Kako odgovoriti na klevetu?

Pitanje: Prema onome što nam Kur'an kazuje u ajetu koji glasi:

يُرِيدُ أَن يُخْرِجَكُم مِّنْ أَرْضِكُم

...on hoće da vas izvede iz zemlje vaše... (el-A'raf, 110)

Faron je Musaa, a.s., optužio da kuje zavjeru i da je, kao takav, opasnost za cijelu državu. I danas postoje tajni centri koji po svaku cijenu žele ocrniti aktivnosti iskrenih vjernika, pa tako neprestano iznose klevete na račun svega dobrog što se čini. Kako se postaviti prema ovoj vrsti klevete i kako odgovoriti na nju?

Odgovor: Kao prvo, treba reći da vjernici, kakve god okolnosti bile, ne smiju odstupati od svojih osnovnih vrijednosti. Za vjernika je njegov stav pitanje lične časti. Iz tog razloga, čak i u momentima teških i beskrupuloznih napada, vjernik je dužan ostati dostojanstven i zadržati svoje časno držanje. Na taj način, kod ljudi koji pokušavaju razumjeti vjernike, neće se formirati pogrešna slika o njima, niti će u svom ponašanju dati prostora bilo kakvim kontradikcijama. U suprotnom, vjernici će omanuti u nakani da budu uvjerljivi, što će u konačnici rezultirati neuspjehom u nastojanju da svoje inspiracije prenesu i podijele sa drugim ljudima.

Jake oluje i čvrst stav

Kada se nađe na udaru nemilih događaja, vjernik ne smije biti poput lišća koje se našlo na udaru jakog vjetra. On mora biti stabilan i nepokolebljiv, kao drvo sa dubokim i čvrstim korijenjem. Botaničari to najbolje znaju; u određenim područjima raste drveće koje se, zbog slabog korijenja, vrlo lahko ruši pod naletom jačeg vjetra, odnosno pod teretom snijega koji mu se nasloni na granje. Nekada ni vanjski faktor nije neophodan. Dovoljno je samo i da zemlja oko korijena postane malo rastrošnija, pa da se drvo naglo i iznenada sruši i uvehne. A opet postoji i drveće koje, vjerovatno da bi došlo do vode, svoje korijene pušta i po nekoliko metara duboko u zemlju, što mu omogućava da i u slučaju najjačih vjetrova nastavi uspravno da stoji. Takav treba biti i pravi vjernik...

S druge strane, oni koji svoje stavove mijenjaju u odnosu na pozitivnost ili negativnost dešavanja oko sebe, i koji u svakoj novoj prilici, u skladu sa vlastitim interesima, mijenjaju mišljenje, nakon nekog vremena će izgubiti ugled i povjerenje koje uživaju. Jer da bi zadržali ugled koji imate treba znati u svakoj situaciji hrabro stati iza vlastitog stava i čvrsto se držati uvjerenja koja vas odvajaju od drugih ljudi. U tom slučaju, svi oni koji su prije dvadeset godina osluhnuli ritam vašeg srca, osjetiti će taj isti ritam i harmoniju, čak i nakon dvadeset godina i mnoštva nevolja kroz koje ste prošli.

Dobro, a zar mi nikada ne možemo doživjeti bijes? Zar se nikada ni na koga ne možemo ljutiti? Naravno, ljudi smo, pa je sasvim normalno da se povremeno prepustimo takvim osjećajima. Međutim, obzirom da je Allah čovjeku podario volju, mi moramo znati kontrolisati takve emocije i svoju reakciju iskazati u granicama dozvoljenog ponašanja.

Ključ lijepog prijema širom svijeta

Dozvolite mi da vam ovo pojasnim jednim konkretnim primjerom. Znate i sami kako su naše kolege, ti mladi ljudi sa tek stečenim univerzitetskim diplomama početkom 90'ih godina krenuli na sve strane svijeta. Međutim, dozvolite mi da u vidu jedne male digresije na ovom mjestu kažem da je neispravno u apsolutnom smislu opravdavati ponašanje jedne grupe ljudi, jer ukoliko čak i samo jedna osoba iz te grupe nije dostojna riječi koje smo izgovorili, Allah bi nas na drugoj strani mogao pitati zbog toga. Iz tog razloga treba biti pažljiv kada se pohvalno izražavamo o bilo kojem pojedincu ili grupi. S druge strane, zanemariti žrtvu koju su pokazali ovi ljudi bio bi odraz nezahvalnosti za sve ono što je učinjeno. A tek sumnjati u ono što je učinjeno ili još gore, tražiti neke skrivene motive u svemu tome, jeste jasna predrasuda i pogrešan stav prema tim ljudima.

