Licemjerstvo: Virus koji uništava prijateljstvo

Licemjerstvo (nifak) predstavlja vrlo opasan virus koji uništava prijateljstva i sukobljava ljudska srca. Kur'an na različitim mjestima vjernike upozorava na licemjere (munafike) i licemjerstvo. Opisujući licemjere, koji predstavljaju čistu suprotnost iskrenih vjernika, Kur'an kaže:

„Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.“ (Et-Tevbe, 67)

Kao što vidite, u ajetu se ne kaže da su licemjeri “prijatelji“, već da su “slični jedni drugima“. To je tako, jer licemjeri ni prema kome ne osjećaju prijateljstvo. Jedina spona koja ih međusobno veže jeste interes. Ukoliko im interes bude i najmanje ugrožen, odmah će doći i do međusobnog sukobljavanja. U tom pogledu, citirani ajet vrlo koncizno i čudnovato objašnjava njihovo stanje duha i opisuje ih kao one koji pripadaju određenoj grupaciji. Dakle, svi oni su podlaci iste vrste.

Njihova prva zajednička osobina je ta da naređuju činjenje zabranjenih stvari. Uz pomoć televizije i filmske industrije koju su preuzeli, oni konstantno emituju nepristojan sadržaj i tako hipnotiziraju mlade ljude i stalno ih tjeraju da čine zlo. Zbog toga ljudi jednostavno kao da popuštaju pred njihovim naredbama. I zaista su sredstva propagande vrlo moćna i učinkovita kada treba utjecati na ljude. Izbezumljene i zavedene mase su pijuni i sredstva kolonizacije i od njih licemjeri nikada neće odustati. Ne postoji niti jedan ustupak, niti jedno zlo od kojeg će prezati kako bi održali svoju kolonizatorsku moć. Oni su licemjeri i upravo po toj osobini su prepoznatljivi ma gdje se nalazili.

Druga zajednička osobina koju posjeduju jeste da sprečavaju činjenje lijepih stvari. Izlažući društvo konstantnom psihološkom pritisku, svakoga ko želi živjeti čestito okitit će epitetom “nazadnosti“. Onaj koji klanja i posti je za njih nazadan. Ženska odjeća koja se razlikuje od njihove, a pogotovo mahrame, predstavljaju najstrašniji znak nazadnosti i obilježje nesreće. Još ako spomenete ljubav prema vlastitom narodu, odmah će vas proglasiti fašistom.

Sve što je lijepo oni prihvataju kao ružno. Ponekad se čini kao da su alergični na sve lijepe stvari koje dolaze iz naroda. To je tako, jer je riječ o obilježju licemjerstva koje, samo po sebi, predstavlja jednu provaliju u koju upadaju ljudi bez unutarnjeg i vanjskog integriteta.

“Mi smo za Džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili... oni su kao stoka, čak i gori...“ (El-A'raf, 179)

Šta je uništilo sinove Israilove?

Ukoliko vjernici žele da izbjegnu pad u ovu provaliju, treba stalno da naređuju dobro i podstiču na činjenje dobra, te da istovremeno zabranjuju i odvraćaju od loših djela. Štaviše, ako želite da izrastete u jedno spokojno društvo, ne smijete dozvoliti niti jednom zlu da se razvije. Mnoge društvene deformacije su nastajale širenjem ružnih pojava, a koje su u početku bile zanemarivane. Bacimo li jedan pogled na historiju iz tog ugla, primjetit ćemo slične društvene deformacije čije ponavljanje uvijek dovodi do istih rezultata. Hadis koji ćemo citirati je vrlo važan za aspekt historijske analize takvih deformacija.

“Sinovi Israilovi su na sljedeći način doživjeli društveno urušavanje: Kada bi jedan čovjek vidio drugoga kako čini loše djelo, reako bi: 'Ostavi se tog posla, jer to što činiš nije halal.' Sljedeći dan bi ga zatekao u istom poslu, ali bi, uprkos tome, nastavio prijateljski odnos sa njim; družio bi se s njim, jeo bi i pio s njim. To je razlog zbog kojeg im je Allah, dž.š., okrenuo srca jedna protiv drugih.“ Nakon toga je Božiji Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet:

“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!“ (El-Ma'ide, 78-79)

Zatim je nastavio: “Tako mi Allaha, vi morate naređivati dobro i odvraćati od zla, kao što morate surovom čovjeku pokazati put istine.“ Na ovom mjestu se ukazuje na stanje sinova Israilovih koji su dozvoljavali činjenje loših djela, te se daju potrebne upute vjernicima kako bi izbjegli sličnu situaciju. I zaista, oduvijek je izvještavanje o sličnim pojavama u sebi nosilo i dozu određene mudrosti.

Citirani primjer bi se mogao analizirati i na sljedeći način: Neko je primjetio jedno ružno djelo koje se čini, te upozorio počinioca tog djela na štetnost koju to djelo nosi sa sobom. Međutim, iako je riječ o jednom držanju koje zahtijeva upornost i kontinuitet, taj čovjek, bez obzira na lično protivljenje tom ružnom djelu, nije pokazao potrebnu upornost. Počinioc ružnog djela je pokazao ustrajnost u svom ponašanju, a ovaj drugi nije zadržao svoj duhovni naboj. Prišao mu je, nastavio se družiti s njim, jesti i piti s njim, te mu je nastavio biti prijatelj. Iako preziranje srcem predstavlja zadnji bedem vjere i njeno posljednje obilježje, njemu nije pošlo za rukom ni da toliko učini. S obzirom da nije ostalo ništa što bi ružnom ponašanju stalo na put, ono je pronašlo plodno tlo za širenje unutar zajednice.

