Prokleo ga Allah! A on je rekao... (An-Nisa’, 118-119)
لَّعَنَهُ اللّهُ وَقَالَ لَأَتَّخِذَنَّ مِنْ عِبَادِكَ نَصِيبًا مَّفْرُوضًا. وَلأُضِلَّنَّهُمْ وَلأُمَنِّيَنَّهُمْ وَلآمُرَنَّهُمْ فَلَيُبَتِّكُنَّ آذَانَ الأَنْعَامِ وَلآمُرَنَّهُمْ فَلَيُغَيِّرُنَّ خَلْقَ اللّهِ وَمَن يَتَّخِذِ الشَّيْطَانَ وَلِيًّا مِّن دُونِ اللّهِ فَقَدْ خَسِرَ خُسْرَانًا مُّبِينًا
Prokleo ga Allah! A on je rekao: “Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova. I navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati. A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti. (An-Nisa’, 118-119)
Ovaj ružni govor, kojim šejtan oslovljava Uzvišenog Allaha, a koji se pojavljuje u gornjim i brojnim drugim ajetima, potječe ili otuda što je to Uzvišeni Allah šejtanu dozvolio, ili otuda što su ove riječi – kako tvrde mnogi mufessiri – jedna vrsta šejtanovog mrmljanja, što proističe iz njegove prirode, a Allah nas o tome obavještava.
Bilo da je to opis stanja šejtanovog jezika ili zanemarivanje urođenog osjećaja, jasno se vidi njegova odlučnost da se sveti Allahovim robovima koji nisu dostigli visoku razinu odanosti Uzvišenom Allahu. Prva igra koju je šejtan poveo s čovjekom na Zemljinoj plohi, nepretrgnuta je do danas, s njegove strane i od strane njegovih sljedbenika. Oni neprestano nastoje zavesti ljude, obmanuti ih neostvarivim željama. Nastoje navesti ljude da svoje urođene osjećaje zamijene osjećajima drugih stvorenja, da naruše ravnotežu onog što im je urođeno. Kao što je duhovna ravnoteža čovjeka povezana s udaljenošću od šejtanskog puta, očuvanje ravnoteže u prirodi, a u sklopu nje i čovjeka, također je povezano s tom istom udaljenošću. Oni koji krenu njegovim putem, zlosretnici su na nesumnjivoj stranputici i na neizbježnom gubitku, a oni koji su odlučni da se od njega udalje, sretnici su bliski Uzvišenom Allahu.
- Napravljeno na .