Tri blagoslovljena mjeseca
Tri sveta mjeseca imaju posebnu čar i ljepotu koja ih izdvaja od drugih mjeseci u godini. Nasuprot ostalim mjesecima, čiju ljepotu i privlačnost doživljavamo uglavnom posredstvom naših vanjskih čula, ovaj poseban period se najviše osjeća srcem.
Ljudi koji se tokom tri sveta mjeseca okrenu svojim unutarnjim svjetovima, pomoću svjetla koje navire iz njihovog vjerovanja i spoznaje, razumijevajući tajnu koja se nalazi iza materije i na krilima svojih emocija, osjećaju kao da su došli nadomak džennetskih izvora gdje će provesti svoj vječni život. Za njih dani, noći, čak sati i minute, tokom ova tri mjeseca, prolaze na poseban način, a tokom tog prolaska, oni svakom od nas, u zavisnosti od našeg stepena, šapnu ponešto...
Stepen posebne smirenosti
Tokom ovih mjeseci, vrijeme je stalno obojeno onosvjetskim bojama. Ljudi dostižu stepen posebne smirenosti i tajanstvene blaženosti kao da su već postali stanovnici vječnih boravišta. Svako čuje stihove s melodijom onog svijeta koji dopiru do nas, kako iz naših dubina tako i iz stvorenja koja nas okružuju. To je vrijeme kad svi koračamo stazama mašte i uspomena, stazama nepreglednih očekivanja i snova. Iako ponekad u nama izazivaju sjetu, a ponekad oduševljenje, tri sveta mjeseca nas podsjećaju na čežnju koju osjećamo prema izgubljenom džennetu, ali nas i obavijaju iskrenom nadom da ćemo jednog dana ponovo pronaći to vječno konačište. Tokom ovih dana, koji svaki trenutak naše svakodnevnice čine sretnim i spokojnim, i koji nas obasipaju duhovnim nabojem tjerajući nas da se pokrenemo, naše emocije postaju tiha poezija, a naši životi tajanstvene niti ljepote.
Nakon što tri sveta mjeseca spuste svoj nur u ljudska srca, ulična svjetla, kandilji na munarama, duhovna živost koja nas okružuje, ali i ljepota koja ispunjava duše ljudi koji hrle prema džamijama, vrijeme gubi ovosvjetske dimenzije poprimajući dženetske obrise, i sa sobom nosi posebne duhovne užitke koje će najviše osjetiti oni koji znaju prepoznati vrijednost i ljepotu ovog perioda. Sve one koji osjećaju i razumiju iman, islam i ibadet, koji su otvoreni prema spoznaji, ljubavi i duhovnim užicima, obgrlit će atmosfera ova tri mjeseca, zajedno s posebnim svjetlom koje izvire iz njih, s povjetarcima koji donose nesvakidašnju svježinu i s vječnim dahom užitka koji miluje ljudske duše.
Svake godine tokom ova tri zlatna mjeseca, osjećamo se kao da ponovo doživljavamo radosne i mile dane života obojenog onosvjetskim bojama. Oči naših duša još jednom proživljavaju svoje proljeće. Život se ponovo budi u svakom djeliću našeg bića. Brda i planine kite se najljepšim cvijećem i šalju nam najljepše osmijehe. Cvijeće se ponosno njiše, dok slavuji izvode najljepše melodije. A naše emocije kao da upijaju žar i sjaj prekrasnih ruža i tulipana. Taj blagi povjetarac koji dolazi sa svih strana, donosi nam radost obećane zemlje i šapuće tonove koji miluju naše duše. Čak i ljudi koji su zaključani u tamnicama pesimizma osjećaju ljepote ovog nebeskog veselja. Pogotovo dani, koji svoje sate pokreću kao kotače koji prelaze putem srca da bi se osjetio pravi smisao života, a zatim i minute obilježene zvukovima ezana i trenuci ispunjeni iskrenim ibadetom, u našim dirnutim srcima pokreću poeziju čiji stihovi snažno usmjeravaju prema Hakku i bude nadu da će se Hakk usmjeriti prema nama... Tad se polahko podižu tajanstvene zavjese koje okružuju egzistenciju, stoga se ljudi prepuštaju toplim trenucima i smiraju koji nam donosi Allahova blizina. Tokom dana pet, a tokom sedmice najmanje trideset pet puta, vrtimo se oko snopova od nura, svoja srca uzdižemo stazama miradža i neprekidno živimo s nadom da jednog dana postanemo idealni ljudi.
