Požrtvovanost
Ovoj temi se treba posvetiti čitavo poglavlje u kojem bi se pažljivo analizirali svi aspekti navedenog odnosa. Međutim želja mi je skrenuti pažnju na određene dimenzije koje mogu biti smjernice u razmišljanju.
Požrtvovanost spada u najznačajnije karakteristike pozivača u islam. Oni koji od samog početka ne budu imali u vidu da moraju biti požrtvovani ili uopće nisu u stanju tako se ophoditi, ne mogu biti nositelji zadaće pozivača u islam. Nema potrebe šire elaborirati neuspjeh osoba koje nisu sazdane od ovog plemenitog osjećaja.
Oni koji su spremni žrtvovati imetak, ako je potrebno i život, djecu, žene, porodicu, društveni ugled, položaj, slavu i sve drugo čemu drugi skladaju pjesme i što smatraju ostvarenjem ciljeva svoga života, dosegnut će vrhunce, što je potvrđeno i sudbinski određeno.
Kada je Muhammed, s.a.v.s., započeo pozivanje u islam u Mekki, pokazao je duh požrtvovanosti u djelovanju - prvo ličnom, a potom je takav pristup prenio na sebi najbliže osobe koje su mu pomagale. Navedimo primjer naše majke Hatidže, r.a., supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prvaka oba svijeta i svih stvorenja. Žrtvovala je sve što posjeduje na putu pozivanja u islam ne dovodeći druge u nepriliku da traže. Finansijski je pokrivala sve troškove gostoprimstva i ugošćavanja mnogobožaca u Mekki - kako bi ih Muhammed, s.a.v.s., pozvao u islam. Kada je preselila ova časna i čestita žena, iza sebe nije ostavila ni koliko je potrebno za ćefine u kojima se mejit ukopava!
Onaj koji zove Allahu potroši i više nego ima na tom putu od materijalnih dobara jer želi živjeti na najbolji mogući način - intelektualno, slobodno i dostojanstveno - te će ukoliko je nužno napustiti sredinu u kojoj živi ako mu navedeni način života nije pristupačan. Napuštanje domovine je također jedan vid požrtvovanosti. Svoje domove su napustili, hidžru učinili, velikani: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, neka je Allah njima zadovoljan. Napustili su ih imućni i siromašni, mladi i stari, muškarci i žene, koji su prihvatili islam u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s. Svi su učinili hidžru ostavivši svoje imetke i kuće nasilnicima u Mekki, a sa sobom nisu ništa ponijeli osim hrane kojom će glad utoliti prilikom putovanja. Kada su muhadžiri pokazali šta su sve spremni žrtvovati na putu pozivanja u islam, kojeg su svim srcem prigrlili i povjerovali u Uzvišenog Allaha, dočekani su srdačno od stanovnika Medine – ensarija, koji su ih primili u naručje i zbrinuli. I njihov odnos je primjer požrtvovanja s obzirom da su muhadžirima davali prednost čak i kada su i sami bili u potrebi.[1]
Ljudi koji nose misiju pozivanja i upućivanja u islam na svojim plećima trebaju danas ispuniti svoje živote požrtvovanjem kao što je bilo požrtvovanje plemenitih ashaba. Oni su bili na vrhuncu ljudskih vrlina u životu tako da ih treba slijediti i pokazati ono što su pokazali, jer će u suprotnom uspjeh izostati - što smo spomenuli u uvodu.
[1] Vidi: El-Buhari, Vrline ensarija, 3; Kupoprodaja, 1; El-Kendehlevi: Život ashaba, 1/381.
- Napravljeno na .