Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima Njegovo ime spominje... (Al-Baqara, 114)
فَقُلْنَا اضْرِبُوهُ بِبَعْضِهَا كَذَلِكَ يُحْيِي اللّهُ الْمَوْتَى
Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima Njegovo ime spominje... (Al-Baqara, 114)
Ako bismo poruku ovog ajeta sveli na povod objavljivanja, pa shvatili da on ukazuje samo na kršćane koji su ljudima branili dolazak u Jerusalem, time bismo previše saželi nešto što je široko. Povod objavljivanja se smatra nečim posebnim, a odredba je nešto opće, što vrijedi u raznim slučajevima. Dakle, oni koji su željeli Mesiha, a.s., razapeti na križ, svejedno da li u onom vremenu ili kasnije, smatraju se nasilnicima. Isto je i s onima koji su stajali nasuprot Poslaniku, s.a.v.s., na Hudejbiji i branili mu da uđe u Kjabu, kao i s onima koji su pokazivali silu prema njemu; oni se, također, smatraju najvećim nasilnicima.
Takvi su i oni koji ruše Allahove džamije i mesdžide. Ko se u vjerski život ljudi upleće dotle da stavlja prepreku na putu do mesdžida, također spada među najveće nasilnike. Sve dok Kur’an jeste jedna svemirska knjiga, ovaj ajet treba zahvatati i tumačiti sa svih navedenih gledišta. To je najadekvatnije i najprimjerenije duhu Kur’ana.
Svaku pojedinost treba procijeniti prema specifičnoj vrijednosti. Na to obavezuju istina i istinitost. Stoga je nepravedno procjenjivanje bilo čega s mjerom ispod ili iznad specifične vrijednosti. Pretjerivanje u umanjivanju vrijednosti nečega, ili pretjerivanje u davanju veće vrijednosti od stvarne - velika je nepravda. Zato je mnogoboštvo jedno od velikih nasilja i krupnih zastranjivanja. Rušenje ili zatvaranje mesdžida, koji su mjesta spominjanja Allaha, iz kojih se dižu pozivi vjerovanja u Jednost Allaha i suprotstavljanje nevjerovanju i ateizmu, smatra se nasiljem za kojim slijedi nasilje mnogoboštva.
Nema sumnje da se takav napad na jerusalemsku Mesdžidu-l-Aksa (المسجد الأقصى) smatra nasiljem većim od napada na neki drugi mesdžid. Nasilje bi bilo još veće kad bi napad bio usmjeren na Vjerovjesnikovu džamiju, a kad bi bio usmjeren na Mekkansku džamiju, to bi bilo nasilje, nevjerovanje i ateizam izvan granica zamislivoga. Ako se ovaj ajet, objavljen u vezi s pravom Mesdžidu-l-Aksa, pogleda iz ovog ugla, shvatit će se značenja brižljivo izabranih riječi obuhvaćenih ajetom. Riječ “mesdžid” ovdje nije uzeta u formi jednine (مسجد), već u formi množine (مساجد), što ukazuje na uopćenost pitanja.
Otuda znamo da Šah Pur i Nabukodonosor, s napadima na Mesdžidu-l-Aksa, imaju svoj udio u nasilju i grijehu. Isto je i sa Vespazijanom i Titusom. Sve nasilnike na Istoku i Zapadu, koji su napadali i uzurpirali svetost bogomolja, trajno će pratiti grijeh nasilja. Što se tiče sile koja će časnu Kjabu i Revdu rušiti pred Sudnji dan,[1] počinit će zlo koje će joj biti ispisano na čelu i nikad se neće izbrisati.
[1] Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Kjabu će srušiti vladar tankih nogu iz Abesinije“ (Al-Bukhari, Al-Hadždž, 49.; Muslim, Al-Fitanu wa ašratu s-Sa`ati, 57-59.; vidjeti i: Ahmad, Al-Musnadu, I, 228. (Poznati komentator Buharijevog Sahiha, hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, navodi da se ovaj hadis odnosi na vrijeme neposredno pred Sudnji dan).
- Napravljeno na .