaze se mikrobi; u dnu jednog zuba nalazi se, možda, nekoliko miliona bakterija koje svojim sredstvima i mogućnostima rade na struganju, iscrpljivanju i razjedanju tog zuba. A čovjek niti čuje njihovu buku, niti je obaviješten o njihovom postojanju. Oni ne mogu u potpunosti vidjeti čovjeka i nikako ga ne mogu shvatiti. Zapravo, da bi oni u potpunosti shvatili čovjeka, neophodno je da se nalaze izvan njega, da su u potpunosti nezavisni i u isto vrijeme da imaju oko poput teleskopa da bi ga vidjeli. Znači, njihovo nerazumijevanje i neshvatanje postaje prepreka njihovom viđenju; oni vide ono što se u tom trenutku nalazi ispred njih.
Poput ovog primjera iz mikrosvijeta, da vam navedemo i jedan primjer iz makrosvijeta. Zamislite da smo sjeli pored nekog teleskopa koji svjetlosnom godinom prikazuje četiri milijarde godina iza nas. Opet je naše znanje u vezi sa cijelim svemirom i svakim mjestom “poput kapi u okeanu.” Možda možemo, u vezi sa poljima koje smo primijetili teleskopom, saznati samo nekoliko podataka koji su neka vrsta nejasnih hipoteza. Sa ovim hipotezama dolazimo do drugih hipoteza, i radimo na tome da preko njih steknemo i druge podatke.
Ni ovdje nećemo moći u potpunosti da vidimo i shvatimo upravljanje vasionom, njezin cjelovit oblik, sadržaj i suštinu. Jer kao i u mikrosvijetu, tako i u makrosvijetu nismo u mogućnosti da u potpunosti shvatimo i razumijemo sve.
Vidi se da se nalazimo u ograničenosti naspram sadržaja i suštine vasione. Isto tako se i u makrosvijetu vidi ograničenost, iako su u našim rukama teleskop i X-zraci. A sada da zamislimo Allaha, dž.š.! Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Naspram Allahovog Kursa (Prijestolja) sav prostor...”, tj. cio prostor u dubini od trilion puta triliona brzinom svjetlosti – “poput jedne je halke bačene u pustinju.” Dalje kaže: “...a Kurs (Prijestolje) je naspram Njegovog Arša poput halke bačene u pustinji!”
U okviru mjerila kvantiteta i kvaliteta to je ogromna veličina, prikazana upoređenjem prilikom opisivanja Arša i Kursa! Uzvišeni i Slavljeni Allah Svoju volju i odredbe određuje sa Arša i Kursa i odatle provodi Svoje odluke...
Sada razmislite, vi koji ste naspram vasione u jednom mikroskopskom stanju, kako je besmislena vaša tvrdnja da ste u potpunosti shvatili sav prostor! Isto tako je besmislen vaš trud da shvatite Veliki arš (Arš-i azim), naspram koga je sav prostor u obliku jednog mikroskopskog stvorenja! A sam Veliki arš je samo centar odakle Allah, dž.š., određuje i provodi Svoje odluke! Kada je to tako, kako onda da se shvati i obuhvati Allah, dž.š.?!... Zbog toga se u Kur’an-i kerimu kaže:
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve!
Da, te oči i pogledi Njega ne mogu vidjeti i do Njega doprijeti. Da bi se nešto vidjelo, potrebno je to obuhvatiti. On svakom oku i pogledu daje mogućnost shvatanja – viđenja, ali i postavlja granicu. Oči Njega ne mogu vidjeti! Da bi ova tema bila koliko-toliko osvijetljena, uvjet je da se ovaj aspekt na ovaj način shvati.
S druge strane, nur (svjetlost) je zavjesa Allaha, dž.š. Mi čak ni svjetlost ne možemo da shvatimo. Jedan ashab, kad se Muhammed, s.a.v.s., vratio s Mi’radža, upita ga: “Jesi li vidio svoga Gospodara?” Kako prenosi Ebu Zerr, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: “On je svjetlost! Kako da Ga vidim!” Na drugome mjestu se prenosi da je kazao: “Ja sam vidio jednu svjetlost!” Ali – svjetlost je stvorena. Allah, dž.š., je Munevvirun - nur, tj. Onaj koji daje svjetlost svjetlosti, Izvor svjetlosti. Allah, dž.š., je Taj koji svjetlosti daje oblik, formu i izgled. Svjetlost nije Allah, već Njegovo stvorenje. U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., daje objašnjenje riječima: “Allahova zavjesa je svjetlost!” Znači, između vas i Njega postoji svjetlost; vi ste okruženi svjetlošću.
Ovdje postoji još jedna mudrost. Opet kažemo: okruženi, tj. ograničeni, ali svojstvima, ničim drugim. Njegova svojstva nisu ista što i Njegovo Biće, ili nešto drugo.
