Naša odgovornost prema djetetu
Želimo li da naša djeca dobiju najbolji mogući odgoj, ambijent u kojem se odgajaju također mora biti najbolji. Svako dijete se oblikuje u skladu s ambijentom u kojem se nalazi i na neki način postaje dijete upravo tog ambijenta.
Na prvom mjestu je porodica, slijede škola, društvo i poznanici, i na kraju prijatelji sa sohbeta (duhovna predavanja) s kojima dijelimo iste ideje.
Ukoliko niste pažljivo odabrali okruženje u kojem će se kretati vaše dijete i na pravi način usmjerili njegove instinkte i sklonosti, sigurno će jednog dana pokupiti neki virus. Dakle, loš ambijent će neizbježno dovesti do toga da će se dijete vremenom iskvariti. U tom smislu, ukoliko želite da vaše dijete bude odgojeno na najbolji mogući način, u svakom segmentu života, počevši od vlastitog doma, njegovo okruženje morate učiniti pogodnim za lijep odgoj, jer jednom kada stvari krenu nizbrdo nemoguće je preokrenuti tok vremena i poništiti ono što se već desilo.
Ne dozvoliti da se hrani haramom
Od vitalnog je značaja da svoje dijete, još od njegovog začeća, dok je u majčinom stomaku, čuvate od harama i hranite pošteno stečenom opskrbom. Čak i jedan zalogaj harama u njegovom organizmu, ili neki predmet koji ste stekli na sumnjiv način, mogu biti uzrok njegovog privremenog, pa i stalnog posrnuća.
Čuvati ga od loših pogleda
Kada dijete dođe na ovaj svijet, onako kako se brinemo o njegovoj ishrani, odijevanju i izgledu, važno je da ga čuvamo i od nesretnih i zlobnih pogleda. Treba imati u vidu da iskre koje sijevaju iz očiju pokvarenjaka i grešnika, čije su emocije hrđave, misli zagađene, stavovi sumnjivi, a riječi ružne, mogu povrijediti i ugasiti neke prefinjene osobine djeteta.
Urediti porodično okruženje
Prve instinktivne riječi koje dijete izgovara sa svoje dvije-tri godine trebale bi biti “mama” i “babo”, dok prva svjesna riječ na djetetovim usnama treba biti “Allah”. Jer Allah nema početka i kraja. On je oduvijek i zauvijek. Jednom kada se u svijest djeteta ugradi ova konstanta, na nju se mogu naslanjati ostale vrijednosti, kao što su domovina, zemlja, zastava, sloboda, budućnost i sl.
Ukoliko je dijete u osnovnoj školi, pružit će mu se informacije u skladu s tim uzrastom. A ukoliko je srednjoškolskog uzrasta i interesiraju ga filozofija, sociologija i neke druge društvene nauke, onda mu treba osigurati materijal koji će zadovoljiti njegov mentalni sklop. U kući u kojoj se savija na ruku (naklon u namazu) i pada na sedždu (spuštanje čela na tlo) i u kojoj sve staje kada se spomene Allahovo ime nije neosnovano očekivati da prva djetetova riječ bude “Allah”, jer je to kuća u kojoj su stvari postavljene na svoje mjesto i kreću se pravilnom putanjom.
Dozirati ljubav prema djetetu
Kada nam Allah podari dijete, svoje srce ni u kojem slučaju ne smijemo otvoriti neograničeno i s ljubavlju koja bi nas, ne daj Bože, odvela u pretjerivanje. Dakle, dijete se ne smije voljeti onako kako se voli Allah, jer se to računa kao neka vrsta širka (drugog smatrati ravnim Bogu). Pogrešno je, bez ikakve sumnje, zbog ljubavi prema djetetu zaboraviti na Allaha. Takva ljubav je štetna i zato što će vas navesti da prema djetetu postupate neuravnoteženo. Vjerovatno je to ljubav koja je zabranjena i koja se ne može opravdati pred Allahom. Kada ljubav koju ste dužni usmjeriti prema Allahu osjetite prema nekom smrtnom stvorenju, ta ljubav u nekim slučajevima može rasrditi Allaha. Zato je vrlo važno dozirati intenzitet i odrediti smjer ljubavi koju nosimo u sebi.
Sultan ljudskog srca je Allah, dž.š., i nijedna ljubav ne smije zauzeti mjesto koje je rezervirano za njega. Čovjek mora biti apsolutno svjestan da je njegovo dijete samo emanet koji mu je na čuvanje povjerio Allah. Ljubav koju osjećamo prema svom djetetu je podsticaj i kapital koji su nam dati da bismo se brinuli o njemu i zadovoljili mu potrebe. Dakle, roditeljska ljubav je poklon Milostivog i Samilosnog, koji omogućava da na najbolji način pazimo i brinemo se o emanetu koji nam je dat na čuvanje.
Biti mu lijep uzor
Sve naše emocije, misli, riječi, djela, kao i kompletan duhovni život, moraju biti obilježeni namjerom da djetetu koje odgajamo budemo najbolji primjer. Želimo li da njegov odgoj bude kompletan, na ovaj aspekt moramo obratiti posebnu pažnju. Tako, ako želimo da klanja, onda je na nama da svoj namaz obavljamo pred njim, s potpunom posvećenošću, i da na taj način kroz lični primjer pokažemo svoj odnos prema Allahu. Naš govor mora biti istinoljubiv, a laž nešto što ćemo otvoreno odbacivati. Ukoliko ne želimo da koristi ružan rječnik, onda moramo paziti da se u kući ne izgovaraju ružne riječi, da se one ne urežu u pamćenje djeteta.
