Može li se objasniti izgled Allaha, dž.š.?
Uvezi sa Allahom, dž.š., mi ne možemo znati ništa više od onoga čemu smo podučeni. Razum na ovom polju ne može ništa kazati! Ono što treba razum učiniti na ovom polju jeste da prizna prednost i vođstvo Objave. To možemo razjasniti ovakvim primjerom.
Zamislite da sjedimo u istoj prostoriji. U jedno vrijeme čujemo da je neko pokucao na vrata. Da, zaista je neko udarao u vrata. Neki od nas, savlađujući svoje saznanje o tom kucanju, počeli su prosuđivati:
“Gospodine, ovaj što kuca na vratima je takva i takva osoba” itd...
Mi kažemo da je to zamisao. Druga grupa u ovakvom slučaju misli da pamet nema toliko moći da zamisli ko je iza vrata. Ono što prvo pada na pamet je da povjeruje da kucanje u vrata govori da ima nekoga iza njih, ali o kome se radi – činjenicu o tome treba ostaviti osobi koja je pokucala na vrata i koja želi da se predstavi. Mi ovo nazivamo pametnim postupkom i shvatanjem.
Ovaj primjer u vezi sa našom temom možemo ovako iskoristiti. Mi radimo na tome da spoznamo Allaha, dž.š., da spoznamo Njegova stvorenja – (djela) i Njegova imena, od Njegovih imena do Njegovih svojstava, uzdižući se od spoznaje Njegovih svojstava do manifestacije Njegove biti. Znači, spoznajom Njega u Njegovim djelima i sa Njegovim lijepim imenima prelazimo u vasionu koju, posmatrajući, obiđemo i stignemo do horizonta manifestacije Njegovih svojstava, odakle se uzdižemo u svijet gajba, a zatim u svijet šuhuda36, i sve što više ukus posmatranja raste, to se više gubimo ne znajući ništa za sebe. Čas lahko udišemo miris ljepote i milosti i radujemo se, čas zadrhtimo i uplašimo se naspram srdžbe, gnjeva, veličanstvenosti i straha.
Vidi se da u vezi sa Stvoriteljem ne možemo reći ništa u okviru mjerila “nama poznato” i “nama znano”. Spoznaju Njega ostavljamo savjesti, koja je tačka ujedinjenja vidljivog i nevidljivog i koja sama po sebi ima svoj jezik i dijalekt. Svakako, Allah se zna po Svojim imenima, shvata se po Svojim svojstvima, postoji Svojim Bićem, jednostavno hazret-i Siddikovim37 izrazom rečeno: “Njega shvatiti podrazumijeva nemoć shvatanja” ili kao što to na svoj način kaže najveći retoričar38 riječima koje mu se pripisuju: “Ne znamo Te kao što te trebamo znati, o, Ti, Znani!” On, dž.š., je tim mjerilom shvaćen i spoznan.
U objašnjenjima koje daje Kur’an-i kerim u vezi sa Njegovim djelima i poduhvatima shvatamo da je On sa Svojim djelima i svojstvima Apsolutni, Onaj koga treba obožavati, i preko Njegovih svojstava savršenosti duhovno se uzdizati, a u Njegovoj ljepoti, koja je izvor vječne ljepote, gledati savršenstvo jer je ta ljepota bez manjka i nedostatka.
Ako je to tako, onda još jednom iznova trebamo obnoviti našu datu zakletvu riječima:
O, Ti koji se apsolutno obožavaš! Svakako Tebe ne možemo u potpunosti znati, ali shvatamo da si nam bliži od aorte, i u toj bliskosti prirodnog svijeta shvatamo Tvoju veličinu u otvaranju i zatvaranju stranica knjige svih nebesa, harmoniju koju si uspostavio između oka muhe i Sunčevog sistema, poput stihova, prihvatajući to kao svjetlosni put naše duše, i shvatamo Tvoju bit preko Tvojih djela, na hiljade i na stotine hiljada mjesta, i ujedinjujemo se sa njihovom manifestacijom, i na taj način postižemo smirenost duše.
- Napravljeno na .