Za srca ispunjena imanom
Iako se obilježja tri sveta mjeseca pojavljuju nekoliko dana ranije, Regaib je trenutak koji kao pečat obilježi srce i koji svojim dolaskom najavljuje nastupanje posebnih dana. Noć Miradža, koja slijedi za nekih dvadesetak dana, dušama koje su spremne i pune duhovnog naboja dolazi s nebeskim mirisom, uz pratnju škripe nebeskih vrata i s povjetarcima koji nose miris ahireta. A onda duše koje su se probudile s Miradžom i koje spremno iščekuju nove radosti, dočekat će Berāt koji nosi najljepše muštuluke spasenja. A kad dođe noć Kadra, ona će ljude koji spoznaju njenu vrijednost prigrliti svojim obiljem i blagostanjem te ih osvježiti povjetarcima oprosta koji pušu tokom ove noći, vrednije od hiljadu drugih...
Slatka i blažena toplina tri sveta mjeseca, za srca ispunjena imanom, traje bez obzira na to je li dan ili noć. Nakon što iza horizonta nestane dan koji je u punom sjaju i veličanstvenosti svoje blagodati sasuo na nas, slijedi jutro koje u svojim njedrima krije nove ljepote, jutro koje miluje i smirajem obasjava srca ispunjena strahopoštovanjem...
Nastupanjem mjeseca redžeba, duše koje su svojim dovama, molitvama, zahvalama i veličanjem okrenute prema Vlasniku beskrajne milosti, polahko ali sigurno počinju ploviti morima spoznaje koja nas vode prema vječnim boravištima. Naše riječi, naša djela i naša lica postaju drukčija. U njima se sad jasno vide tragovi uzvišenosti, strahopoštovanja i nepresušne nade. Jezik srca je taj koji počinje govoriti. Sve ljudske mahane kao da se tope u tom vremenu. Velik broj ljudi oslobađa se dunjalučkih tereta i, kao da polaze na Miradž, osjećaju lahkoću duše. A onda svjetlost koja obasjava srca ljudi okrenutih Hakku i blagost koja se očituje na njihovim licima rastu do te mjere da mogu otopiti ledenjake čak i u najtvrđim srcima...
Tokom mjeseca redžeba, noći koje imaju svoje posebne čari, sad su još dublje i čarobnije. One nas nadahnjuju i obasipaju uzvišenim idejama kakve se rađaju samo tokom ovog svetog mjeseca. A pogotovo djelići noći, koji se mogu smatrati koridorima koji nas vode prema vječnim boravištima, bude želje u našim srcima i donose snove koji oplemenjuju duše naše. Te želje će probuditi naše uspavane emocije i nadahnuti nas mislima o sreći koja je mnogo veća od najveće dunjalučke sreće.
Mjesec šaban, u literaturi nazvan i šehruš-šaban el-muazzam, osjećamo kao poseban užitak koji nam ispunjava biće, dok nam srca klize prema horizontima nade, očekivanja i onosvjetskih ljepota. Taj mjesec svojim danima i noćima čovjeku šapuće melodije koje najavljuju pjesmu ramazana. One koji u njemu nađu utočište, mjesec šaban obgrlit će svojim nebeskim rukama punim milosrđa koje će nas voditi obroncima Božije milosti. Svima koji uspiju u duši osjetiti čari ovog mjeseca, činit će se kao da iz jedne nadvremenske dimenzije teku posebna nadahnuća. Taj osjećaj je toliko jak da nam se u tim trenucima čini da ćemo stupiti na čarobne ljestve koje bi nas uzdigle prema horizontima vječnih boravišta, samo kad bismo napravili još jedan korak naprijed. Skoro svakog dana, svake noći, svakog sata i minute, bezbroj puta u sebi osjećamo skrivenu želju prema beskrajnom bivstvovanju i često trčimo prema česmama koje nam nudi ovaj mjesec i na kojima ispunjavamo želje koje izviru iz našeg fitreta.
