Šta je ulfet (sviknutost, učmalost duha)? U čemu se sastoje negativni utjecaji te osobine?
Riječ ulfet ima značenje, navike, prijateljstva i ljubavi. Pravo značenje i smisao, kojim se želi objasniti ova riječ, ima koliko-toliko veze sa ovdje datim značenjima, ali je ono opširnije i obuhvatnije.
Odnos čovjeka prema stvarima i događajima, značenja koja se javljaju iz tih odnosa i refleksije koje ostavljaju ta značenja u savjesti i nadahnuću, zatim različitosti u ponašanju među ljudi-ma... − sve je to niz događaja kojima se prouzrokuju svi poslovi i djelovanja i koji čine dušu živom, dinamičnom i osjetljivom.
Da, čuđenje koje čovjek osjeti naspram ljepote postojanja i njene privlačnosti, kao i njegova radoznalost i znatiželja koju u njemu budi univerzalni sistem koji radi u vasioni poput jednog sahata, znanje do kojeg stiže otkrićem svega novog i želja da zalazi još dublje u njegovu unutrašnjost, na kraju, sve te djeliće znanja sakupiti i pomoću njih doći do zdravog razmišljanja − sve to pokreće čovjeka da bude osjetljiv naspram događaja, da koristi razum, da duhovno djeluje i da uvijek bude budan i oprezan.
Suprotno tome, ne vidjeti i ne osjetiti džumbus hiljadu i jedne ljepote na sve strane i biti bezosjećajan i ravnodušan naspram kombinacija u vasioni koje se kreću u harmoniji; ne zalaziti u uzroke i mudrosti onoga što se vidi; prelaziti preko onoga što se primjećuje; ne doći do neke vrste duhovnog znanja − sve je to izraz čovjekove bezosjećajnosti, smrti njegove duše i dokaz da živi zatvorenih očiju. Da se ovakvim ljudima svakog dana otvori tajna knjiga vasione i lista list po list iz unutrašnjeg svijeta, opet im se ne bi moglo ništa objasniti:
Koliko ima nadnaravnosti pored kojih su oni prošli i okrenuli svoja lica!
Nisu imali koristi od onoga što se događalo, a niti su uzeli pouke od onoga što se rađa i zalazi!
Jedan čovjek koji osjeća šta se događa u njegovoj okolini, čuđenje i divljenje koje osjeća prema postojanju − za njega je to otkrivanje u beskrajnim morima. Prilikom tog putovanja, njemu se na svakom stepenu daju zlatni ključevi tajnih dvora. Sa čistim srcem i jakim osjećajima, sa razumom koji pravi sinteze i sa dušom spremnom na vjetrove nadahnuća, sve dok se bude išlo i kretalo u pravom pravcu, i kada sve to što se upije svijest čuje, tada će misli i ideje biti poput “iremskih bašči rasprostranjenih na sve strane” i tako izložene rast će poput džennetskih vrtova.
Oni koji nisu osjetili taj duh i to shvatili zato što na neki način ne mogu izići iz ograde svojih navika koje su ih opkolile, uvijek će se žaliti na monotoniju stvari i događaja. U njihovim očima sve je haos, sve je tamno i besmisleno:
Da vide sve nadnaravnosti, opet ne bi u njih povjero-vali.
Na njihovom razumu je lanac, na dušama su im okovi i svima im je stavljen pečat, ali oni to ne shvataju.
Od ovakvih ne treba očekivati nikakvu korist i plod, i uprazno je nadati se nečemu od njih.
Ima slučajeva kada osoba zna i osjeća, vidi i shvata i pošto se tako zamisli, okrene se navikama i u njima se zakopa. Svakako mislim da se ovim pitanjem želi ovo saznati. Znači, ima onih koji nešto vide i saznaju, unekoliko vjeruju i spoznaju, a zatim izgube svaku vezu i osjećaj i ne uzmu dovoljno pouke iz svjetova koji se mijenjaju, iz ljepota koje se obnavljaju; oni zapostave udubljivanje i zalazak u druge sfere − da Allah, dž.š., sačuva! Ovakvo stanje za čovjeka znači šutnju i smrt njegovih osjećaja.
Onaj koga snađe ovakvo stanje, ako odmah ne obriše krmelje sa svojih očiju, ako ne potrči da shvati tajne mudrosti stvari, ako ga u tome neko ne pokrene i ako ne otvori uši da čuje Božanske poruke koje dolaze iz metafizičkog svijeta, onda je taj osuđen da iznutra izgori i postane ugljenik, a zatim da se sruši i nestane.
