Allah je mnogim ljudima dao auta, zgrade, imetak, bogatstvo, ugled, društvo, ponos i slavu, a nekim ljudima je dao siromaštvo, muku, nesreću, bol i tugu. Da li su ovi drugi jako loši ili Allah više voli one prve?

Ovakvo pitanje se može postaviti samo sa ciljem da se nešto nauči. U protivnom, ako je postavljeno radi nekog drugog cilja, to je ulazak u grijeh. U osnovi, čovjek koji u sebi nosi takvu muku ovo i treba da pita.

Allah, dž.š., onome kome želi daje konje, vozila, hanove, hamame, auta i zgrade, a kome hoće daje siromaštvo i teškoće. Međutim, u svemu tome ne mogu se negirati neki uzroci poput porodice ili nečeg drugog. Naprimjer, isto kao što nije moguće negirati da neki čovjek ima vještinu i oštroumnost za stjecanje imetka, također se ne smije izostaviti iz vida da čovjek može stjecati imetak poznavajući dobro puteve koji vode tome. Zajedno s tim, Allah, dž.š., iako je nekim ljudima dao sposobnost, s druge strane, nije im dao bogatstvo. Ipak, u jednom daif (slabom) hadisu kaže se da Allah, dž.š., daje bogatstvo kome hoće, a znanje onome ko ga traži. Ovaj hadis je veoma značajan i poučan što se tiče naše teme.

Pored toga, bogatstvo i imetak ne treba smatrati apsolutnim dobrom i korišću. Da, ponekad Allah, dž.š., onima koji traže bogatstvo i ovodunjalučku sreću i mir − daje, a ponekad − ne daje. Međutim, Allahovo, dž.š., i davanje i nedavanje je dobro, tj. hajr ili korist. Jer ako si ti dobar čovjek i ako ćeš ono što ti On daje iskoristiti na pravi način, onda je to za tebe dobro. Ako nisi dobar čovjek i ako si skrenuo sa Pravoga Puta, Allahovo, dž.š., i davanje i nedavanje za tebe nije dobro.

Da, ako nisi na Pravome Putu, siromaštvo je za tebe uzrok nevjerništva, jer te ono tjera da se pobuniš protiv Allaha, dž.š., i ti svakog dana protiv Njega započinješ nove pobune. S druge strane, ako nisi na Pravome Putu i ako nemaš svoj duhovni i iskreni način življenja, onda je za tebe bogatstvo jedna kušnja i jedna nesreća.

Do sada su mnogi pali na tom ispitu. Koliko ima onih koji su imućni koji plivaju u svome bogatstvu, ali zbog nezahvalnosti Allahu, dž.š., u njihovim srcima nema ni najmanjeg sjaja niti svjetlosti.

Zbog svega toga, Allahovo, dž.š., davanje imetka takvima samo je približavanje nevjerništvu; jednostavno, uzrok je njihove zablude. Međutim, oni su zaslužili to prije svega zbog toga što su uništili svoj duhovni život i bili uzrok da u njima istruhnu prirodne sposobnosti koje im je Allah, dž.š., podario.

Pogodno je da na ovome mjestu navedemo hadis Muhammeda, s.a.v.s., u kome se kaže: “Među vama ima takvih da, kada podignu ruke i zakunu se Allahom, On im ispuni njihove zakletve (želje) i ne učini ih od onih koji poriču svoje zakletve. Bera ibn Malik je jedan od njih.”

Međutim, Enesov, r.a., brat Bera, r.a., niti je imao šta da jede niti gdje da spava, živio je sa onoliko koliko mu je bilo dovoljno da ne umre. Poput Beraa, koliko ima onih koji su slabo odjeveni i nedotjerani i onih koji su izgledali neuredno, ali su se ipak smatrali velikanima i bili su cijenjeni prema svojoj širokogrudnosti i unutrašnjoj svjetlosti. I, eto, takvi su da, kada bi se zakleli, kao što su opisani jezikom Božijeg Poslanika, s.a.v.s., Allah, dž.š., ih ne bi ostavio da se nađu u laži.

Zbog toga, nezavisno od bilo čega, ni bogatstvo ni siromaštvo ne treba smatrati nesrećom niti nimetom (blagodatim). Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojom voljom je izabrao siromaštvo kazavši: “Zar ne želiš da ovaj svijet bude njihov, a drugi svijet naš?!” Omer, r.a., iako su svjetska bogatstva tekla u njegovu državnu blagajnu, živio je kao siromah, sa onoliko koliko mu je bilo dovoljno da ne umre, i nije tražio ništa više.

Međutim, ima takvog siromaštva − da Allah, dž.š., sačuva! − koje je nevjerništvo i zabluda. Naprimjer, ovdje navedene riječi o ovom pitanju, da nisu izišle iz usta jednog vjernika koji ima za cilj da ojača svoje vjerovanje, nego da su iz usta nekog nezahvalnika, takva osoba koja se žali na Allahove, dž.š., blagodati postala bi nevjernik.

Znači, siromaštvo je ponegdje blagodat, a ponegdje sreća. Ono što je najvažnije to je da se u srcu nalazi ono što će potvrditi iskrenost. Odnosno:

Ja Rabbi (Gospodaru moj), od Tebe što god dođe, neka dođe, prihvatam!

Milo mi je kad mi dođe od Tebe odijelo ili ćefin, svježa ruža ili trn! Tvoje davanje i srdžba meni su dragi.

U istočnoj Anadoliji se kaže: “Od Tebe je dobro i ono i ovo.”

Čovjek, bilo da odijelo obuče, bilo da pliva u imetku, ako je zajedno sa Allahom, dž.š., poput Abdulkadira Gejlanija, opet će njegove noge biti na ramenima dobrih ljudi, a blagoslovljena glava će mu dotaći ogrtač najčasnijeg Božijeg poslanika, s.a.v.s. Ali, ako ne izvršava svoje dužnosi prema Allahu, dž.š., onda će tom siromahu i ovaj svijet biti gubitak, kao i drugi svijet. Isto tako, bogataš koji nije zajedno sa Allahom, dž.š., iako će spolja izgledati sretan na ovome svijetu, na kraju će doživjeti težak gubitak.

Tweet

Whatsapp