Uvod
Ova studija je jedan pokušaj da se razumije kako je Gülenov pokret – tako nazvan po poznatom turskom vjerskom učenjaku Fethullahu Gülenu – zadobio sferu utjecaja na globalnom nivou. Aktivan u preko stotinu zemalja sa školama i interkulturalnim centrima, Gülenov pokret se smatra jednim od najznačajnijih društvenih pokreta koji se pojavio u muslimanskom svijetu.
Slijedom brojnih i raznovrsnih propagandnih talasa nakon 11. septembra, pojavilo se veliko interesovanje za islam, ali i za muslimane i muslimanske društvene pokrete. Susret Islama i Zapada još jednom se dogodio uz nasilje i teror, tj. u okviru kriznih odnosa. Harizmatične, eminentne ličnosti, vodeće po svojim misaonim naporima jednako kao i po svojim političkim, društvenim, kulturalnim i vjerskim aktivnostima, podvrgnute su brojnim analizama. Talasi nepravedne propagande koji su usmjereni prema islamu i muslimanima imali su negativan odraz na političke i kulturne odnose između zemalja Zapada i njihovih muslimanskih saveznika. Neki svjetski utjecajni mediji islam predstavljaju kao agresivni svjetonazor koji je često skiciran kao ekvivalent za nasilje i teror. Ovdje se radi o psihološkoj kampanji u kojoj se islam opisuje kao monolit koji je suprotstavljen demokraciji i pluralizmu.
Koncept Novog svjetskog poretka omogućuje da se ovakva stvarnost postavi u svoj kontekst. Oni koji stoje iza ovih događaja nikada neće biti poznati. Nešto malo saznanja o ovim događajima sliku čini nekoherentnom, pa se scene internacionalnoga konflikta na taj način nastoje dati u pogrešnoj slici. Na taj način je nemoguće da mase dobiju potpunu i korektnu informaciju. Kada razmatramo talas sistematske propagande koja se vodi protiv islama, mi vidimo da Hladni rat, ustvari, nije završen; on je samo promijenio svoj smjer. Moja namjera nije da ovdje spekuliram o novim internacionalnim konceptima budući da ima mnogo onih koji pokušavaju isfabricirati novi koncept: “sukob civilizacija”. Civilizacije kojima je suđeno da se sukobe, kako se u nastavku hoće reći ovom pričom, jesu Islam i Zapad. Većina međunarodnih komentatora ove događaje sagledava u okviru koncepta Novog svjetskog poretka koga zagovaraju neki krugovi iz SAD. Mi ćemo vidjeti da li je to tako ili nije. SAD su nesumnjivo angažirane u ovom uglađenom projektu u kome igraju veliku, ako ne i primarnu ulogu prilikom oblikovanja svjetskih događaja. Umnožavaju se sumnje, konspirativne teorije i analize političkih kriza prema kojima Islam obitava u samom središtu nove svjetske agende. U tom kontekstu je važno studirati muslimanske društvene pokrete, koji neprestano rastu. Ja se bavim tom temom unutar konteksta širih međunarodnih odnosa i, prema tome, neke moje ekspresije i komentari treba da budu posmatrani na globalnom nivou kako se na njih ne bi gledalo kao na ekspresije i komentare koji su zasnovani na pretpostavljenom, izlišnom ili inkoherentnom označavanju.
Jedna od poteškoća u istraživanju islamskih zajednica i pokreta jeste neuspjeh da se napravi razlika između okolnosne retorike zajednice od njezinih teoretskih tradicija i unutarnje dinamike. Zbog ovog problema, islamske zajednice i pokreti često se optužuju za skrivenu agendu. Ako takve uzroke iščitamo nekorektno ili pogrešno, ukoliko ne uvidimo sve te razlike, naše analize će postati predmet manipulacije na različitim frontovima.
