Poziv na merhamet
Sasvim je jasno da oni koji ne dijele iste vrijednosti naslijeđene iz prošlosti, ili koji se ne oslanjaju na iste izvore kao i mi, ne osjećaju na isti način naše nevolje, i sasvim je jasno da od njih nema pomoći, jer oni su samo zbunjeni našim općim pogledima. Ustvari, oni koji na sadašnjost i budućnost gledaju samo iz materijalističkog svjetonazora i koji na život gledaju samo iz svojih tjelesnih aspekata – oni ne mogu osjetiti ili kušati bilo šta što nadilazi prolazna i plitka zadovoljstva tijela. Oni uvijek i iznova, prema istom iskvarenom svjetonazoru, sve što se ne odnosi na tijelo smatraju beznačajnim. Ni prošlost ni budućnost za njih nemaju značenja; oni misle da su prošlost i budućnost samo skloništa onima koji su izgubili sadašnjost. Ono što takvi ljudi smatraju suštinskim jeste samo sadašnjost; sve izvan nje je rasipanje vremena. Uistinu, takvi ljudi, zatvoreni u svoje uske poglede, ne mogu shvatiti izjave kao što je ova:
Da znate ono što ja znam, rijetko biste se smijali, a često biste plakali![1]
Sultan riječi, Poslanik koji je izgovorio ovaj hadis, znao je više od onoga o čemu je uzviknuo, a samo oni koji su zreli u svome duhu, koji su zadovoljni svojim vjerovanjem, Božanskom spoznajom i ljubavlju, koji se time pripremaju za vječnost, znaju zašto plaču i šta je to što ih na plač tjera. Ima više razloga zašto takvi ljudi plaču.
Kao i vjerovanje, i pronalaženje mira – problem za koji je svako zainteresiran – ili opasnost od uvlačenja u nevjerništvo, sve su to problemi koji se moraju rješavati, ali ima tu i niz drugih problema: društvenih, ekonomskih, političkih i kulturalnih. Postoje uzroci nepravde koja je korijen nesigurnosti u svakom društvu, ali postoje i prava koja se moraju iznova razmotriti i preraspodijeliti u skladu s humanim vrijednostima i na principima pravednosti i savjesti. Postoje i naša nadanja i ideali koji se tiču vječnosti i, nasuprot njima, postoje antidemokratske prepreke o kojima ne može biti razgovora, kao ni o propagandi koja ih prati i koju odašiljaju oni koji imaju moć. U mnogim sferama emocije još dominiraju nad razumom, a zapovijesti se daju u skladu s nesmotrenom moći. U mnogim dijelovima svijeta ljudske greške i loša djela još se uklanjaju krvlju i suzama. S vremena na vrijeme ljudi se nasilno odvode s puta u raj i grubo guraju u pakao, a ne uzimaju se u obzir njihova volja i mišljenje. Svaki dan se formiraju novi kampovi, svaka grupa se bori za svoje stavove i hoće da komanduje; svaka ideologija se ističe kao životni stil koji se temelji na načelima te grupe. Štaviše, ljudi su prisiljeni prilagoditi se ovom uskom okviru i živjeti u skladu s njim. Na stotinama mjesta, po čitavom svijetu, gnječi se savjest pojedinca, zapostavlja se volja zajednice, a oči savjesti se osljepljuju.
Ustvari, najkraći put da se olakša njihov bol i da se ljudi oslobode društvene represije jeste da se prekine upletati u njihove savjesti i da im se omogući i pokaže da žive s vlastitom sviješću i voljom. Zaista, samo kada je živ mehanizam savjesti, te kada se bude poštivala volja i savjest ljudi u društvu, ljudi mogu biti humani i usmjereni ka humanim vrijednostima. Pojedinci će biti istinski građani tek kada egzistiraju s vlastitom savješću i voljom, kada su toliko zreli da u duhovnom smislu mogu pomoći drugima. U protivnom, društvo će neminovno biti pogođeno raznovrsnim društvenim, političkim, administrativnim i ekonomskim problemima. Zajednica koja je uspostavljena na neadekvatnim, nekonzistentnim ili zakrpljenim dijelovima ne može se nazvati narodom. Isto tako, masa koja hoće da bude narod, a koja je posve izgubljena u duhu, ne može imati svijetlu budućnost. Ukoliko želimo spasiti cijelo društvo, suštinska stvar je da svaki pojedinac bude osviješćen i motiviran. Zvijezda bolje budućnosti našeg društva pojavit će se – na iznenađujuće uspješan način! - tek onda kada svjesno odlučimo spašavati druge, zajedno, rame uz rame, s dlanovima okrenutim prema nebu.
