Predgovor
Kur’an časni je Allahova Knjiga objavljena posredstvom uma Muhammeda, s.a.v.s., da se po njoj orijentiše ljudski rod, da se prema njoj uredi svemir, da na njoj počiva svijet, da zbog nje pati ko odabere da pati, a s njom bude sretan ko traži sreću.
Kur’an nas iznad svijeta uzdiže, a ne traži da se svijeta odreknemo. Iznad svemira nas uzdiže u dimenzije vremena. Istovremeno, dok traži da pazimo na svaki, najmanji i najneznatniji djelić svemira, u bezdane dubine čovjeka nas uvodi da zajedno osluškujemo najprigušenije jecaje njegove duše i najskrivenija tištanja u srcu.
Kur’an nas vodi do neotkrivenih krajeva u ogromnim prostranstvima duše. Uvodi nas u ogromne veličine i visoke vrijednosti. Opominje nas da se nazad ne osvrćemo. U protivnom, može nam se zavrtjeti u glavi, pa ćemo se, s višespratne visine na koju smo se uzdigli, strovaliti u podnožje provalije u kojoj smo bili. Kur’an vrhuni u toj nadmoći. On nas vodi kroz vrijeme i prostor, u koje ulazimo dotle da talase vječnosti skoro osjećamo kako zapljuskuju obale naših duša i ulijevaju se u nas, u onaj međuprostor (برزخ) u nama gdje se odlučuje hoćemo li biti pravi ljudi ili nećemo. Kur’an nas uči da gradimo stav, da se odlučno suočavamo s problemima.
Raspršen duh, razdijeljena duša, raspolućena misao i različiti pogledi pronalaze u Kur’anu ono što spaja raspršeno, ujedinjuje razdijeljeno, sastavlja raspolućeno i vraća jedinstven pogled, kako bi se povećali oštrina i snaga, kako bi se vidio “Nevidljivi” u nama, “Nevidljivi” u svemiru i u postojanju. Kur’an nas uči da onaj ko nije jedan u svojoj biti, sveopsežan u svome razmišljanju i sveobuhvatan u svome sveznanju ne može imati udjela u pokazivanju svjetlosti Jednosti i Jednoće, jer je pravo vjerovanje ono koje izvire iz cjelokupnog ljudskog bića. Osim toga, Kur’an je vrelo snage koja navire iz tajanstvenih mogućnosti, da bi se njima slabi osnažili a mrtvi oživili. On je razbor poslan ludilu svih vremena, vječna zraka intuicije koja se proteže iznad tmina srca i duša. Njegova riječ je ispunjena kišom života, njegovi ajeti kaplju rosom ljepote i slave.
S istom mjerom s kojom čovjek ne poznaje Kur’an jednako ne pozna ni sebe, ni svemir ni svijet koji postoji oko njega. Kur’an je podstrekač osjećanja Jedinosti i urođene potrebe za radom, skrivene doboko u naravi čovjeka. Kur’an je oko i srce svijeta. Mnoge umove je izmijenio, mnoga srca uzdigao. Mnoge intuicije su se s njim visoko vinule. Zakoni prirode i zagonetke svemira bljeskaju u njegovim riječima i ajetima. U njegovim perivojima leži sva pamet. Iz njega se uzima dah života, u njemu se sabiru potencijali osobina i vrlina. To je sve zaronjeno u izobilje Božanske ljubavi. Kur’an jača sposobnosti osjetila, otvara prozore mašte. U dubinama melanholičnih srca i duša on uzburkava pobude ljubavi. Što se tiče prvaka aktera misli, oni u njemu nalaze svu plemenitost, svu dostojanstvenost i svu uzvišenost. Neizreciv se broj osebujnih ideja, zanosnih sklonosti i istinskih rječitosti poklonilo njegovome stilskom izrazu.
Kur’an je pocijepao prekrivače šutnje, podigao ih s ranijih poslanstava, da bi ranije vjerovjesnike digao iz njihovih grobova. Zatražio je od njih da kažu istinitu riječ o Muhammedu, s.a.v.s., da se on s njima zbliži, da se ugleda u njihove životopise i uvidi kakve su progone oni dočekivali od svojih naroda, kakvim zlostavljanjem i spletkama su bili zasipani.
Muhammed, s.a.v.s., je svojim pozivom uzdrmao nebesa, a ona drhte dok se s njih snoplje vatrenih strijela odapinje da gađaju prsa šejtana i njihovih sljedbenika idolopklonika, gdje god da se nađu, gdje god da budu.
Između srca Muhammeda, s.a.v.s., i srca Kjabe postojala je uzajamna ljubav, duboko uronjena u vječnost. Muhammed, s.a.v.s., je Kjabin blizanac bio u tajanstvenom postojanju, a ona je bila jedna polovina njega. Neki suštinski dijelovi istine o njemu nalaze se u ogledalima svijeta ideala. Onog dana kad je Mekka pred ruke svijeta iznijela svoj skupocjeni zalog, Kjabu su prekrili oblaci tuge zbog sudbinskog razdora i razlaza koje su donijeli naredni dani, u kojima se odvajanje nije moglo zaobići, niti prevladati, prije nego što je to sudbina dozvolila nakon nekoliko godina neprestane borbe, da bi se sve ponovo sastavilo i nastavilo.
* * *
Dragi čitaoče, ovo su neke misli, osjećanja i poruke koje se izlažu na stranicama ove knjige. Želimo pažnju skrenuti na to da autor knjige, uvaženi učenjak i profesor, M. Fethullah Gülen, ne tvrdi da osvrtom na časne ajete koje zahvata izlaže tefsir, iako on, kao istraživač, ispunjava sve uvjete tefsirske nauke i njene metodologije. Sve što čini jeste to da u knjizi bilježi odbljeske, odsjaje i znakove primane iz kur’anskih zvijezda koje sijaju na nebu njegove tankoćutne spoznaje. I pored toga, on nikako ne zanemaruje mišljenja mufessira o ajetima koje izlaže, već ponešto iz njih proširuje, kad se njegovoj pažnji nametnu neka nova misao i neka dodatna poruka, koje dati ajet podrazumijeva sa stanovišta svoga jezičkog i stilističkog sklopa, ali nikad se previše ne udaljava od osnova tefsira i pravila te nauke. Nema sumnje da su te ideje diktirali zahtjevi vremena i uvjeti savremene islamske misli, a prožimale ih nauke, misaone preokupacije i duhovna usmjerenja vremena, kao i velikan Bediuzzaman Said Nursi, neka mu se Allah smiluje, koji je rekao: “Vrijeme je najveći tumač Kur’ana”. Mi smo uvjereni da će misli o nekim ajetima Kur’ana časnog imati širok odjek u čitaocu i u njegvoj spoznaji.
Neka Allah vrijednog profesora M. Fethullaha Gülena nagradi najboljom nagradom. Od milosti Svemoćnoga Gospodara se nadamo da će ovo među njegova dobra djela upisati onog dana “kad ne budu koristila ni materijalna dobra ni djeca, niti išta osim onoga sa čim je čovjek pred Allaha došao srca smirenoga”.
Na početku i na kraju, hvala Allahu. Neka je salavat, selam i blagodar na Pečata vjerovjesnika, Prvaka poslanika, Muhammeda Povjerljivoga, te na njegovu porodicu i sve njegove prijatelje.
Edib Ibrahim ed-Debbag
- Napravljeno na .