Mjesec Božije blizine

Ramazanski post muslimanima je naređen druge godine po Hidžri. Njegovu važnost i tajnu čovjek nije u stanju potpuno shvatiti. Najveća potvrda važnosti i uzvišenosti ove vrste ibadeta je to što Allah, dž.š., za njega posebno nagrađuje. Poslanik, a.s., je rekao: “Za svaku stvar se daje zekat. Zekat tijela je post, a post je pola strpljivosti”.

Ramazan je mjesec milosti i oprosta. U ovom mjesecu svjetla u našim nutarnjim svjetovima osjećamo i proljeće i jesen u isto vrijeme, ćutimo iščekivanje i čežnju. Svaki zvuk i dašak ramazanskog zraka, tako potpun i duhovan, u najuzvišenijem i najushićenijem tonu najavljuje sva zadovoljstva koja bismo željeli iskusiti u životu i sve nade o dobru koje duboko gajimo.

Nasmiješeni dani ramazana dolaze kao zrake svjetla, jedna za drugom, i obavijaju nas iščekivanjima, nadom i radošću, a onda nas nose u svjetove izvan ovog i daju nam da okusimo Džennet.

Vihori milosti

Kad počne ramazan, naš unutarnji život, naše misli i osjećanja se obnove i ojačaju. Vihori milosti, zapljuskujući nas u različitim talasima, stapaju nas s našim nadama i očekivanjima i prodiru u naša srca. U začaranim danima i osvijetljenim noćima ovog mubarek mjeseca čini nam da su sve barijere na našem putu do Boga uklonjene i da su sva brda poravnata.

Poput kiše što se izliva na zemlju, ramazan dolazi s potocima znakova i emocija što zalijevaju osušena i žedna srca, čineći nutarnje svjetove ljudi spremnim za nova značenja i istine. U svjetlosti dana, sati i minuta ovog blagoslovljenog mjeseca, srca postaju tako duhovno duboka i tako pročišćena da nikad ne požele napustiti to ozračje mira.

Kako se ramazan bliži, tako živimo u ushićenju iščekivanja i pripremanja za njega. Hrana i piće koje danima prije unosimo u naše kuhinje donose nam tu radost. I onda u naše domove uđe ramazan natopljen milošću i oprostom. Čim nas počasti, svako od nas se nađe u vrtlogu svjetla, penjući se prema nebesima i približavajući se Neznanom, Postojećem, Jedinom, u novom duhovnom raspoloženju tokom noći i drugom i drukčijem duhovnom raspoloženju tokom dana. Otvaramo oči u svakom od njegovih dana s drukčijom ozbiljnošću i samokontrolom i približavamo se svakom akšamu u očaravajućoj, predivnoj smirenosti.

Biti bliži Bogu

Ugodne noći ramazana dočekuju sve duše najtoplijom dobrodošlicom. Pogled je dublji u tim noćima, a ljudi osjećaju više ljubavi jedan prema drugom. Svako želi učiniti dobro svakome, a strasti i neprijatna osjećanja su donekle pokorena. U ramazanu se svako osjeća bližim Bogu i tako je pažljiv u svom odnosu prema drugima da je to nemoguće ne primijetiti.

Vjerničke duše tad jače okuse slast vjerovanja, osjete blagoslov normi koje propisuje islam i duhovnu smirenost koju im donese dobro koje učine drugima. I ne samo to, nego pokušaju podijeliti ovo zadovoljstvo, blagoslov i smirenost s drugima. Kako su ove smirene duše uvjerene da će doći dan kad će se ovaj život završiti u vječnoj sreći i kad će im sve ono što su istrpjele i žrtvovale zarad Boga biti vraćeno, one se pobožno bore protiv svojih životinjskih nagona. Obroci kojima se po zalasku Sunca prekida post daju im užitak bogoštovanja koje prate noćne molitve. Obroci kojima se započinje post prije zore ujedinjeni su s tim molitvama i postaju jedna od dimenzija približavanja Bogu. Ulice su prepune ljudima koji idu u džamije, a u njima se Bog veliča sa “Allahu ekber” kao u Mesdžidul-haramu u Mekki. Pomislio bi da je svaka ulica džamija, a svaka džamija Kaba. Ljudi koje na ovaj način ramazan dotakne i oblikuje, iako smrtnici, osjećaju prisustvo vječnosti, a svaki njihov čin, pobožan i svjestan, postaje ceremonija za onaj svijet.