Vratimo se sada našoj glavnoj temi... Pomenuti ljudi, te iskrene duše, već više od dvadeset godina putuju širom svijeta kako bi svoje inspiracije prenijeli i podijelili sa drugim ljudima. I mada je bilo povremenih problema, broj zemalja koje su posjetili premašio je cifru od stotinu sedamdeset. U tom smislu, poteškoće sa kojima su se ovi mladi ljudi suočili u dvije-tri zemlje ne treba preuveličavati. Uzmemo li u obzir da se, u ekonomskom smislu, radi o jednoj prosječnoj ekonomiji, da je mnogo neprijatelja koji rade protiv nas, mnogo onih koji unose smutnju i nered, mnogo zavisti i netrpeljivosti prema našem čovjeku, tada bolje razumijemo značaj jednog ovakvog poduhvata. Doduše, svi oni koji čista srca gledaju na ovaj fenomen, razumiju i pohvalno se izražavaju o ovome o čemu govorim.

Smatram da iza činjenice da su ovi ljudi, usmjeravani od strane Uzvišenog Gospodara, lijepo primljeni u svim dijelovima svijeta, po mom skromnom mišljenju, ponajviše stoji njihova stabilnost i konstantnost u ponašanju i stavovima. Svi oni koji su im često mjerili puls i slušali otkucaje njihovog srca, vidjeli su da se puls ne mijenja, a da srce kuca istom brzinom... Vidjeli su i sigurno rekli: „Mi već godinama posmatramo ove ljude. Nikada nismo vidjeli da na umu imaju bilo šta osim služenja čovječanstvu. Njima je samo čovjek važan...“

Stotinu sedamdeset zemalja znači stotinu sedamdeset različitih kultura. Mladi ljudi koji su odlazili u ta nova mjesta nisu imali priliku proći kroz bilo kakvu edukaciju ili seminar da bi se upoznali sa specifičnostima kulture sa kojom po prvi put dolaze u kontakt. Uprkos tome, krenuli su na put sa široko raširenim rukama i srcima koja mogu primiti cijelo čovječanstvo. Pošli su noseći se idealima Junusa Emrea, Dželaludina Rumija, Ahmeda Jesevija, Bediuzzamana Saida Nursija... Vjerovatno se pitate o kakvim idealima se tu radi? To je želja da se cijelo čovječanstvo konačno iskrca na obalama spasa. Zahvaljujući takvom plemenitom idealu i poštivanju temeljnih ljudskih vrijednosti, uz Božiju dozvolu i pomoć, u svakom novom mjestu dočekani su na najljepši način.

Nastaviti ovu dirljivu priču...

Mnogo je emisija i dokumentaraca koji su prikazali nevjerovatne priče onih koji su po prvi put zakucali na vrata nepoznatih kultura. Njihove avanture i priče doprle su do velikog broja ljudi. Međutim, nijedna emisija nije u stanju prenijeti onu izvornu emociju koju su doživjeli ovi ljudi. Otišli su otvorena srca i sa čistim namjerama. Oni koji su im u domovini pružali podršku ponekad nisu bili u stanju pomoći koliko bi željeli, pa su nerijetko mjesecima morali živjeti bez primljene plaće. Sredstva koja su primali, i koja često nisu prelazila iznos jedne stipendije, bila su dovoljna za pokrivanje samo osnovnih životnih potreba. Ponekad su morali raditi u svojstvu fizičkih radnika i na taj način zarađivati osnovna sredstva za život. Vidjevši iskrenost u njihovim djelima i stanje u kome su djelovali, ljudi sa kojima su dolazili u kontakt ukazivali su im svoje puno povjerenje. Neka im Allah pomogne da i danas ostanu čvrsti u svom vjerovanju, iskrenosti i zahvalnosti.

Da bi se i u budućnosti nastavila ova priča, započeta iskrenim zalaganjem i velikim odricanjima, neophodno je da njeni nosioci zadrže isti duh koji je krasio ljude koji su napisali njene prve redove. Jer u nekim slučajevima nesmetano funkcionisanje jednog sistema može dovesti do opuštanja unutar samog sistema. Ostvareni uspjesi mogu, sačuvaj Bože, probuditi ponos u čovjeku, navesti ga na opuštanje i oboriti mu gard. A opet ponekad, zaslugu za pozitivne stvari koje se dešavaju kao rezultat njegovog lijepog ponašanja, čovjek može pripisati svojim talentima, vrlinama, mudrim odlukama i inteligenciji. Sve su to smrtonosni virusi koji napadaju zdrav organizam. Ukoliko se ne preduzmu neophodne mjere zaštite, ovi virusi mogu poraziti čovjeka.