Zbog toga je Uspostavitelj sistema u vasioni, Uzvišeni Stvoritelj, uvijek slao poruke i pouke u obliku različitih glasova, nadahnuća i opomena, šaljući uvijek nove, rječite i iskrene pozivače u vjeru (Božije poslanike) sa otvorenim nadnaravnostima i ponavljajući iskonski Govor. I tako je donosio dušama sjaj, a pogledima svjetlost. I opet zbog toga, naspram onoga što je ljude navelo na navike, On je uvijek upozoravao ljudsku savjest i zatražio je da se redovno prelistavaju i ponavljaju poruke (objave) koje je dao razumu.
Da, On je u Svojoj Knjizi toliko spomenuo neke stvari na različite načine, kao što su stvaranje čovjeka i njegovo razmnožavanje po zemlji i postizanje mira sa životnim drugom, veličanstvenost u stvaranju nebesa i Zemlje, zatim razlika u jezicima i dijalektima, koja zahtijeva razmišljanje, promjene koje donose dan i noć, grmljavina i milost koja dolazi sa kišom... – toliko stvari da za one koji znaju, osjećaju i koriste pamet nije ostavljeno nimalo mjesta navikama i sviknutosti.
Jedan od dokaza njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.
Nebeski Govor sa još stotinu opomena i uputa upozorava nas na hiljade veličanstvenih i nadnaravnih stvari pored kojih prolazimo i ne vidimo ih, i na taj način rastura ulfet (sviknutost). Ali, svako ne vidi i ne osjeća događaje koji teku i pjevaju poput slavuja. Isti su kao “one ribe koje žive u okeanu, a ne znaju za okean” (Hajali).
Pored toga, postoji ulfet (sviknutost) u idejama i mislima koja utječe na ponašanje i ibadet ljudi, a znači smrt ljubavi, uzbudljivosti i entuzijazma. Kod osobe koju snađe ovakvo stanje, ljubav prema ibadetu, osjećaj odgovornosti, mržnja prema grijesima i plač zbog grijeha u potpunosti nestanu. Poslije toga povratiti se u staro stanje jako je teško. Veoma čisto djelovanje zahtijeva jasne podsjetnike, da bi čovjek iznova otkrio sebe i vidio okolinu i da bi pazio šta mu ulazi i izlazi iz duše.
Da bi se čovjeku usadio novi duh, trebalo bi da svaka poruka za njega znači (predstavlja) obnovu. Da, suđeno je da čovječanstvo ostari i otupi, ali nije nemoguće da čovjek sebe ne može obnoviti. Naravno, naspram tog teškog stanja duše treba poštovati ruku koja je čuva:
Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici.
Kao sažetak možemo reći da je ulfet (sviknutost) velika nesreća koja napada čovjeka. A mnoge ova nesreća zahvati. Osoba koja upadne u takvo stanje nesvjesna je šta se događa u njenoj okolini, slijepa je prema ljepotama koje se nalaze u “Knjizi vasione” i nijema naspram jezika događaja koji govore istinu. S tim u vezi, takva osoba ima manjaka i plitkoće u vjerovanju i nema ljubavi i volje za ibadetom, a u međuljudskim odnosima je nepravedna i neodgovorna. Da bi se spasila takvog stanja, potrebno je da se pruži jedna jaka ruka pomoći i da se osloni na uho koje čuje i oko koje vidi.
Zbog svega toga, oni koji su zapali u ulfet (sviknutost) treba da razmišljaju o događajima u vasioni i u sebi, da razmišljaju o prizorima smrti i drugog svijeta, da prošetaju kroz različite institucije koje rade za vjeru i korist ljudi, da im se prikažu, da se potrude da izvršavaju neke dužnosti vjerske i društvene prirode. Pored toga, ovakve osobe često treba podsjetiti i objasniti im zlatne stranice naše prošlosti tako što će pogledati u našu časnu prošlost, i treba ih sastaviti sa ljudima koji imaju svijetle horizonte, volju i entuzijazam, i na taj način, tim uzrocima, treba im pripremiti teren za obnavljanje njih samih.
Pored ovdje navedenih šest načina, moguće je da ima još nešto da se kaže ili učini, međutim, mi se zadovoljavamo sa ovoliko, uvjereni da smo dali ideju kako da se spriječi ulfet (sviknutost).
Uz želju i molbu da nam odstrani ulfet (sviknutost) Onaj u čijoj su ruci ključevi srca....
- Napravljeno na .