Osnovni temelji koji će nam pomoći da dostignemo željenu zrelost komponirani su od naše svijesti o vjeri, sa svim što ta vjera znači i šta ona sa sobom nosi, od našeg bola i napora u našem ibadetu (bogoslužju), od morala u svim našim djelima, od savjesno i senzibilno obnovljenog duha, od preispitivanja svega što je protiv osjećaja pravednosti u našim srcima. Ovim i na ovaj način prosvijetljeni, mi ćemo nadići ograničenja individualiteta, uspostavljat ćemo naše zahtjeve u skladu s ovim principima i znat ćemo šta hoćemo. Idući korak naprijed, mi ćemo biti u stanju da sve povežemo s vječnošću te da sve procijenimo supremnim kriterijem. Na taj način, dijeleći sve prednosti humaniteta, mi ćemo moći da oglasimo da smo “najsavršenijeg oblika i prirode”,[2] kakva ljudska bića jesu. Vjerujem da će svako od onih koji su blagoslovljeni shvatiti ovu pivotalnu ideju; ne samo pokušati da druge izvodi na Pravi put, nego im osiguravati njihovu budućnost.
Osjećam obavezu da još jednom podvučem da su pojedinačni projekti prosvjetljenja koji nemaju cilj pomoći zajednici osuđeni na neuspjeh! Štaviše, na takav način je nemoguće oživjeti vrijednosti koje su destruirane u srcima pojedinaca u društvu, kao ni njihovu svijest i volju! Prema tome, planovi i projekti za spašavanje pojedinaca, koji se vode nezavisno od spašavanja naroda, nisu ništa drugo do jedna iluzija, kao što je i mišljenje da se može postići uspjeh naroda ako se ne probude paralizirani pojedincisamo fantazija!
U ovom svjetlu, pošto je očito da naše pojedinačne volje i savjesti tapkaju u mjestu te da ruke svakog od nas pripadaju svima nama, mi vjerujemo da ako udružimo svoje ruke, mi možemo riješiti sve probleme našom kolektivnom sviješću i snagom svoje volje. S ovakvim stavom, mi se nadamo da ćemo ne samo spasiti od daljnjeg propadanja, nego i da ćemo, povećavajući blagodat svakog pojedinačnog života, onda kada drugima predstavimo eliksir života, stabilno uvećavati našu materijalnu i duhovnu vrijednost. Za nas se još nesebičniji plan ili pokušaj sastoji u tome da, ukoliko smo što češće okrenuti ka drugima, tek tada smo konzistentni i tek tada možemo očekivati uspjeh svake vrste. Ovo je ta istina – ono što oživljava pojedinca je cilj da se i drugi uzdignu. Suprotno od ovoga je mišljenje da se personalni interes sastoji u tome da se poubijaju ili paraliziraju sva druga ljudska bića. Oni koji rasipaju svoje živote u težnji za personalnim interesom prije ili kasnije će se iskvariti, čak i ako ne budu involvirani u prljave politike. S druge strane, ljudi srca bude druge ljude tako što im nude eliksir života u svim mjestima gdje su oni ostavljeni na milost i nemilost grubim moćnicima. Takvi ljudi su nominirani za “zadovoljstvo” u ovome maratonu na ovom i na onom svijetu.
Političaru koji prihvata postojanje i pravo drugih na život samo zato što taj drugi služi njegovom ili njezinom ličnom interesu se nikada ne može vjerovati, niti iko može živjeti u sigurnosti kada se takvi političari sukobe. Ono o čemu takvi ljudi sve vrijeme razmišljaju jeste isključivo lični interes. To je razlog zašto oni laskaju narodu i od ljudi prave svoje lutke. Ako im zatreba, takvi će i zgnječiti drugog čovjeka i prisiliti ga da puzi pred njim, a u svakom drugom čovjeku će gledati onoga ko snuje zavjeru protiv njih. Kada imaju moć, ovi tirani su nemilosrdni, a kada su slabi, ulaguju se i dodvoravaju drugima. Zato što su konzistentno neiskreni, oni sami sebe, svojim trikovima, pobijede i pripreme se za svoj zli i opaki kraj. Oni su uvjereni da mogu svakoga prevariti i da uvijek čine dobre stvari. Ovi bijedni ljudi, dakle, sebe stavljaju u čudnu poziciju, uništavajući svoju reputaciju zbog svoje karijere. Takvi inteligentni prevaranti, kao što mnogi ljudi mogu posvjedočiti, postaju vrlo opasni zulumćari i neizlječivi duševni bolesnici. Ljudi ove vrste uvijek traže samo svoj interes, uprkos činjenici da ne čine nikakvo dobro. Međutim, dok ne steknu reputaciju ili karijeru, oni su spremni dodvoravati se drugima i lizati im čizme.