Odnosi Turske sa njezinim različitim kulturalnim, vjerskim ili etičkim komponentama bili su problematični u mnogim aspektima. Turska dolazi iz jednog dugog i široko dosegljivog povijesnog iskustva, pa i pored toga, društveni poredak koji garantira mirni pluralizam nije bio moguć u ovoj zemlji. U problematičnim i krhkim demokracijama kakva je ona u Turskoj argumenti i vjerovanja vjerskih zajednica formulisani su sa određenom zabrinutošću koja se tiče legitimiteta. Zaista, svi pokreti koji startaju sa zabrinutošću oko legitimiteta slijede isti put. Naravno, i u tome ne postoji ništa što je neobično (nejasno). Upravo ovdje leži problem: kada se službene ideologije predstavljaju kao vrsta “političkog vjerovanja” i kada se od ljudi traži da otvoreno izražavaju njihovu afirmaciju, svako je kontinuirano podvrgnut ispitivanju svojih namjera. Ovo znači da, kada se sistem zatvori u određene krugove, u određena vjerovanja, i /ili određene škole mišljenja, svaki će legitimni argument koji se pojavi izvan “oficijelne linije mišljenja” biti smatran štetnim.
Ovaj problem nije jedinstven samo u Turskoj. U čitavom islamskom svijetu javlja se isti problem između establišmenta i islamskih zajednica. Takav ambijent kreira paranoidno razumijevanje demokracije. Po prirodi stvari, ukoliko postoji pukotina između društvenih argumenata i temeljnih principa koji proizlaze iz nekog pokreta, to mora biti vrlo pažljivo istraženo. Sociološke analize jednog društvenog pokreta moraju biti razmatrane u njegovim intelektualnim, vjerski utemeljenim i kulturalnim referencama jednako kao i u njegovim tradicijama, u njegovoj unutarnjoj dinamici i u njegovim diskursima legitimiteta. Prvo i najbitnije, analitičar mora uzeti u obzir činjenicu da je temeljna referenca za intelektualnu i aktivnu sferu islamskih zajednica – islam. Ono što je ovdje važno jeste kako ove zajednice shvataju, interpretiraju i primjenjuju ove islamske reference. Također je važno razmotriti i analizirati kako te zajednice ove islamske reference stavljaju u odnos sa savremenim društvenim vrijednostima, modernom civilizacijom, međunarodnim kulturalnim procesima i različitim svjetonazorima. Ova studija fokusirala se na Gülenov pokret upravo na takav način kako bi ponudila trostruku kategorizaciju. Ciljajući pokazati da Gülenov pokret nije samo religijska organizacija, ja potcrtavam njegov društveni, kulturalni i religijski aspekt; ja, dakle, pokušavam osvijetliti društveno-kulturalni identitet uzduž njegovog religijskog identiteta.
U prvom poglavlju bacio sam jedan opći pogled na ličnost i pozvanje Fethullaha Gülena. Ova studija nije Gülenova biografija, i to je očigledno. I dok bi sveobuhvatna biografska studija o Gülenu, ličnosti sa više aspekata, sigurno bila hvalevrijedan trud, u ovom času takva studija je izvan mojih intelektualnih aspiracija. Biografske studije su takvi napori koji u startu sebi stave u zadatak da sakupe čitavu životnu građu u jednu knjigu pritom pazeći da ne izostave nijednu informaciju postrani. Analiziranje jedne ličnosti kakav je Gülen može biti još teže od analiziranja jednog pokreta. Gülen je reprezentant ulemanske tradicije – učenjaka koji preuzimaju odgovornost prenošenja islamskog naslijeđa budućim generacijama; u drugom poglavlju nalazi se rasprava o ovoj tradiciji pod naslovom “Politički islam ili koncept islamizma”. Gülen je osoba koja svjedoči o nekoliko osnovnih transformacija modernog doba i koja ima dubok duhovni i društveni identitet. Kao što ću malo kasnije ustvrditi, Gülenov život i rad moraju biti analizirani od strane naučnika koji se bave internacionalnim pokretima. U tom smislu, Gülen je idealan primjer za istraživanje zbog toga što je on pokrenuo globalni pokret koji naglasak stavlja na pomirenje, toleranciju i poštivanje svakoga u vrijeme kada se moderno doba susreće sa Islamom i muslimanskom kulturom u čitavom svijetu i kada su odnosi između tih civilizacija postali napeti. Fethullah Gülen i pokret koga je on inspirisao nude novi islamski pogled za Zapad da bi on bio razmotren u Svijetu nastalom poslije 11. septembra.
