Ramazanska poruka: Očuvajmo ljudske vrijednosti
Na iftaru, koji je organizirala Fondacija novinara i pisaca, pod nazivom “20 godina prema univerzalnom miru”, prisutnima je pročitana poruka Fethullaha Gülena, počasnog predsjednika ove fondacije.
Poštovani predsjedniče i članovi Fondacije, cijenjeni predstavnici akademskog, poslovnog, političkog i umjetničkog miljea, vrijedni predvodnici u hajru, dragi gosti.
Smatrajući sebe jednim od vas, uz Vašu dozvolu, reći ću “mi”. Dok smo, s jedne strane, čvrsto oslonjeni na svoju vjeru i svoju životnu filozofiju, s druge strane, postojanje drugih vjerskih opredjeljenja i filozofskih stajališta doživljavamo kao realnost i svakog prihvatamo onakvim kakav jeste i ukazujemo mu potrebno poštovanje. Zahvaljujući našoj privrženosti ovoj osnovnoj ideji, nikog nismo omalovažavali ili povrijedili zbog drukčijeg porijekla, boje kože, religije, vjere, mezheba ili mišljenja. Oduvijek smo radili na iznalaženju vrijednosti koje bi nam omogućile zajednički život i okupljanje oko ljudskih vrlina.
U vrijeme kad je ambijent bio uprljan osjećajima neprijateljstva, mi smo do kraja odvrnuli česme naše ljubavi i, sanjajući o trenutku kad će svaki dio planete biti okićen cvijećem ljubavi, rekli smo ponovno “bismillah” te krenuli na put. Još na početku puta primijetili smo da veći dio društva dijeli iste snove kao mi; na svaki naš korak uslijedilo je deset koraka s druge strane. Kao rezultat toga, u prvim godinama ljubaznost se opet sjedinila s elegancijom, a srca, koja su godinama stenjala zbog krvi i suza, su počela najavljivati rađanje nove zore ispunjene smirajem. Tad su svi ljudi, sastajući se ispod nebeske kupole, govorili samo o dirljivim pričama koje izviru iz srca, a umjesto buke koju prave mržnja i bijes, mogla se čuti topla melodija ljubavi i ljudskih odnosa.<br
Međutim, žalosno je što smo kao društvo, nakon toliko vremena, opet postali zarobljenici naših želja i sluge našeg nefsa. Dozvolili smo da na prijestolja naših srca kojima treba upravljati ljubav ponovno zasjednu osjećaji zla. Naše duše su poklekle pod naletom osjećaja mržnje i neprijateljstva. Više ne volimo jedni druge, ne izlazimo jedni drugima u susret i međusobno se ne toleriramo. Kao da, poput sova koje svoja gnijezda postavljaju na ruševinama, uživamo u rušenju i prizorima ruševina. Napadamo na sve i svakog i sa strašnom željom ludimo za destrukcijom. Iskazujemo nepoštovanje prema Allahu, našoj zemlji i ljudima te činimo neoprostive grijehe. Štaviše, ponekad očekujemo da nam drugi aplaudiraju zbog toga, smatrajući da je dobro to što činimo. Sad se sunce svakodnevno rađa nad novim zulumom, novim nasiljem, novom nepravdom ili novom besmislicom. A noći prolaze u strašnoj tami… Ljudske emocije su ostale daleko iza našeg egoizma; naš senzibilizam daleko ispred naše logike i racionalnosti, dok nam se ljubav i tolerancija kidaju pod kandžama neprijateljstva koje nosimo u sebi. Ko zna koliko smo ljudi osudili bez ikakvih dokaza. Više se ne zna ni kad ćemo šta uraditi, niti na koga ćemo nasrnuti i zasuti ga uvredama. Kao da se nalazimo u nekom dugotrajnom ludilu, kao da nas guši društvena šizofrenija. Čini se kao da nam nije dovoljno zuluma, kao da se ne stidimo nepravde i kao da stalno činimo grijeh. Govorim o grijehu nepoštivanja Hakka; o mržnji prema ljudima, nepoštivanju tuđeg mišljenja; o sijanju sjemena nesporazuma i podjele; o tendenciji da sve vidimo crno i da crno mislimo; o nastojanju da sebe prihvatamo kao nevine, a druge kao krive; o tome da sve ljude smatramo džehennemlijama ili fanaticima; o nastojanju da potkopamo svaki poduhvat čiji uspjeh neće biti pripisan nama; o uništavanju ljudskih vrlina koje nas krase, te o mnogim drugim grijesima… Zar nije vrijeme da se pokajemo zbog svih ovih grijeha?
Ukoliko, koristeći se jednim didaktičkim stilom, neću povrijediti osjetljive duše, obratit ću se sljedećim riječima: Dajte da ove svijetle dane koji su nam obasjali horizont uzmemo kao povod za pokajanje od svih grijeha, te da započnemo proces pročišćenja. Probajmo od sada poštovati ljude i radimo na očuvanju ljudskih vrijednosti. Poštujmo različita mišljenja i prihvatajmo ljude onakvim kakvi jesu. Ostavimo u prošlosti sve loše iz naše historije i ne dozvolimo da nam stari sukobi budu povod za nove nesporazume. Ostavimo se podjele našeg društva na različite grupe i opcije te budimo glas koji u svakoj prilici zagovara zajedništvo. Ako nam srca još, bar malo, kucaju ljudskim emocijama, te ako imamo snage u svojim rukama, dajte da se s tim emocijama i tom snagom ponovno zagrlimo. Sakupimo komadiće sebe koje smo rasuli okolo dok smo lomili i palili te pronađimo put koji će nas povezati tako da se više ne razdvajamo. Udaljimo se od mržnje, ljutnje i bijesa – emocija koje smo oduvijek prihvatali kao čudovišta ljudskog bića – i pokušajmo razumjeti jezik srca koji će nas učiniti dražim u očima naroda i dovesti do zadovoljstva Hakka. Iskreno, razlog zbog kojeg sam mjesecima birao šutnju pred mnoštvom laži, ogovaranja i kleveta te zlih zavjera, koje su me pogađale u srce kao najoštrije strijele, jeste moja stalna nada da ćemo kao narod uspjeti da se okrenemo procesu pokajanja. U situacijama kad sam trebao najglasnije progovoriti, ja sam gutao knedlu, a sve zbog ličnog uvjerenja da se može spriječiti potpuno urušavanje oštećenih mostova i da se ponovno može doći do ambijenta svjetlosti i sreće.
I zaista, zahvaljujući stalnom naporu savjesnih i vrlih junaka kakvi ste vi, uvjeren sam da će se ljudi vratiti svojoj suštini i da će rijeke ljubavi i tolerancije teći snažnije nego ikad. Siguran sam da će opet oživjeti oni prisni susreti i da ćemo ponovno razmjenjivati iskrene selame koji su nas krasili u prošlosti. Nadam se da ćemo u svakom dijelu zemlje ponovno čuti ushićene melodije ljubavi i jezike ljudi koji ističu međusobne vrline, te da će obostrano poštovanje i razmjena ljubavi zavladati cijelim društvenim ambijentom. U tom smislu, nadam se da će vam iftar koji se organizira pod nazivom “20 godina prema univerzalnom miru” donijeti bereket. Od srca čestitam svim volonterima Fondacije novinara i pisaca, kao institucije koja u nastojanju da ponudi rješenje društvenim problemima, već godinama spaja “bolesne i lijek”, a prisutnima šaljem svoje selame, poštovanje i najiskreniju zahvalnost.
M. Fethullah Gülen
- Napravljeno na .