Ulaskom u probleme u vezi sa Božanstvenošću (Uluhijjet), tema postaje dublja i teža i javlja se situacija iz koje se ne može izaći.
Kao zaključak možemo reći da se Allah, dž.š., ne može vidjeti. Svjetlost je Njegova zavjesa. Vi, iako vidite, i opet-ako vidite, vidjet ćete samo svjetlost.
Naprimjer, kada radite na tome da prevaziđete tajnu duše koja vas navodi na zlo (nefs-i emmare), vidite crvenu svjetlost; duše koja prekorava (nefs-i levvame), onda vidite plavu svjetlost; a kada pokušate da prevaziđete tajnu smirene duše (nefs-i mutmeinne), vidite svjetlost zelene boje. Poslije toga dođete do stepena gdje ne možete da odredite i procijenite boju svjetlosti. To su istinska viđenja Allahovih dobrih robova, koja se mogu otkriti samo iskustvima savjesti.
Da bi mogao dati jednu ideju o ovoj temi, pristupio sam ovim bojama i poradio na tome da vam je predstavim. Na osnovu toga, ono što možete vidjeti sastojat će se samo od sjenke, koja je sjenka svjetlosti Uzvišene Istine. Zbog toga, smatrat će se da opet niste vidjeli.
Da sada ovu temu obradimo sa trećeg aspekta. Hazreti Ibrahim Hakki kaže:
Ne postoji suprotan, ravan i sličan mome Gospodaru na ovome svijetu!
On je daleko od oblika, Sveti i Uzvišeni, On, Allah.
Prije svega, našem Gospodaru nema suprotnog, u smislu da mu taj parira. Ovo je jako važna stvar. Jer nešto treba da ima suprotnu stranu da bi se moglo vidjeti. Znači, ti vidiš svjetlost zato što naspram nje postoji tmina. Također, u vezi sa bilo kakvim dužinama kažeš svoju misao, kao npr.: Ovo je dva metra, ovo drugo tri itd. Zbog toga što imaju suprotnu stranu, ove stvari se raspoređuju.
Allah, dž.š., nema ni suprotnog, ni ravnog Njemu, i kao što tmina pokaže svjetlost, On se ne može vidjeti na osnovu suprotne strane.
Da ovu temu obradimo i sa aspekta fizike. Koliko čovjek može vidjeti od čitavog prostora što je pred njim izložen!? Da, da li možete dati neku brojku onoga što vidite? Naprimjer, da zamislimo da se na milijarde od svih viđenih stvari u izložbi svemira stavi pred naše oči pa da one kažu: “Izvolite, vidite, uzmite pouke: slavite Stvoritelja!” Međutim, mi od svega toga što je pred nama izloženo možemo vidjeti samo pet stvari od miliona, a ostale stvari ne poznajemo. Da, mi vidimo samo onaj određeni dio stvari i jedan njihov dio koji se nalazi u određenim svjetlosnim talasima. U tom slučaju, pazite, čovjek koji kaže: “Zašto ne vidim Allaha?” želi da stavi Allaha, dž.š., Koji rukovodi vasionom, u istu malu vasionu, koju vidi samo koliko pet postotaka u jednom milionu. Ah, kako je to niska misao!
Da, oni koji naspram Allahovih, dž.š., propisa u prirodi razmišljaju na hiljadu načina i koje tišti to razmišljanje, Njega će vidjeti. Veliki vjerovjesnik Musa, a.s., i vođa svih vjerovjesnika, Muhammed, s.a.v.s., Njega će sigurno vidjeti prema njihovom duhovnom stanju, a ostali – prema svojim duhovnim moćima... I ovdje postoji veliki podsticaj na istraživanje i razmišljanje. Oni koji žele na Ahiretu biti gospoda i sultani (vladari), radit će na ovome svijetu na obnavljanju strukture glave i srca (razuma i osjećaja), tačnije, da bi na drugom svijetu vidjeli i čuli Allaha, dž.š., kako dolikuje svakome ko se misaono i duhovno uzdigao, na ovome svijetu treba da žive dušom i srcem i da pokažu ogroman trud tako što neće tamo otići sa kofom vode, već će sa sobom odnijeti okeane dobrih djela... Naravno, sve prema sposobnostima.
U jednom slabom, po nekima i izmišljenom (mevdu’) hadisu, koga je Ibrahim Hakki preveo ne gledajući na njegovu slabost, kaže se:
“Ja ne mogu stati na nebesima i Zemlji”, reče Istina;
“saznade se Tvoja riznica iz izvora svih jezika!”
Koliko je dobrotom darežljiv, On, Veličanstveni, Onaj koji postoji i naspram Koga svjetovi nisu ni koliko atomi, u srcu svakog vjernika spozna se kao “riznica”; On pokreće vjerske osjećaje, koji su uzrok čovjekove smirenosti.
On zna najbolje sve ono što postoji!
- Napravljeno na .