Tada je Uzvišeni Gospodar njihova srca okrenuo jedna protiv drugih i time ih međusobno izjednačio. Štaviše, stvarajući unutrašnje nesporazume, On ih je pocijepao na sitne dijelove. Poslanik, s.a.v.s., prenoseći ovaj događaj, upozorava svoj ummet na stvari koje su od velike važnosti i koje se trebaju bez odlaganja učiniti kako se ne bi doživio isti kraj, a pri tome ukazuje na metode i tehnike koje se trebaju primjenjivati kako bi se izbjeglo društveno urušavanje.

Ukratko:

• Licemjeri ni prema kome ne gaje prijateljske emocije. Jedina spona koja ih povezuje jeste interes. Ukoliko im interes bude i najmanje ugrožen, odmah će doći do međusobnog sukobljavanja.
• Sve što je lijepo oni prihvataju kao ružno. Čini se kao da su alergični na sve lijepo što dolazi iz naroda. To je tako, jer je riječ o obilježju licemjerstva koje, samo po sebi, predstavlja provaliju u koju upadaju ljudi bez unutarnjeg i vanjskog integriteta.
• Ako želite da izrastete u jedno spokojno društvo, ne smijete dozvoliti niti jednom zlu da se razvije. Društvene deformacije su često nastajale širenjem ružnih pojava, a koje su u početku bile zanemarivane.

Licemjerstvo

Licemjerstvo podrazumijeva vjerničko držanje čovjeka koji ne vjeruje. Naime, taj čovjek svojim ubjeđenjima i idejama pripada nevjerničkoj skupini, ali je njegovo ponašanje suprotno poricanju i on se svojim dvoličnim stavovima stalno prilagođava situaciji. Zato za licemjerstvo možemo reći da predstavlja pojedinačnu, ali i duševnu bolest na nivou društva. Dvolična osoba, osoba koja pati od bolesti licemjerstva, u svakoj situaciji se ponaša drugačije, u svakoj prilici ostavlja drugačiji dojam i svojim raznolikim stavovima ostavlja dojam osobe koja živi nekoliko života paralelno.

Iako licemjer ne vjeruje, on će povremeno reći: “Ja vjerujem u Allaha i Sudnji dan“, te sebe kititi perjem vjernika i na taj način nastojati zavarati iskrene vjernike. No, nakon svakog pokušaja zavaravanja, on će biti taj koji je prevaren, jer vjernici su pronicljivi i sve što vide, uz pomoć svjetlosti imana, vide na pravi način.

Kada sretnete jednog licemjera, imat ćete dojam da razgovarate sa jednim pravim nevjernikom i grješnikom. Povremeno će vam djelovati poput skeptika, a povremeno poput sofiste. Svaki taj susret će u vama proizvesti iznenađenje. Njegova bolest će povremeno prouzrokovati takve napade sumnje i panike da je nemoguće ne osjetiti jezu pred takvim prizorom. Taj duševni bolesnik proživljava konstantni strah. Povremeno se zatvara u sebe i izmišlja nepostojeće neprijatelje, te drhti kao prut od straha pred njima. Zato se licemjer ponekad trza pred svakim zvukom i svaki potez doživljava kao atak na njegova prava. Bilo koji pokret će shvatiti kao pokušaj vršenja pritiska na njega i vikat će okolo praveći veliku gužvu oko toga.

Takvi ljudi su u stalnoj dilemi “kuda i kako“ i zbog toga su vrlo često neodlučni. Svakoga će doživljavati drugačije, svaku pojavu će tumačiti na različit način, ni prema kome i ni prema čemu neće osjećati povjerenje. Ukoliko posjeduju moć, oni će svoje protivnike predstaviti kao lične neprijatelje, neprijatelje sistema, ali i neprijatelje kompletnog čovječanstva. U toj svojoj imaginaciji, oni će ljude koji pripadaju umišljenoj grupi neprijatelja pokušati da unište ili da navedu nekog drugog da ih dokrajči. Prozivat će i klevetiti. Današnjom terminologijom, izvršavat će presude bez suđenja i davati sve od sebe u nastojanju da unište svoje protivnike.

Jedan takav nesretnik na kraju dolazi u situaciju u kojoj u potpunosti gubi lični integritet, udaljava se od svoje suštine, dolazi u konflikt sa vlastitom savješću. Vjera i sve što se tiče vjere mu postaje monotono. On strepi od religioznosti i sa sumnjom gleda na Knjigu. Izbjegava dokaze koji ukazuju na istinu. Svaki dan živi u nekom drugačijem duševnom stanju. On se vodi idejom: “Jučer je ostalo u prošlosti, a danas je danas i zato treba živjeti i uživati. Što se sutrašnjice tiče, i ona treba biti predodređena užicima. Ništa osim toga nije važno.“ Njemu je važan samo trenutak u kojem se nalazi. On ograničava neograničeno i sužava ono što je široko, pa na taj način živi daleko od blagodati koje sa sobom nosi vrijeme.

Tweet

Whatsapp