Takvā
Pojam takvā dolazi od korijena riječi vikājet, a vikājet znači u potpunosti se čuvati (isto značenje kao i sijānet). Kao stručni termin u oblasti Šerijata takvā se definiše sa - ulaganje krajnjeg truda da se izvršavaju Allahove naredbe i da se izbjegavaju Njegove zabrane, a kako bi se izbjegla Njegova kazna.
Uporedo sa ovim jezičkim i šerijatskim značenjem ponekad se za takvā navodi i značenje strah (havf), a ponekad se izraz havf navodu u značenju takvā, tako da se u šerijatskim knjigama mogu vidjeti oba značenja zajedno.
Za takvā postoji i mnogo obuhvatniji i općiji smisao koji zauzima vrlo široko područje značenja: od strogog čuvanja šerijatskih ādāba uz potpunu preciznost i sigurnost; preko brige o izvornim šerijatskim zakonima; čuvanja svoje duhovne tajne (sirr), onog skrivenog (hafijj) i najskrivenijeg (ahfā) od primjesa mnogoboštva (širk) i svega iz čega može proizići širk, bilo kojeg ponašanja koje bi moglo odvesti u Džehennem, ili njegovanje svakog djela koje daje plod u Džennetu; pa sve do čuvanja od oponašanja drugih u razmišljanju i stilu življenja.
Sa ovako vrlo širokim značenjem takvā postaje jedinstvenim izvorom čovjekove vrijednosti i ugleda kod Rabba. Na to upućuje svijetli ajet-i kerim: Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.[1]
Izvan Kur’an-i Kerima ja nisam nigdje vidio tako obuhvatno, duboko i široko značenje pojma takvā, niti sam izvan islamskog moralnog i odgojnog sistema igdje pročitao tako zadivljujuću riječ kakva je takvā, i na takvom semantičkom nivou koji u sebi istovremeno sadrži i materijalni i duhovni smisao. Korijeni su joj duboko na Ovom svijetu a grane, cvjetovi i plodovi rašireni i razasuti po Onom svijetu.
Da, u značenju riječi takvā i njenom sadržaju ima zadivljujuća čarolija, tako da bez čuvanja putem takva(luka) Kur’an nije moguće razumijevati istinskim razumijevanjem, isto kao što je do takvaluka moguće doći jedino krećući se putanjom Kur’ana. Kur’an svoja vrata otvara, prije svega, muttekīnima, onima koji posjeduju takvaluk, bogobojaznima, i tiho im zbori: Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.[2]Ukazujući na nužnost življenja u stilu Furkan-i Hakima pažnja se skreće na rezultat toga a to je horizont: da biste postigli takvaluk (zaštitili se i sačuvali,tettekūn).[3]
Takvā je kod Uzvišenog Allaha najvrjednije djelo, a muttekīni su kod Njega najugledniji i najčasniji robovi, dok savršeni i jasni Furkan najjasnije opisuje muttekīne i sadrži najčišći poziv takvaluku. Bogobojazni Allahovi robovi na Dunjaluku uvijek svoju duhovnu opskrbu uzimaju iz Kur’ana, a na Ahiretu će vidjeti Allahovo zadovoljstvo (ridvān). To što takvaluk nudi duhovno kušanje Ovdje a duhovnu slast Tamo, dubokom takvaluku daje dodatnu vrijednost. Podsjećajući na važnost takvaluka u tom smislu Uzvišeni kaže: O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću![4]
Takvalukom čovjek ojačava sva sredstva koja ga vode dobru i drži zatvorenim vrata svim putevima koji ga vode zlu, ili to bar nastoji; i, osim toga, spašava ga pada na samo dno ponora (esfel-i sāfilīn), a uzdiže ga ka vrhu vrhova (a‛lā ‛illijjīn). Odatle je ispravno reći da je onaj ko dostigne takvaluk dostigao izvore svakog hajra, sreće i bereketa. Evo tome još jednog svjedoka:
Postići će što želi na Dunjaluku i Ahiretu onaj
Koga Allah počasti Dinom i takvalukom.