S druge strane, ono što se nalazi u osnovi ponašanja ljudi koji se godinama pripremaju da služe drugima i da pate za druge jeste zov merhameta koji ih tjera da uđu u središte potrage za ljudskim pravima. Ovaj apel – koji uglavnom stoji izvan pojedinačne odgovornosti – zbog svoje duboke iskrenosti, nadilazi ograničenu svijest o društvenoj odgovornosti; on je zadatak koji odgovara ljudima srca. To su predvodnici svake humanitarne akcije, otvoreni za hairli djela i počašćeni kada ih čine. Bez obzira u kakvim negostoljubivim i nemilosrdnim okolnostima se nalaze, takvi ljudi su odlučni da ne odustanu od svoga pozvanja; oslanjajući se na vlastite fondacije, oni ne znaju stati u svome dobročinstvu. Sa svojim unutarnjim i vanjskim osjećajima, oni su programirani da, na određeni način, vide i čuju Boga, da Ga spoznaju i budu s Njim. Oni su ljudi ovoga i onoga svijeta, ljudi čija se veza s drugima, iz gore spomenute tačke gledišta, može posmatrati kao veza s Bogom. Očigledno, do vrha u Džennetu moguće je doći ovom vrstom ovozemaljskih djela. Štaviše, život koji takvi ljudi vode, u svim njegovim varijantama, je jasan i beskrajno dovoljan za uživanje u tračku mirne luke ahireta. Zaista, ova najčistija srca su već postigla radosni rezultat, a drugi mogu samo sanjati da će ga dosegnuti nakon miliona i miliona godina teškoga rada. Oni znaju da su došli u Božiju blizinu i da će divaniti sa stanovnicima najviših ahiretskih deredža, koljeno uz koljeno, rame uz rame, dokazujući da su pobjednici u vječnosti. Uvijek iskreni i čisti, ovi ljudi srca stalno traže velike projekte i samite. Oni razmišljaju o merhametu, govore o merhametu i traže načine da se izraze kroz merhamet. Oni se srčano trude uputiti druge, bez ikakve diskriminacije, doći do beskrajne sreće žrtvujući se radi ahiretskog i duševnog zadovoljstva i ne spomenuvši materijalni interes niti bilo kakvu želju za pozicijom. Oni na raspolaganje stavljaju svoje duhovne moći i svoje veze s drugima onoga časa kada svojoj svijesti prikuče činjenicu da su u prisustvu Vrhovne Moći. Ondje gdje drugi stanu, oni raskošno obnavljaju.
Držeći se maksime: “Ne poželi drugome ono što ne želiš samome sebi!”, takvi ljudi neprestano teško rade za druge, tako da drugi uzimaju blagodati od onoga što ovi ljudi srca smatraju korisnim. S bezgraničnim vidikom, oni su u stanju oživjeti merhamet čak i u srcima tirana. U isto vrijeme, oni vjeruju da biti s onim kome se nasilje čini je isto što i biti s Bogom; oni i na taj način pomažu obespravljenima.
Življenje za druge je najvažniji faktor koji određuje ponašanje ovih heroja. Njihova najveća briga je kako naći takve poslove i kako se obučiti i pripremiti za njih, dok je njihova najizraženija osobina da je njihova krajnja ambicija da u ovom poslu imaju Božiji pristanak. Kada teže da prosvijetle druge i dok ushićeno rade na tome prosvjetljavanju, oni ne osjećaju bol niti ih išta može iznenaditi. Postignuća ovih ljudi izgledaju poput otkrovenja Njegovog blagoslovljenog cilja, ali takvi ljudi se svakodnevno sagibaju u svojoj poniznosti do poništenja vlastitosti. Kao dodatak svemu ovome, oni drhte od pomisli da su njihova osjećanja i poslovi suprotstavljeni jedni drugima, te da bi bilo šta učinili za sebe, pa zato oni jecaju: “Ti si sve što meni treba!”
Već mnogo vremena nemoćno čekamo da takve blagoslovljene ruke transformiraju ono što se može opisati kao “devastirane zemlje, porušene kuće i daleke pustare” u jedno novo carstvo. Mi smo predodređeni da čekamo još više godina s vjerovanjem, željom i odlučnošću. Neka takvo čekanje ovih čistih, merhametli srca, koja čeznu za Beskrajnom Milošću, ne ostane bez odgovora!
[1] Izjava poslanika Muhammeda: Bukhari, Kusuf, 2; Muslim, Kusuf,1; Tirmidhi, Zuhd, 9; Ibn Madže, Zuhd, 19.
[2] “Mi smo čovjeka stvorili u najljepšem obliku i prirodi” (at-Tin, 95:4).
Ovaj članak je prvi put objavljen u Işığın Göründüğü Ufuk – Horizont gdje se pojavljuje svjetlost, Nil, Istanbul, 2000., pp. 189-195.
- Napravljeno na .