Zato je važno uložiti maksimalan napor kako bi se održala svježina duha, i sve to popratiti riječima dove kao što su:

يَا مُقَلِّبَ الْقُلُوبِ ثَبِّتْ قُلُوبَنَا عَلَى دِينِكَ

„O, Ti koji srca okrećeš, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri.“ (Tirmizi, Kader; Ibn Madže, Duâ), odnosno:

يَا مُصَرِّفَ الْقُلُوبِ صَرِّفْ قُلُوبَنَا إِلَى طَاعَتِكَ

„O, Ti koji srcima upravljaš, naša srca učvrsti na pokornosti Tebi.“ (Muslim, Kader; Abd Ibn Humejd, el-Musned) Tim riječima treba stalno i iznova moliti Allaha da ne skliznemo, ne posrnemo i ne krenemo stazama stranputice.

Poslanička funkcija ugašena je zajedno sa poslanstvom našeg časnog Poslanika, s.a.v.s. Poslije njega više neće biti poslanika. Ne postoji takva mogućnost. Međutim, ljudi mogu da uz maksimalnu odanost, čistoću, čestitost, mudrost i oštroumnost, krenu stazama poslanika i da sebi uzmu za zvijezde vodilje u svakodnevnom životu. Takvim ponašanjem i sa takvom zrelošću, vjernici će stati na put eventualnim pogrešnim komentarima koji mogu dolaziti od strane drugih ljudi.

Očekivati znači biti potlačen

Pored toga, vrlo je važno, kako riječima tako i djelima, pokazati da kao nagradu za sve što činimo ne očekujemo ništa drugo osim Allahovog zadovoljstva. Ukoliko ljudi, koji su svoje živote posvetili činjenju hizmeta u ime vjere i Kur'ana, taj svoj hizmet budu vezali za određena ovodunjalučka očekivanja, tada će u velikoj mjeri suziti vlastiti prostor djelovanja, jer svako očekivanje odnosi nešto od ljudske slobode.

Iz tog razloga, iskreni vjernici se trebaju distancirati od ovosvjetskih očekivanja koja im ograničavaju vlasititu slobodu i biti vrlo ustrajni u svom opredjeljenju da vlastiti rad ne potčinjavaju nikakvim interesima koji izlaze van granica Allahovog zadovoljstva. Naravno, tamo gdje vide korist za zemlju i narod, oni imaju pravo da iskažu vlastite političke preference. Svakako, to ne znači bezuslovna podrška bilo kojoj političkoj stranci. I dok iznose svoje preference u pravcu državnih interesa, svoju volju ne smiju predati u ruke bilo koje političke organizacije i ne smiju uraditi ništa što će im ograničiti slobodu. A put do zadržavanja vlastite slobode prolazi kroz robovanje Allahu. Čovjek koji se u potpunosti posvetio robovanju Allahu, pronašao je slobodu i za sva vremena se riješio robobovanja drugim stvorenjima. Sve osim toga znači da smo dali ustupak i da je djelić naše slobode izgubljen u prostranstvima ovosvjetskih interesa.

Štaviše, ne samo ovosvjetska očekivanja, junaci naše da've se trebaju osloboditi i ahiretskih očekivanja, a Džennet priželjkivati samo kao rezultat Allahove dobrote. Jer, prema riječima Bediuzzamana, robovanje nije početak nagrade koja nas očekuje, već je rezultat blagodati koje su nam unaprijed podarene. U tom smislu, čovjek treba samo Allaha tražiti, a svaku drugu želju doživljavati kao želju za „nulom“, koja nas odvlači od onog svijeta.

Ipak, određeni ljudi na određenim pozicijama, paranoično pokušavaju sačuvati ono čega su se dočepali, i pri tome iskrenim vjernicima maksimalno sužavaju prostor za djelovanje, iako su svjesni činjenice da su to ljudi koji su vlastite živote uredili u skladu sa ranije navedenim principima. A kada im šejtan priđe sa desne strane, oni će svoj rad umotati u plašt pobožnosti, dok će svaki položaj i svaku funkciju koju obnašaju iskoristiti u skladu sa vlastitim interesima i u nastojanju da za to vrijeme nagomilaju što više ovozemaljskih dobara. Ponekad i oni koji ostavljaju utisak pravih vjernika, ljudi koji su dobar dio života proveli u džamijama i tekijama, mogu krenuti stazama sitnih i niskih interesa. U tom smislu, oni koji žive u paranoji i strahu da će izgubiti ono što su „stekli“, obzirom da su fokusirani samo na svoj interes, do te mjere su nestabilni u svojim procjenama da će čak i okupljanje golubova na jednom mjestu doživjeti kao prijetnju vlastitom postojanju. Bojeći se bilo kakvog okupljanja, oni će reći: „Da možda ovi nemaju namjeru da zauzmu naše mjesto?“

