Ljudska prava u islamu
Islam je uravnoteženo, široko i na univerzalan način pristupio pitanju ljudskih prava. Izuzmu li se oni koji su krenuli raskomadati državu ili legitimnu administraciju, ili onaj koji namjerno drugome oduzme život, Kur'an nas podučava da je uzimanje nečijeg života na nepravedan način zločin protiv cijelog ljudskog roda (El-Ma'ide, Sofra, 32). Takva evaluacija ljudskog života ne može se pronaći ni u jednoj drugoj vjeri niti u bilo kojem modernom sistemu, i takva visoka vrijednost nikada nije pridata ljudskom životu od strane bilo koje komisije ili organizacije koja se bavi ljudskim pravima. Islam smatra da je ubistvo jednog ljudskog bića ubistvo svih ljudi, jer ubica jednog ljudskog bića dopušta pomisao da bilo koje ljudsko biće može biti ubijeno.
Ademov / Adamov sin Kabil (Kain) bio je prva osoba koja je prolila ljudsku krv. Iako njihova imena nisu navedena ni u Kur'anu ni u sunnetu, mi smo saznali iz ranijih Svetih pisama da se između ta dva brata desila razmirica, te da je Kabil (Kain) ubio Habila (Abela) na nepravedan način, zbog zavidnosti, nakon čega je otvorena era krvoprolića. Zbog toga, u jednom hadisu, Božiji Poslanik kaže:
Kada god neko nepravedno ubije, dio grijeha ubice pada i na Kabila zato što je on bio prvi koji je otvorio put nepravednog ubijanja ljudskog roda (Buhari i Muslim).
Ovaj događaj, s važnom poukom, navodi se i u Kur'anu:
I ispripovijedaj im kazivanje o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao:“Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj.
“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova” (El-Ma'ide, Sofra, 27-28).
Evo i spomenutog gledanja na vrijednost ljudskog života:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili (El-Ma'ide, 32).
Ovaj princip je univerzalan i validan za sva vremena. U slijedećem ajetu se kaže:
Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti (En-Nisa', Žene, 93).
U jednom hadisu poslanik Muhammed kaže:
Onaj ko bude ubijen dok brani svoju imovinu – šehid je; onaj ko bude ubijen dok brani svoju krv (život) – šehid je; onaj ko bude ubijen dok brani svoju vjeru – šehid je; onaj ko bude ubijen dok brani svoju porodicu – šehid je (Tirmizi i Ebu Davud).
Sve vrijednosti koje su navedene u ovom hadisu zaštićene su posebnim zakonima u svim pravnim sistemima. Ova pitanja dobila su svoje posebno važno mjesto u fundamentalnim knjigama našeg prava kao “nezaobilazna”. Iz tog aspekta, sloboda vjerovanja, život, reprodukcija, mentalno zdravlje i lična imovina su bazične vrijednosti koje moraju biti zaštićene za sve ljude. Islam ljudskim pravima prilazi iz ugla ovih bazičnih principa.
Jedino je islam počastio ljudsko biće nazivom Božijeg namjesnika. Ne postoji sistem niti religija koja je to učinila ovako kao islam! Da dodamo, islam kaže da je sve što postoji na nebesima i na Zemlji, prema Božijem zakonu, podčinjeno za dobrobit ljudi ukoliko to oni koriste na legalan način. Kako je moguće vjeri koja toliku važnost pridaje ljudskom biću spočitati da je zanemarila prava čak i jedne ljudske osobe? (V. također: Islam kao vjera univerzalne milosti u ovoj knjizi.)
- Napravljeno na .