Smisao života
Da li su sve životne teškoće vrijedne podnošenja? Odgovor na ovo pitanje zavisi od toga kako mi gledamo na to šta je cilj našeg života. Ustvari, shvatanje svrhe života je spor i dugotrajan proces. Mi osjećamo njegove misterije dok razmišljamo o našoj egzistenciji i čovječanstvu. Prema tome, naš koncept života se postepeno razvija kroz cijeli naš život.
Svrha našeg stvaranja je očigledna i jasna: dosegnuti krajnje ciljeve vjerovanja, znanja i duhovnosti; promišljati kosmos, čovječanstvo i Boga, i na taj način opravdati svoju vrijednost ljudskog bića. Ostvarivanje ovog ideala je moguće samo sistematskim razmišljanjem i ponašanjem. Mišljenje će provocirati djelo i tako će otpočeti “prosperitetni ciklus”. Ovaj ciklus će proizvesti još složenije cikluse, koji će biti generirani između duhovnosti srca i znanja razuma, razvijajući još kompleksnije ideje i još ambicioznije projekte.
Provođenje takvog procesa zahtijeva snažno vjerovanje, svijest i shvatanje. Ljudi s ovim osobinama mogu opaziti i analizirati nepromišljeni životni stil drugih. Takvi ljudi razmišljaju, čine ono za šta misle da je ispravno, a onda razmišljaju o svome ponašanju, stalno produbljujući svoje misli i tražeći nove ideje. Oni vjerju da su samo oni koji duboko razmišljaju produktivni, a bol i patnja koje podnose čine njihovo vjerovanje još jačim i prihvatljivijim.
Oni žive svoj život u razmišljanju kroz posmatranje stvaranja svaki dan, ponekad ga čitajući poput knjige ili vezujući svoje umove mudrošću koju pronađu. Vjerujući da je kosmos stvoren da bi bio “čitan” i razumijevan, oni sagledavaju svrhu našeg stvaranja, i ništa manje od toga.
Budući da pripada nama, egzistencija je poklon koji nas vodi ka sretnoj stazi punoj blagodati. Dobivši je, mi možemo procjenjivati njenu vrijednost. Pošto smo mi stvoreni zajedno sa cijelim kosmosom blagodati, mi moramo koristiti ove poklone i okoristiti se njima.
Da bismo dosegnuli ovaj cilj, mi moramo upotrebljavati svoju snagu volje i glasno isticati vrijednost koju nam je podario Svemogući, razvijati svoje sposobnosti i vještine do njihovog krajnjeg obima, i tako pokazivati da smo bića s vlastitom voljom. Naša je obaveza da duboko razmišljamo o našem mjestu u životu, našoj odgovornosti, našim vezama s beskrajnim kosmosom. Mi trebamo koristiti svoje unutarnje, duhovne oči da bismo istraživali skrivenu stranu stvaranja. Kada to učinimo, mi ćemo početi osjećati svoj dublji smisao, vidjet ćemo stvari na drugačiji način, vidjet ćemo događaje u drugačijem svjetlu i razumijevat ćemo ono što nam oni pokušavaju poručiti.
Ja vjerujem da bi ovo trebalo biti svrha našeg života. Mi smo najvažnija živa bića u kosmosu. Ustvari, mi smo poput njegove duše i suštine, od kojih se razvija preostali njegov dio. U vezi s tim, mi moramo razmišljati o kosmosu da bismo shvatili i ispunili svrhu našeg stvaranja. Naša je obaveza da u svome srcu tragamo za duhovnim i Božanskim radostima, jer samo nas ovaj način življenja može izvesti iz frustrirajućeg podnošenja potpuno materijaliziranog i paćeničkog života.
Ono što naš paćenički život čini vrijednim življenja jeste radost koju osjećamo dok se krećemo ovom stazom i primamo ove poklone. Oni koji idu ovom stazom stalno su ushićeni raznim duhovnim uvidima. Oni se entuzijastično kreću ka konačnom cilju, poput rijeke koja teče ka moru.
Mi ne vjerujemo da sreća dolazi iz privremenih vanjskih izvora. Istinska sreća dolazi iznutra, produbljuje se našom vezom s Bogom i usmjerava se ka vječitom životu na nebesima... Da, kako smo mi radosni! Naš unutarnji svijet je carstvo Božijih pogleda, naša svijest slijedi ove poglede. Pošto mi čitav život molimo i čekamo na Njegov najmanji nagovještaj, naše duše zadovoljno pjevaju:
Naša srca su Tvoje prijestolje, o, Kralju! Dobrodošao u njih! (M. Lutfi)[1]
Našim generacijama trebaju vodiči koji će ih podučavati kako da dođu do takvog vjerovanja, misaonih procesa i sreće. Njihovo vodstvo će dopustiti našoj omladini da uživa u svojoj mladosti i da živi pošteno. Oni će iskustiti postojanje i nepostojanje kao jednu te istu stvar onoga časa kada osjete besmrtnost u svojim dušama; oni će biti u stanju ostvariti ono što je u njihovoj moći, i to više nego što misle, za samo nekoliko sekundi. Oni će vidjeti kako se budući život odražava u svemu; pred njima će se pojaviti beskraj života; oni će otkriti da je život vrijedan življenja; oni će vidjeti kako se sve stvoreno uzdiže i smiješta u njihovim dušama; oni će putovati kroz dimenzije svojih duša kao da putuju kroz galaksije posmatrajući beskonačnost u dimenzijama koje su dosegli tokom svoga prolaznoga života.
[1] Muhammed Lutfi-efendija (1868-1956) – poznat i kao Alvarli Efe, pošto je bio imam u selu Alvar u Erzurumu dvadeset četiri godine, bio je jedan od najpoznatihjih učenjaka, pjesnika i duhvnih prvaka Turske.
- Napravljeno na .