U svom prljavom okruženju ne žele čiste ljude

Zbog takvog duševnog stanja oni oko sebe ne žele vidjeti čestite, časne i skromne ljude. Njihovo postojanje za njih je izvor nemira i nelagode. U svom poslu i društvenom životu, oko sebe vole vidjeti ljude istog mentalnog sklopa, jer su oni garant njihove sigurnosti. Prisustvo istomišljenika za njih je važno, jer u tom slučaju njihova prljavština neće isplivati na vidjelo. Obzirom da po svaku cijenu žele sakriti vlastiti lopovluk i razbojništvo, njima smeta prisustvo ljudi koji će grijeh nazvati njegovim pravim imenom. I naš Poslanik, s.a.v.s., je rekao da se čisti ljudi okupljaju oko svoje čistoće, dok se prljavi ljudi okupljaju oko svoje prljavštine. Iz tog razloga, prljavi ljudi u svojoj blizini ne žele imati čiste i čestite osobe, odnosno one koji ne odstupaju od iskrenosti i poštenja, te koji nastoje svoju čestitost sačuvati u svim mogućim okolnostima.

Zato, kada se nađu na udaru najvećeg zla i nepravde, ljudi predani svojoj da'vi ne smiju odstupati od pravog puta i moraju dati sve od sebe kako bi ostali čvrsti u svojim idejama i djelima. Baš kao što znaju na najbolji način dozirati svoje mentalne snage, odnosnu snagu razuma, snagu samoodbrane i snagu nagona, vjernici trebaju znati na pravi način izbalansirati vlastitu reakciju u trenucima izloženosti niskim emocijama kao što su zavist, bolesna ambicija, mržnja i bijes.

Reagovati razumno na nerazumne napade

Prava vrlina leži u sposobnosti reagovanja na pravi način u situacijama kada smo izloženi neprimjerenim napadima. Tako recimo, može se desiti da neko, rukovođen zavišću i ljubomorom, krene na vas. U strahu da bi u budućnosti mogli ostati bez određenih pogodnosti, neki ljudi bi se sa mržnjom mogli obrušiti na vas. U tim situacijama, najvažnije je ne odgovarati istom mjestom, ne dozvoliti da nam takve stvari prođu kroz glavu i svaku pomisao na uzvraćanje istom mjerom uništiti prije nego se razvije u zrelu misao. U tom smislu, poštovati ljude onda kada vam svi aplaudiraju i odaju priznanja za stvari koje činite i nije neko umijeće. Pravo umijeće je za ljude kojima smetate i koji na svaki način iskazuju neprijateljstvo prema vama, znati reći: „Allahu moj, neka su sretni i zadovoljni svi oni koji meni žele nesreću.“ Pogotovo danas, kada su neprimjerene i neodmjerene reakcije svuda oko nas, ostati umjeren i reagovati na pravi način, mogu samo osobe čvrstog karaktera.

Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže:

وَلا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَى أَلا تَعْدِلُو

Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! (el-Ma'ide, 8)

Citirani ajet je objavljen u vrijeme dok su Božiji Poslanik, s.a.v.s., i vjernici okupljeni oko njega bili predmet nemilosrdne torture od strane mušrika u Mekki. Ovim riječima vjernicima je naređeno da budu strpljivi naspram nevolje koja ih je pogodila i da ni u kojem slučaju ne odgovoraju istom mjerom. U tom smislu, neumjesne riječi ili djela bilo koje grupe, ne smiju biti razlog da vjernici izgube osjećaj za pravdom i istinom. Tuđa nepravda nikako ne može biti opravdanje za vašu nepravdu. Kao ljudi čija su srca obogaćena vjerom, obavezni ste da u svakom trenutku budete pravedni.

Ukoliko je pokrenuta jedna kampanja blaćenja, ukoliko ste predmet neprekidnog i nemilosrdnog zuluma, ukoliko klevete danonoćno pljušte po vama, vi imate pravo da iskoristite sredstva kao što su saopćenja, ispravke, reakcije ili demanti, pa čak i da tražite nadoknadu štete koja vam je nanesena. Međutim, čak i onda kada se koristite ovim pravima, vaša je obaveza da budete dostojanstveni i da pokažete ponašanje koje dolikuje pravim vjernicima. U Kur'anu stoji:

كُلٌّ يَعْمَلُ عَلَى شَاكِلَتِهِ

Svako postupa po svom nahođenju... (el-Isra, 84)

Zato je na nama da u svakoj situaciji pokažemo karakter kakav nam nalaže naša vjera i kakav treba da krasi svakog čovjeka koji je srce svoje predao Allahu.

Tweet

Whatsapp