Druga dimenzija Gülenovog pokreta koju ja želim izložiti u prvom poglavlju jeste usmena tradicija. Prijenos znanja kroz usmenu tradiciju jedna je od najvažnijih društveno – kulturalnih manifestacija islamskog društva. U islamskoj historiji, hutba (propovijed) i obraćanje razvijani su kao literarne forme; to je jedan od načina prenošenja islamskoga kulturalnog naslijeđa budućim generacijama. Gülenova rana vjerska i društvena aktivnost utemeljena je na ovoj, usmenoj tradiciji; on je najprije postao poznat i privukao je pažnju javnosti svojom oratorskom moći, kojom je dao veliki doprinos prilikom formiranja svoga pokreta. Njegovi govori pokrenuli su mehanizme saznanja jednako kao što su stimulirali emocije naroda. Prema tome, može se reći da je on bio orator koji nije govorio samo iz intelekta, nego i iz srca. Zbog toga se Gülen može smatrati nasljednikom usmene tradicije, uz njegove radove i društvene aktivnosti. S tim u vezi, ja analiziram ulogu ove tradicije u oblikovanju islamskih zajednica u zasebnom poglavlju. Mi možemo sagledavati tragove ove oratorske tradicije u društveno-kulturalnim strukturama islamskih zajednica u savremenom periodu. Kada sagledamo društvene efekte te tradicije, bit ćemo u stanju da shvatimo na koji način riječi i savjeti u mišljenju lidera kakav je Gülen uspijevaju proizvesti tako velik utjecaj na mase. Gülen nije aktivan član hijerarhijske strukture bilo koje organizacije, te i zbog toga moramo tražiti uzroke tome zašto su njegove riječi, ideje i savjeti, preuzeti iz duge, žive usmene tradicije, tako široko prihvaćeni. Pošto značaj ove tradicije najčešće nije najbolje spoznat, Gülen je bio primoran da objašnjava da on nema konekciju ni sa jednom organizacijom niti sa njezinim establišmentom ni u kakvom organičkom smislu.
U islamu, osjećaj benevolencije (merhameta, dobre volje, dobročinstva) susreće se sa drugim društvenim idejama koje imaju jako veliki utjecaj. To je funkcija usmene tradicije. Zbog toga, islam je vjera koja je otvorena beskrajno različitim pogledima. To je ono što islam čini univerzalnim učenjem. Gülen poziva i stilumiše osjećaj merhameta i tolerancije kod turskih muslimana. Poput epskog samožrtvovanja koje svoj primjer nalazi u turskom narodu, u ovom pokretu to samožrtvovanje je priskrbilo jasni i beskrajni program zahvaljujući takvom shvatanju islama. To je ono najvažnije u Gülenovom pozvanju. Poput razmaženog djeteta, ponekad se čini da društvo traži sve što može samo kako bi proćerdalo sve što zaradi. Turski narod je poznat po svojoj velikodušnosti i merhametu. Gülen je sakupio ovaj osjećaj merhameta i upozorio svoje sljedbenike da ne rasipaju materijalna sredstva već da ih usmjere za ostvarivanje visokih društvenih ideala. On je na taj način proizveo novi model za ljudsko biće i novi sistem društva samopožrtvovanja.
U drugom poglavlju mojih analiza, “Sociološki pogled”, nastojao sam predočiti koncept zajednice sa nekoliko naglasaka na njezinu manifestaciju i u zapadnjačkom i u islamskome mišljenju. Iako sam pokušao da iznesem ove analize koje uzimaju u obzir shvatanje društvenih okolnosti koje su popločale put prema formiranju zajednice i posljedicama toga formiranja, moj primarni cilj je da dam doprinos raspravi o ovom pokretu principijelno se fokusirajući na njezin metod u angažmanu. Poglavlja u ovoj knjizi su kompleksna i data sa više aspekata; svako se može fokusirati na posebna istraživanja.