Želimo li da uči časni Kur'an i da svoje srce pokloni istinama kur'anskim? Recept je jasan: u kući se Kur'an mora učiti danonoćno i dovoljno glasno da i djeca čuju. Na taj način ćemo ispoštovati visoko mjesto koje Kur'an zauzima u našim domovima i spriječiti bilo kakve nedoumice koje dijete može imati kada je u pitanju važnost naše svete Knjige.
Naučiti ga da cijeni blagodati i usaditi mu ljubav prema Allahu
Poznato je da djeca, sve do određene dobi, nisu mukellefi (obveznici) u vjerskom smislu, ili, drugim riječima, nisu obavezna da čine ibadet i izvršavaju vjerske obaveze. Iz tog razloga, zbog nedostataka koje u tom periodu pokaže u svom namazu, postu ili nekim drugim vjerskim zadaćama, ne treba vršiti pritisak na dijete, a pogotovo ga ne treba ukoravati zbog njih.
Međutim, jedno ne smijemo zaboraviti: sve ono što mu objasnimo u tom periodu dok još nije odgovorno, dijete će čitav svoj život čuvati u mislima i srcu. U tom smislu, vrlo je važno i to da dijete još od malih nogu nauči da cijeni određene stvari i da bude zahvalno za ono što ima. Dijete mora biti svjesno blagodati koje su mu na raspolaganju i zahvaliti se, kako Allahu tako i ljudima, za ono što mu se nudi. Takav osjećaj će vremenom postati sve dublji i izraženiji, tako da će dijete stalno izražavati zahvalnost i veličati Allaha zbog nimeta (blagodat) koji su mu dati, a ljudima će biti zahvalan i znat će cijeniti svaki lijep gest koji mu se učini.
Pokazati jezikom ponašanja
Među stvarima koje se čine u ime obrazovanja i odgoja najefikasnije su one koje se čine kroz praksu. Uređen porodični život veoma je važan za dijete koje uči i stječe saznanje o svijetu oko sebe.
Ko zna kakvim će se sve nadahnućem napojiti dječija podsvijest ukoliko, ako je to moguće, noćni namaz obavite u vrijeme dok je dijete još budno. U tim sitnim satima, kada vas samo Uzvišeni Allah vidi i kada se poput plemenitog Poslanika, s.a.v.s., skrušeno savijate pred Njim, skriveni dječiji pogledi će sasvim sigurno okusiti djelić čarobne atmosfere i pohraniti vrijedna sjećanja, koja će ih voditi u budućnosti. Dijete će se u tim trenucima zapitati: “Čemu to posrnuće? Odakle te suze? Zašto sva ta tuga?”, a vi ćete mu, ukoliko glasno izrazi svoje misli, izraziti svoju strepnju da biste, kada jednog dana izađete pred Allaha, umjesto Njegove milosti, mogli okusiti Njegovu srdžbu. S nadom u Božiju milost i strepnjom pred Njegovom srdžbom, dijete će u duši osjetiti poštovanje koje gajite prema Allahu i shvatiti da smo svi mi pod Njegovim stalnim nadzorom.
Na taj način vi ćete na dijete prenijeti vaš životni stil i učiniti da ono još u tim godinama osjeti nadahnuća koja krase vašu dušu. U suprotnom, ukoliko mu nastojite prenijeti stvari koje nisu srasle s vašim bićem ili koje uopće ne prakticirate, takav pristup mu neće uliti potrebno povjerenje i izostat će rezultat kojem ste se nadali.
Ljubav
Ukoliko dijete treba da se boji nečega, onda to nije prijetnja, batina ili neki drugi vid kazne; ono se treba bojati da bi moglo ostati uskraćeno za roditeljsku ljubav. Ukoliko smrknuto lice oca ili nelagodu na majčinom licu dijete doživljava kao najgoru moguću sankciju i momentalno korigira svoje ponašanje, smatram da je to i više nego dovoljno. Međutim, vrlo je važno da vam dijete vjeruje i da zna da ćete s njim podijeliti sve brige i probleme koji ga muče. Ako je tako, sjednite kraj njega kada plače i pustite suzu, ako možete, ako ne, onda na neki drugi način podijelite s njim tugu. Na taj način ćete se uzdići u njihovim očima, a ono što budete govorili ostavit će trag na njihovom ponašanju. Toliko ćete im prirasti za srce da vas niko i nikada neće moći skinuti s tog trona. Sve što im nakon toga kažete i predložite naći će plodno tlo u njihovim srcima.
Autoritet
Veoma je važno da se u porodici ne osjeti nedostatak autoriteta. Ukoliko ne postoji autoritet koji će osigurati harmoniju u porodici, doći će do zbrke u porodičnim odnosima, a dijete će prolaziti kroz različite dileme.
Kada su određeni segmenti porodičnog života u pitanju, muškarac je taj koji je odgovoran za red i opću harmoniju u porodici. Štaviše, on je u mnogo čemu prvo odgovorno lice u porodici. I djeca imaju potrebu da kraj sebe vide nosioca odgovornosti u kući. Kada iz prve ruke razviju svijest o odgovornosti, u budućnosti neće imati problema s neorganiziranim i neodgovornim ponašanjem. U suprotnom, ukoliko se u kući nalaze dva neodgovorna lica i ako naredbe dolaze s dvije različite strane, doći će do konfuzije u glavi djeteta.
- Napravljeno na .