Ko bude bogobojazan i pomagao Istinu sretan je a ne nesretan,
I takav je upravo na Pravome Putu.
Onaj ko ne posjeduje takvaluk, i nema njegove znake,
Njegovo postojanje je pravo ruglo i sramota,
Onaj ko nije našao put prema Uzvišenom Hakku mrtav je.[5]
Takvā je blago neprocjenjive vrijednosti. Dragulj je to bez premca koji se nalazi na samom vrhu najbogatije riznice. Takvā je tajni ključ, šifra, za otvaranje vrata svakog hajra. Burak je to na putu za Džennet. Radi njegovog tako vrijednog mjesta stotinu pedest puta se iz korita Kur’an-i Kerima se u naše umove i duše slijevaju njegovi svjetlosni mlazevi.
Nasuprot ovog općeg smisla pojma takvā on ima i svoje posebno značenje, poznato svima, koje nam naumpada čim se spomene riječ takvā a to je: snažan osjećaj za šerijatske naredbe i zabrane, te izbjegavanje svakog vida prakse koji bi mogao dovesti do uskraćivanja nagrade ili do zasluživanja kazne. Riječi Uzvišenog: za one koji se klone velikih grijeha i razvrata,[6] predstavljaju jedan važan aspekt ove osnove, dok drugi aspekt predstavljaju njegove riječi: One koji vjeruju i čine dobra djela...[7] Izvršavanje strogih zapovijedi i izbjegavanje velikih grijeha čine dva nužna temeljna dijela takvaluka. Kada je riječ o manjim grijesima onda je jako mnogo Pejgamberovih hadisa koji precizno govore o pogreškama (lemem) spomenutim u Kur’an-i Kerimu, kakav je hadis:Rob neće postići deredžu bogobojaznih (muttekīn) sve dok ne ostavi ono što ne škodi, iz opreza spram onoga što škodi.[8]
Da, potpuni ihlās se može postići jedino izbjegavanjem svega u čemu se može naći primjesa širka, dok se potpuni takvaluk može postići jedino izbjegavanjem svih sumnjivih stvari (šubuhāt). Hadis-i šerif: Što je dozvoljeno (halāl) jasno je, a što je zabranjeno (harām) jasno je, a među njima ima nejasnih stvari (muštebihāt) koje mnogi ne poznaju.[9], povezuje život koji je na nivou srca (kalb) i duha (rūh) sa budnošću i krajnjom osjetljivošću spram sumnjivih stvari (muštebihāt). Hadis napominje da su halāl i harām pojašnjeni od strane Zakonodavca što ne ostavlja prostor nikakvim sumnjama. Međutim, između te dvije stvari postoje i one koje su njima slične i izazivaju sumnju, koje mnogi ljudi ne poznaju. Prema tome, nužno je te sumnjive stvari također izbjegavati. Onome ko se kloni i čuva sumnjivih stvari i dīn i obraz su zaštićeni, dok za onoga ko se upusti u sumnjive stvari postoji velika vjerovatnoća da će pasti u haram, poput stada koje slobodno pase oko zabranjene zone. Prvak svih stvorenja, sallallahu teala alejhi ve sellem, kaže: Svaki vladar ima zabranjene posjede. Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi na Njegovoj Zemlji jesu Njegove zabrane (mehārim). U tijelu uistinu postoji jedan komad mesa, kada je on zdrav cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli, cijelo tijelo oboli, a to je srce.[10]
Na osnovu svega ovoga možemo reći da se potpuni takvaluk može postići samo izbjegavanjem sumnjivih stvari (muštebihāt) i malih grijeha (sagāir). Ovo izbjegavanje zahtijeva, prije svega drugoga, detaljno poznavanje dozvoljenog (halāl) i nedozvoljenog (harām), a nakon toga se oslanja na potpuno jasnu i ispravnu spoznaju, te na kulturu savjesti (sekāfa vidždānijja). Kada se dođe do ove tačke onda ajet: Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.[11], i ajet: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.[12], kao da postaju dva pola ovog pitanja, te takvaluk prerasta u čast i plemenitost, a znanje se zaodijeva poštovanjem i skrušenoću, i leprša se poput zastave. Ruhovi koji ukrase svoje srce (kalb) i svoju tajnu (sirr) takvim bojama: to su oni čija je srca Allah iskušao (i otvorio) za takvaluk.[13], oni se spominju kao prvaci na ispitu Božanskih Pogleda.