Vjerujem da nijedna religijska argumentacija niti bilo koji specifični diskurs društvenih nauka nema neophodnu objasniteljsku moć da priskrbi zadovoljavajuće analize fenomena savremenih muslimanskih zajednica i pokreta i način na koji one opstoje. Jedan od temeljnih razloga za ovu nesposobnost je taj što su to diskursi društvenih nauka koje svoje porijeklo vuku iz zapadnjačkih materijalnih i društvenih okolnosti. Ustvari, ova pojava je usko povezana sa još jednim općim problemom kako se islam percipira na Zapadu kao vjera, kultura i civilizacija. Prema tome, to je problem koji nadilazi granice analize i metoda. Zbog toga je moj pristup u ovoj knjizi blizak i vjerskoj argumentaciji i diskursu društvenih nauka. Uzeo sam sebi slobodu da se ne odlučim ni za jedan akademski standard, tako da sadržaj ove knjige ne slijedi nijednu specifičnu disciplinu, koja bi se mogla sviđati ovim ili onim akademskim krugovima. Sadržaj koji je ovdje prezentiran rezultat je ne nekog akademskog cilja za kojim bih ja jurio, nego prije mnogih zapitanosti koje su me obuzele a koje su došle iz novonastalih studija koje analiziraju Gülenov pokret. Taj sadržaj je, dakle, oblikovan tako kako bi poslužio kao prethodnica za ohrabrivanje budućih istraživača koji će razumijevati unutarnju dinamiku ovog pokreta i brojne multidimenzionalne faktore koji konvergiraju sa njegovom formacijom prije nego budu operirali društvenim analitičkim paradigmama. S druge strane, bojim se da će se i ovaj pokret sučeliti sa istom sudbinom pogrešnog shvatanja koju su imali i od koje i danas pate drugi brojni muslimanski pokreti i zajednice. Iako ovo može dati obeshrabrujući aspekt mojoj studiji, moj cilj je bio da izbjegnem sve što bi moglo biti rečeno u vezi sa glavnim tačkama rasprave i koncepta zajednice koja je dokraja otvorena – kako bih ostavio prostora za buduće istraživače. Nezavisno od svega ovoga, želio bih da naglasim da individualni diskursi nisu u stanju prezentirati zadovoljavajuće analize na istinski način. Pošto bi nova studija trebala da priskrbi temelj – ili bar da doprinese tome cilju – za jednu dublju studiju, ona će i poslužiti toj svojoj svrsi. Poenta ovog otvorenog upozorenja jeste da se sugeriše – zato što su inkorporirani koncepti jako neistraženi – da je ova studija otvorena ne samo kritičkim pogledima, nego i sugestijama.
Već postoje izvorne studije o muslimanskim zajednicama u Turskoj i Svijetu, ali nijedna knjiga ne može sve reći. Niko nema pravo sve ove pokrete odjenuti u ideje koje bi neko sakupljao iz tih publikacija. Knjige nisu ništa više od proširenih komentara koji se temelje na opservacijama nastalim iz određenih svjetonazora. Nijedna pojedinačna studija ne može eksplicirati ukupnu zajednicu ili društvenu egzistenciju nekog pokreta. Cjelovito razumijevanje vjerske zajednice ili pokreta od istraživača zahtijeva da se sučeli sa njegovim religijskim, društvenim i kulturalnim raison d’etre. To je upravo ono zbog čega ja za svoju studiju kažem da je “pokušaj razumijevanja”, radije nego da je ona konačna eksplikacija.
Treće poglavlje, “Kulturalni pogled”, posvećeno je uglavnom obrazovnim i interkulturalnim naporima Gülenovog pokreta. Sa uvodom u kome se raspravljaju teme kao što su racionalizam, objektivnost, pozitivizam, progres, religija i metafizika u zapadnjačkome mišljenju, u ovom poglavlju se istražuju Gülenovi naglasci na obnovi u obrazovanju sa tranzicijom od medrese do koledža, misijom novinarske i spisateljske fondacije i njegove obuhvatne filozofije o susretu islama i moderniteta.
Nesumnjivo, ovaj pokret ima vjerski identitet, o čemu raspravljamo u četvrtom poglavlju. Kada bacimo pogled na njegove strukturalne karakteristike i globalne aktivnosti, međutim, mi vidimo da taj pokret ima jako široku viziju i socio-kulturalni identitet. Naglasak koga stavljamo na njegov vjerski identitet usredotočen je na sufijski karakter Gülenovog pokreta iako je važno da se shvati da on ne pripada nijednom sufijskom redu (ili tarikatu). Ovaj profinjeni i humani karakter odnjegovan je u anadolijskoj duši u procesu koji je počeo onda kada su se Turci prvi put susreli sa islamom. Pošto on poklanja posebnu pažnju ranim anadolijskim sufijskim pokretima, Gülenov pokret se fokusirao na projekt dijaloga i tolerancije utemeljen na islamskom sufijskom pravilu: Poštuj ljudski rod i sve što je stvoreno! Sufijski pokret je široko rasprostranjeni društveni fenomen; on datira od prvih stoljeća islama i proizveo je razne vrste institucionalnih bratstava koja se razlikuju s obzirom na svoje političke i društvene okolnosti. Gülenov pokret nema posebni kontekst ili organizaciju koji bi bili tipični za neki sufijski red, pa ipak Gülenov pristup daje viši prioritet hiljadugodišnjem anadolskom društvu i on je na taj način u saglasnosti s tim društvom.
