Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opomenete?! (Al-Anbiya’, 10)

لَقَدْ أَنزَلْنَا إِلَيْكُمْ كِتَابًا فِيهِ ذِكْرُكُمْ أَفَلَا تَعْقِلُونَ
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opomenete?! (Al-Anbiya’, 10)

Oslovljavajući prve zajednice kojima je slao Knjigu, kao i one koje su za njima slijedile, Uzvišeni Allah na osnovama dokaza i znakova ističe da im je objavio Knjigu u kojoj je njihova slava i uzdizanje. Na to ih na jedan izričit način podsjeća da bi ih uputio u obzorja zahvalnosti i zahvaljivanja. Vezano za važnost tog isticanja, napominjemo slijedeće:

1) podsjećanje na istinska i prava sredstva, kao što su zapovijesti i zabrane okrenute pravim ciljevima [Kur’an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome (Az-Zukhruf, 44)];

2) spominjanje može biti sa smislom savjeta (وعظ) i upute, jer “vjera je savjet”, kako stoji u obuhvatnome časnom hadisu koji ukazuje na ovaj smisao. To potvrđuje i ajet: I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti (Az-Zariyat, 55);

3) u odsustvu zajednica iz okruženja s historijske scene, nakon što su okončale svoje živote i potrošile ih, vi ste, zahvaljujući Knjizi koja vam se objavljuje, kandidati da opstanete tokom historije [Zar oni ne vide da im Mi zemlju sužavamo umanjujući joj pogranične oblasti? A Allah sudi? (Ar-Ra`d, 41); Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? (Al-`Ankabut, 67)]. U ova dva ajeta ima naznaka trajnog opstajanja;

4) onima koje je u svoje vrijeme oslovio, ovaj časni ajet ukazuje na položaj koji će zauzeti u budućnosti. Kaže im da će zauzeti časno mjesto koje druge zajednice neće moći dostići, a Kur’an će čuvati njihov jezik i govor da se ne izgube i ne padnu ostajući izvor kojem će se vraćati svako ko želi razumjeti vjeru. Taj smisao nalazimo u sintagmi “slava vaša” (ذكركم). To je sintagma koja ne znači samo savjet, već obuhvata i obdržavanje vašega spomena, nezaborav i nezalazak.

Tweet

Whatsapp