Kada je riječ o takvaluku u sferi ‛ibādeta i čina pokornosti Bogu onda se on shvata kao unutrašnja čistoća, udubljenost srca i savjesti, širina iskrenosti, te čvrsti i odlučan stav prema grijesima i sumnjivim stvarima koje su iz okvira čina nepokornosti Bogu. Na osnovu toga ispravno je da nabrojimo niz drugih dimenzija takvaluka spram različitih vrsta ibādeta. Pa je takvaluk:
- Da se rob kloni svega što nije Uzvišeni Allah, takvog kakvo je.[14]
- Da ispunjava obaveze koje proističu iz dīnskih propisa.
- Da sve čuva svih postupaka koji ga, u pogledu uzroka, mogu gurnuti u fatalizam (džeberijjet), i svakog odstupanja u pogledu Božije svemoći (kudret) koji ga mogu odvesti u mu'tezilijski racionalizam.
- Da se čuva svega što ga može udaljiti od Uzvišenog Allaha.
- Da bude budan spram strasnih užitaka (huzūz-i nefsānijje) koji krče put za zabranjene stvari.
- Da zna da je sve od Allaha, bilo da je riječ o materijalnim ili duhovnim stvarima, i da ništa nije njegovo.
- Da ne smatra sebe boljim i vrjednijim od bilo koga drugoga.
- Da mu krajnji Cilj bude jedino zadovoljstvo Uzvišenog i ništa drugo.
- Da u potpunosti slijedi Vodiča za sve, sallallahu teala alejhi ve sellem.
- Da konstantno obnavlja svoj duhovni i srčani život promišljanjem (tefekkur) o kosmičkim ajetima (ājāt-i kevnijje) i njihovim pažljivim proučavanjem (tedebbur).
- Da vezu sa smrću (rābita) učini pravilom (dustūr) svog života.
Ukratko: takvā je kevser-vrelo. Muttekīni su sretnici koji dolaze na taj veliki izvor. Međutim, kako je bolno to što je takvih sretnika sasvim malo.
Ovu temu završavamo stihovima jednog našeg pjesnika:
Uzvišeni Hakk kaže: „Budite bogobojazni robovi,
Njihovo boravište je Džennet a piće im je Kevser.“
Allahu naš, učini nas iskrenim, odanim i bogobojaznim Tvojim robovima. Amin. A salavat i selam prenesi našem prvaku Muhammedu, imāmu svih muttekīna, njegovoj porodici i svim njegovim ashabima, nosiocima čvrstog uvjerenja (jekīn).
[1] El-Hudžurat, 13.
[2] El-Bekare, 2.
[3] El-Bekare, 21.
[4] Alu ‛Imran, 102.
[5] Mevlana Dželaluddin Rumi, Gulšen-i tevhīd (na turskom).
[6] Eš-Šura, 37.
[7] El-Bekare, 177.
[8] Et-Tirmizi, El-Kijāme, 15; Ibn Madže, Ez-Zuhd, 24.
[9] El-Buhari, Īmān, 39; Muslim, El-Musākāt, 107.
[10] El-Buhari (52), Muslim (1599).
[11] El-Hudžurat, 13.
[12] Fatir, 28.
[13] El-Hudžurat, 3.
[14] Da podsjetimo cijenjenog čitaoca da sve ima svoja tri lica: lice okrenuto Allahu, lice okrenuto Ahiretu i lice okrenuto samom sebi.
- Napravljeno na .