U skorije vrijeme sve se više govori o vezi islama i terorizma. Može li se terorizam smatrati legitimnim načinom borbe za slobodu? Što je islamska alternativa terorizmu i borbi?
Kao što sam rekao u intervju Nuriji Akman iz dnevnog lista Zaman, najbolje što danas možemo reći jeste da se islam uopće ne poznaje. Muslimani bi trebali reći: "U istinskom islamu, teror ne postoji." Nijedna osoba ne smije ubiti drugo ljudsko biće. Niko ne smije dirati nevine osobe, čak ni u vrijeme rata. Niko ne smije dati fetvu (pravnu izreku) koja bi to odobrila. Niko ne smije biti bombaš samoubica. Niko se ne smije uputiti među ljude opasan bombama. Bez obzira na vjeroispovijest ljudi u toj grupi, ovaj čin nije vjerski dopustiv. Čak ni u slučaju rata, u kojem je teško održavati balans - to u islamu jednostavno nije dozvoljeno. Islam kaže: "Ne dirajte djecu ili ljude koji se mole u crkvama." To nije rečeno jednom, nego se ponavlja više puta kroz povijest.
Ono što nam je rekao najveći učitelj, poslanik Muhamed, s.a.v.s., ono što nam je poručio Ebu-Bekr i što nam je kazao Omer, rekli su malo kasnije i Salahudin Ejjubi, Alparslan i Kilicarslan i mnogi drugi. Kasnije, sultan Mehmed II Fatih, ponovio je isto. Dakle, grad Konstantinopol, u kojem su vladali nered i galama, postao je Istanbul. U ovom gradu Grci nisu naudili Armenima, niti su Armeni naudili Grcima. Niti su muslimani naudili bilo kome.
Neposredno nakon osvajanja Konstantinopola, žitelji grada su dobrovoljno kačili na zid veliki portret sultana Fatiha umjesto patrijarha. Začuđujuće je da je takvo ponašanje zabilježeno u to vrijeme. Historija pripovijeda da je Sultan pozvao patrijarha i predao mu ključeve grada. Čak i danas, islam se ne shvaća ispravno. Islam je uvijek poštivao različite ideje i to se mora shvatiti da bi se mogao ispravno cijeniti.
Žao mi je što moram reći da u zemljama gdje žive muslimani, neki vjerski lideri i nezreli muslimani nemaju drugog oružja do svog fundamentalističkog tumačenja islama. Oni to koriste kako bi regrutirali ljude da se bore za njihove lične ciljeve i svrhe. U stvari, islam je istinska vjera i trebala bi se istinski živjeti. Na putu do vjerovanja nikada se ne može koristiti neistina. U islamu, kao što cilj mora biti legitiman, jednako tako i sva sredstva za postizanje tog cilja moraju biti legitimna. Iz ove perspektive, ne može se zaraditi Džennet ubistvom druge nevine osobe. Musliman ne može reći: "Ja ću ubiti čovjeka, a zatim otići u Džennet." Božija milost se ne postiže ubijanjem ljudi. Jedan od najvažnijih ciljeva muslimana je postići Božije zadovoljstvo. Drugi cilje jeste širenje spoznaje Božijih imena u svemiru u kojem živimo.
Nezadovoljna omladina je izgubila svoju duhovnost. Pojedinci koriste te mlade ljude, dajući im par dolara ili ih jednostavno pretvore u svoje robote. Oni ih u stvari drogiraju. Ovo je postala redovna tema dnevnih novina širom svijeta. Ovi mladi ljudi su toliko zlostavljani da se njima sada može lahko manipulirati. Oni se koriste kao ubice pod izgovorom nekih ludih ideala ili ciljeva koji su napravljeni za ubijanje ljudi. Neki zli ljudi žele postići određene ciljeve iskorištavanjem ovih mladih ljudi. Da, ubistvo čovjeka je doista grozna stvar. Kur'an kaže: ko ubije jednu osobu kao da je ubio cijelo čovječanstvo. Ibn-Abas je rekao da će ubica vječno ostati u paklu. To je ista kazna koja se dobija za poricanje Boga. To znači da je ubica podvrgnut istoj kazni kao i nevjernik. Ako je ovo temeljno načelo religije, onda bi se ono trebalo podučavati u obrazovanju.
Pojedinac koji srcem prihvati islam nikada svjesno ne učestvuje u terorizmu. Teroristička djela koja se vežu za islam, počinjena su od strane lica koja nisu u stanju shvatiti dubinu islama. Terorizam, kao što sam naziv govori, komplikovano je pitanje. Analizirati terorizam nije jednostavna stvar. Uprkos tome, s obzirom da je to jedno jako gnusno djelo i da su mnogi muslimani optuženi za to, terorizam mora biti pažljivo razmatran. Vlade i obavještajne službe moraju pokušati pronaći začetnike ideja i razotkriti motivirajuće faktore terorističkih aktivnosti. To će pomoći u razvijanju međunarodne strategije borbe protiv terorizma.
Inače, zbog pogrešne analize i nekih obavještajnih igrarija, problem se može tako zakomplikovati da će neke civilizacije, nacije i nevladine organizacije biti pod stalnom prijetnjom. Nakon 11. septembra ovaj problem se razvija upravo u tom smjeru. Strah od terorizma je postao paranoja našeg društva. Galopirajućim tempom u društvu se uspostavlja opći osjećaj straha. Pojedinci koriste terorističke organizacije kao instrument terora da bi kroz terorističke aktivnosti postigli svoje ciljeve na štetu nevinog društva. Po mom razumijevanju, pravi muslimani nikada se neće uključiti u takve vulgarne i jeftine aktivnosti, čak i ako se to čini u ime nauke i tehnologije. Stvarni razlozi terorizma su materijalna korist i lični interesi. Ti ciljevi su bili i glavni motivi "velikih igara" na zemlji. I dok se ti glavni razlozi ignorišu, svi upiru prstom u islam.
S druge strane, postoje mnogi sukobljeni interesi u islamskim krajevima, kao i mnogi oponenti i neprijatelji među islamskim stanovništvom. Problemi kao što su antidemokratske prakse i kršenje ljudskih prava rezultirali su osnivanjem različitih grupa koje su nezadovoljne i obespravljene. Budući da su to uglavnom neznalice i neiskusni ljudi, sa mnogim od tih skupina se lako može manipulirati. Neki su, manipulirajući ove skupine, radili na tome da korak po korak postignu svoje ciljeve. Također, tu su multinacionalne tajne organizacije ili javne organizacije koje su sve svoje resurse posvetile destrukciji i stvaranju straha u društvu. Kako bi proširili svoje polje djelovanja, oni uznemiravaju nesretne strukture društva, izazivajući probleme i potičući nasilje. Iako kroz neumoran i inteligentan napor površni razlozi za terorizam mogu biti eliminirani, bez gore navedenih razmatranja bit će nemoguće eliminirati terorizam za sva vremena. Ovo ukleto ponašanje će se pojaviti pod nekim drugim imenom.
Muslimanski svijet, poseban broj, juli 2005. – 95. stranica, broj 3, 325-471.
- Napravljeno na .