Kada se analizira unutarnja i duhovna dinamika Gülenovog pokreta, ja tvrdim da on predstavlja reprodukciju povijesne sufijske tradicije koja je kompatibilna sa savremenim društvenim uvjetima. Kada se govori o duhovnom životu u islamu, naglašavam da je njegova suština u sufijskoj tradiciji koja sažima načela asketizma (zuhd), bogobojaznosti (taqwa) i izvrsnosti u vrlini i lijepom postupanju (ihsan); u ovom radu, moj je cilj da istaknem neposrednu relevantnost kur’anskih i sunnetskih koncepata za Gülenov pokret. Iako ovi pojmovi imaju iskustvenu semantičku transformaciju u njihovom toku kroz povijest, ja nisam imao prostora u sadašnjem istraživanju da ponudim takve semantičke analize. Za svrhe ove studije, međutim, upotrebljavam opći smisao ovih koncepata onako kako se oni koriste u islamskoj literaturi.
Gülenova poruka je iznikla podjednako iz njegovog razuma kao i iz njegovog srca. Na taj način mi otkrivamo dva aspekta Gülena: on je i vjerski učenjak (alim) i pronicljivi čovjek mudrosti (arif). On je upućen u vjerske nauke, zapadnjačku kulturu i filozofiju kao i u savremena društvena i kulturalna pitanja čovječanstva. Mi ga posmatramo u njegovom identitetu kao racionalnog mislioca u svim ovim oblastima, ali i kao vjerskog učenjaka. Gülen ilustrira veliku dubinu u promišljanju i široko poznavanje sufizma, metafizike i kosmosa. Da bi se obuhvatile ili definirale Gülenove duhovne akumulacije, čovjek mora učiniti ozbiljne napore kako bi postao blizak sa dinamikom duhovnog života i koncepata koji su odredili njegovo ponašanje. Islamsko-sufijsko iskustvo traži viši i različitiji nivo svijesti i senzibiliteta; čak ni korisne analize sufijske terminologije ne mogu valjano prenijeti “iskustvo misticizma” u izraz ili diskurs. Ponekad to zahtijeva čovjekovo izravno iskustvo islamske duhovnosti.
Kao teologu, moja namjera je da osvijetlim Gülenov nivo poznavanja islamskih nauka, njegov kapacitet da izvodi sudove i kritičke interpretacije (idžtihad) i njegovo vladanje raznovrsnim disciplinama. Dok je iznošenje mišljenja o takvim pitanjima moguće u granicama jezika i kulture, ja se suzdržavam od analiziranja aspekata njegovog duhovnog života usljed neodoljivog izazova da sa zadovoljstvom radim na ovoj temi. Kao pojedinac, Gülen nije ništa više do obični, jednostavni musliman. Međutim, ako ćemo pravo, on u sebi sažima život visoke duhovnosti i metafizičke tenzije. Ljudi oko njega izgledaju strogi, paze na njegovu prisutnost, njegovo obraćanje i izražavanje. On, izgleda, ima velike bolove pa su ti ljudi neobično osjetljivi dok paze na njegove odnose sa pojavama, stvarima i bićima oko njega. Gdje god odsjedne, Gülen dobiva strogi mistički mir, što ilustrira sferu utjecaja koga on vrši na druge svojom mudrošću i karakterom.
Ova studija nije pokušaj koji bi otkrio sve ove poglede, niti rangirao potencijalne političke, društvene i kulturalne reperkusije koje ti pogledi imaju na Gülenov pokret. Njezin smisao nije da bude sveobuhvatna. Ona je sasvim ograničena na svoj vidokrug i informaciju koju želi prezentirati. Teze u ovoj knjizi ne idu dalje od toga osim da proizvedu široku teoriju. Postoji, bez sumnje, potreba za mnogo širom studijom koja bi se fokusirala na društvene korijene ovog pokreta i implikacije njegovoga koncepta na zajednicu. Takva studija mogla bi pojasniti šire potencijalne učinke ovog pokreta.
- Napravljeno na .