O, vjernici, kad se s kakvom četom sukobite... (Al-Anfal, 45)
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا لَقِيتُمْ فِئَةً فَاثْبُتُواْ وَاذْكُرُواْ اللّهَ كَثِيرًا لَّعَلَّكُمْ تُفْلَحُونَ
O, vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite! (Al-Anfal, 45)
Razumijevanje onoga što se podrazumijeva pod “spominjanjem Allaha” moguće je kako slijedi:
1. U ovom ajetu se ukazuje na to da u običnom svakodnevnom životu nemar nikad ne smije prekriti srce, pogotovo prilikom ulaska u borbu s neprijateljem. One čija su srca nemarna treba na to s vremena na vrijeme upozoriti. Vjernik se upozorava na spominjanje svoga Gospodara na čijem putu se bori srcem i jezikom, a mjesto na kojem umiru ljudi dok se bore pretvara se u sveto mjesto i mjesto ibadeta.
2. Spominjanje Allaha je i sam poklik koji se s ponavljanjem uzvikuje u ratu: “Allah, Allah, Allah!” Taj poklik je važan jer štetno djeluje na moral neprijatelja, a pojačava moral u taboru muslimana šireći među njima zadovoljstvo i polet. Ako danas poklik “Allah, Allah” i samim izgovorom s ruba jezika povlači kod nas elan a u redovima neprijatelja strah, treba tek pretpostaviti šta bi bilo u stanju pokretati spominjanje Allaha ako bi poteklo iz dubina srca, šta bi postizalo kod ljudi.
3. Ako dođemo do zaključka da je pobjeda povezana sa spominjanjem Allaha i odlučnošću, to se nadaje kao jedno važno pitanje koje treba bolje razmotriti. Dakle, postoje dvije stvari koje stoje na plećima vjernika u suočenju s neprijateljem, a te su:
a) Prilikom ulaska u bilo kakav ratni okršaj, bilo kakvih razmjera u pogledu količine i kakvoće, treba razinu morala dizati pokazivanjem strpljenja, čvrstine, nepokolebljivosti i odlučnosti, zatim pokazivanjem hrabrosti i smjelosti, da bi se time izazivala psihološka uznemirenost, kolebanje i razdor u taboru neprijatelja.
b) Mnogo spominjanja Allaha radi učvršćivanja i jačanja duha svog morala a uznemiravanja suprotne strane, za njih neočekivanim prizorom kod nas u slučaju smrti, zasnovano je na našem miru koji izvire iz otkucaja mirnih srca povezanih s Allahom.
Dakako, to bi trebali biti važni ključevi pobjede. U protivnom, ako izostanu strpljenje i čvrstina, ne može se, prema Božijim zakonima, doći do uspjeha, kao što se ne može ni zamisliti pobjeda u bici u kojoj se zanemari spominjanje Allaha. Čak i kad bi se to postiglo, ne bi se postigla nagrada. Uspjeh ne bi bio onosvjetski, a samim tim bi akterima neznatno vrijedio.
Dakle, oni koji se bore i ratuju na Allahovome putu, trebaju se učvrstiti svom odlučnošću, s jedne strane, te se okrenuti spominjanju Allaha, s druge strane. Trebaju se odreći svake moći i snage, u najvećem broju prilika za to, a spominjati Allaha i prikloniti se Njegovoj moći i snazi, uz ponavljanje slijedeće dove: “Bože naš, klonimo se svoje moći i snage, a priklanjamo se Tvojoj moći i Tvojoj snazi.”
- Napravljeno na .