U noćima dublje osjećaju postojanje života poslije smrti, a dane provode u stanjima kojima dominira odlučnost i jaka volja. Oni koji poste radi Allaha osjećaju radost i svaki dan im protječe u uzbuđenju zbog ponovnog sastanka. Svako jutro dočekuju u neopisivom osjećaju da su pozvani na ponovnu kušnju. Na njihovima licima uočava se znak poniznosti pomiješan s ozbiljnošću, osjećaj ništavnosti pred Bogom ujedinjen sa smirenošću, melanholijom i sigurnošću. Svaki njihov čin odražava duhovni mir i uzbuđenje koji su došli od pokoravanja Božijoj volji i vjeri u Njega, iskrenost i ljubaznost koji su stečeni putem pročišćenja ajetima koji su poput brzih potoka Kur'ana. Kao da su načinjeni od svjetla i kao da se sastoje samo od svojih sjena; oni mnogo paze da nikoga ne oštete i ne uznemire.

Poštovanje i učtivost su toliki dio njihove naravi da čak i nakon žeđi, gladi i odolijevanja tjelesnim prohtjevima ostaju nježni i čista srca. Njihovo raspoloženje je oblikovano strahom i strahopoštovanjem, disciplinom i smirajem, ozbiljnošću i ljubaznošću. Oni štuju Svemoćnoga i lijepo se ophode jedan prema drugome.

Njihova lica i oči, puni svjetla nevidljivog svijeta, odražavaju različite stepene i dimenzije duhovnog kraljevstva. Iako svaku osobu oblikuju različita klima i različite ideje, u ramazanu svi dijele gotovo ista osjećanja, i inteligentni i oni čista srca, i oni navikli na discipliniran i uredan život i oni navikli na nešto neuredniji i bezbrižniji, i nervozni i smireni, i oni veoma osjetljivi na tegobe i probleme života i oni manje osjetljivi, i bogati i siromašni, i sretni i tužni, i zdravi i bolesni, i crni i bijeli. Svi zajedno dočekuju noć i jutro, svi slušaju ezane i klanjaju, svi sehure i iftare. Svi oni osjećaju prvu od dvije radosti koje je Poslanik, s.a.v.s., najavio: “Postač ima dvije radosti: kad iftari obraduje se, i kad sretne svoga Gospodara, obradovat će se svome postu.”

Zadovoljstvo u teravih-namazu

Svi muslimani, bez obzira na nacionalnost, porijeklo, temperament, društveni status ili fizičko stanje, sastaju se i udišu isti zrak u ramazanskoj klimi. U njoj se duše oblikuju na poseban način i dijele neku duboko pohranjenu sreću koju mogu osjetiti samo duhovna bića. Ramazan fascinantno utječe na muslimane – on ostavlja pozitivan otisak čak i na dušama najsiromašnijih i najpotlačenijih naroda.

Ovaj nas mjesec zaogrne mnogim ljepotama: zadovoljstvom u teraviji, sviješću o blagoslovu, svjetlom koje se s nebesa prosipa i na tebe i na mene, svjetlom kandilja na džamijama, blizinom Stvaralačke moći i poruka samilosti i oprosta što šapćući ulaze u naša srca. I kao da želi zapaliti takva osjećanja i misli u nama, svaki oblik javnog rituala u ramazanu “zasvira” u našim srcima: ezani s munara i salavati na Poslanika, s.a.v.s., pozivanje Božijem Jedinstvu, Veličanstvenosti i Slavi koji odjekuju u našim ušima – sve to naše duše priprema na molitvu. Ti pozivi nas bude da osjetimo duhovne i planetarne istine; čak i najkruća duša tad obavlja svoje rituale bogoštovanja na ispravan način.

Glasovi s munara miješaju se s glasovima stanovnika nebesa i odjekuju nebesima i zemljom. Prodiru u naše duše i vode nas u klimu najčišćih značenja i najljepše poezije, u kraljevstvo imaginacije. U ovoj ugodnoj atmosferi čini nam se da se upravo ramazan izliva s nebesa pokazujući se na licima ljudi, u mirisima u zraku i u kandiljima džamijskim. Opčinjeni ovim smirajem, dospijevamo u neopisivo stanje u kojemu osvješćujemo beskraj i učini nam se da shvatamo svekoliko postojanje. Ramazan najviše utječe na one koji su otvoreni vječnosti u toj mjeri da ništa drugo ne doživljavaju osim nje.

Sjećam se dobro, još kao dijete, kad još nije bilo električne struje u gradovima, kako su ljudi išli u džamiju s fenjerima u mrkloj noći. Zamišljali smo ramazan kako hoda ulicama u svjetlu tih fenjera. Htjeli smo, usljed poezije i duboke duhovnosti koje je ramazan unosio u naše duše, da taj mjesec traje zauvijek. Ali bi on ipak, uprkos našoj srčanoj želji, začas prošao i počastio nas Bajramom u svoj njegovoj raskoši.

Tweet

Whatsapp