A onda se na obzorju u svojoj toplini i veličanstvenosti pojavljuje mjesec ramazan. Ljudska savjest prelazi u stanje budnosti, srca se usplahire, a emocije postanu uzburkanije nego ikad. Ljudi užurbano hrle prema mesdžidima gdje šire svoja jedra i plove prema Gospodaru svome.
Dolazak “slatkog” ramazana
Dolaskom ramazana duhovni život dolazi do izražaja. Želje usmjerene prema onom svijetu postaju izraženije, a razmišljanja koja prate ramazan boje svaku našu emociju, što duše vjernika dovodi do posebnog oduševljenja i žara koji čini da izgaramo od ljubavi. Slobodno možemo reći da nam ramazan donosi najsvjetlije i najljepše dane tokom godine. On u nama budi najjače pokretačke sile u pravcu ahiretskog života, postaje dio našeg bića i obasipa nas najplemenitijim onosvjetskim užicima. Čak i ulice poprimaju novi izgled. I njihov miris nas podsjeća na vječna boravišta. Zvuci koji se šire s munara spajaju se sa sjetom koju u nama budi Kur’an. Mesdžidi se pretvaraju u gnijezda svjetlosti dok odzvanjaju vapajima srca ispunjenih imanom. Od kuća do džamija, od džamija do mekteba, svuda se osjeća radost koja izvire iz okretanja prema Hakku. Duše opijene ibadetom pokazuju svoju ljepotu. Tokom ramazana one uzvikuju svoje najintimnije želje i ljubavi. I baš kao da su primile naredbu koja glasi: “Pripremite se za susret”, svaku noć doživljavaju kao svadbenu i svaki dan provode u ozračju toliko željenog susreta s Njim. I zaista, tokom ramazana u svakom glasu je obećanje za novi početak, a u svakom dahu novo nadanje u spasenje. Iftari nam šapuću određene tajne i na obzorjima naših pogleda formiraju nam predodžbe velikog susreta. Naš unutarnji svijet nadanja teravije će obogatiti novim obećanjima, dok će noći, poput stidljivih nevjesta, odškrinuti vrata svog harema i naša srca ispuniti neslućenim dobicima. A zore će najaviti početak novog dana i dolazak do još jedne stanice na putu koji nas vodi u susret Gospodaru. Na kraju je pred nama još jedan dan koji u sebi nosi uzrujane ali slatke sate, najavljujući nam još jedno putovanje prema željenom susretu...
Tokom ramazana život je tako dubok i značajan da svaka izgovorena riječ i svaki zvuk koji se začuje čovjeku zvuči kao melodija koja se otkida iz njegovog srca. Ramazan čini da naša duša procvjeta poput proljetnog pupoljka i da se emocije koje spavaju u dubinama našeg bića probude i zakorače u lepršavi svijet snova. Svaki čovjek duboko u sebi osjeća ljubav i čežnju koju ramazan nosi, a potreba za velikim susretom ispunjava svaki djelić ljudske duše. To su trenuci kad osjećamo istinsku ljepotu postojanja i stvarnu radost života.
Svi koji tokom ramazana uspiju osigurati “potrebne namirnice”, shvatit će da na kraju ovog svijetlog, ali povremeno teškog puta postoji vječna sreća i zato će se svim svojim bićem usmjeriti prema Njemu. Za vrijeme svakog iftara i sehura postač osjeća da mu se otvaraju vrata koja vode prema vječnosti, tako da želja za konačnim susretom postaje izraženija nego ikad. Čežnja i samoća s jedne, a nada i snovi s druge strane, postače obavijaju posebnim svjetlom i vuku ga ka dubinama istinskog aška. Oni još jednom shvataju da se, kao i u dubinama njihovih duša, sve u beskrajnom prostranstvu vrti oko ljubavi. Bilo da se radi o muškarcima ili ženama, o mladima ili starima, o bogatima ili siromašnima, svako, sukladno svome unutarnjem biću, uzima ponešto od ramazana i s tim namirnicama kreće putem koji vodi do Allaha.
- Napravljeno na .