Očekivani i kao radost najavljeni vjerovjesnik

1. Dova Ibrâhîma, ‘alejhi’s-selâm, i radosna vijest Îsâa, ‘alejhi’s-selâm

Jednog dana jedan ashâb upita Allahovoga Poslanika: “Allahov Poslaniče, hoćeš li nam reći nešto o sebi?” U jednom dijelu odgovora Allahov Poslanik je rekao:

“Ja sam dova Ibrâhîmova i radosna vijest Îsâova.”[1]

Kur’ân-i kerîm nam u dva âjeta govori o tome.

1) Ibrâhîm, ‘alejhi’s-selâm, ovako je proučio dovu:

Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im âjete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer si Ti, uistinu, silan i mudar![2]

2) Radosna vijest Îsâa, ‘alejhi’s-selâm, je:

A kada Îsâ, sin Merjemin, reče: “O, sinovi Isrâîlovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrât i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: Ovo je prava vradžbina![3]

Da, Allahov Poslanik se nije odjednom pojavio kao iznenađenje! On je vjerovjesnik koji je stoljećima ranije najavljen i koga je sav ljudski rod očekivao.

Najveći dokaz njegovog poslanstva je Kur’ân-i kerîm, koji je vječna mu’džîza. Da, Kur’ân u svom nadnaravnom govoru donosi stotine âjeta koji kazuju da je Prvak svih stvorenja na oba svijeta istiniti vjerovjesnik. Onaj koji ga nije mogao u potpunosti negirati, nije mogao negirati ni njegovo poslanstvo. Mi sada nećemo govoriti o ovoj temi, jer ona je sama po sebi zasebna. Svakako, kada dođe vrijeme, navest ćemo velik broj âjeta koji će to makar djelimično objasniti.

2. Radosne vijesti iz Tevrâta

Mi u ovom dijelu knjige želimo prenijeti neke odlomke iz Tevrâta, Indžîla i Zebûra, koji ukazuju na Allahovoga Poslanika iako su te Objave dosad na stotine puta iskrivljene. Ovdje ćemo navesti samo neke odlomke za koje mislimo da su važni. Onima koji žele detaljno proučiti ovaj problem preporučujemo da pročitaju djela napisana posebno o ovoj temi, a naročito djelo Husejna Džisrîja Risâle-i Hâmidije.

a. Brda Fârâna

U Tevrâtu prevedenom na arapski jezik, koji je štampan 1944. godine u Londonu, jedna rečenica ovako glasi:

“Bog je čovječanstvu došao na Sînâju, manifestovao se u Sâ’îru, a u potpunosti će se pojaviti u brdima Fârâna.”[4]

Znači, milost Allaha, dželle šânuhu, merhamet i dobročinstvo javljaju se na Sînâju kada je Mûsâ, ‘alejhi’s-selâm, razgovarao sa Gospodarom svih svjetova. Ta milost je poslanstvo dato Mûsâu, ‘alejhi’s-selâm, u tom periodu.

Sâ’îr je drugi naziv za Palestinu. Tamo je Allah, dželle šânuhu, Svoju milost poslao putem Objave Îsâu, ‘alejhi’s-selâm, koja je prekrila sve oko njega. U isto vrijeme hazreti Mesîh je veliki pejgamber kome je Allah, dželle šânuhu, podario velike nadnaravnosti. Mnogi su pomiješali pojmove manifestacije i pojave i upali u greške. Da, u njemu se manifestovao Božanski miris vjetra! A na brdima Fârân Allah, dželle šânuhu, pojavio se sa Svojom tajnom jednoće i zvanjem jedinstvenosti. Fârân je drugi naziv za oblast Mekke, jer se na drugome mjestu u Tevrâtu spominje da je Ibrâhîm, ‘alejhi’s-selâm, svog sina Ismâ’îla, ‘alejhi’s-selâm, ostavio u Fârânu. Ako je tako, onda se pod izrazom Fârân podrazumijeva Mekka.

U ovoj rečenici redom se govori o trojici vjerovjesnika. Prvi među njima je Mûsâ, ‘alejhi’s-selâm, drugi je Îsâ, alejhi’s-selâm, a treći je posljednji pejgamber, Prvak svih stvorenja na oba svijeta, hazreti Muhammed Mustafâ, sallallâhu ‘alejhi ve sellem.

U nastavku ove rečenice u Tevrâtu dalje se kaže:

“Pored njega će biti na hiljade dragocjenih drugova, a u desnoj ruci će mu biti sjekira, sa čije će obje strane biti vatra.” Iz ovog posljednjeg izraza shvata se da će on biti zadužen da vodi džihâd (borbu protiv protivnika vjere).

Poznato je da se Allahov Poslanik prije početka Objave povlačio u pećinu na brdu Hirâ i tamo činio tefekkur, tj. razmišljao o Stvoritelju i stvorenjima i činio ibâdet. Prva objava je došla na tome brdu.[5] Ako Fârân nije Mekka, onda koje bi drugo mjesto moglo biti iz koga bi se pojavio islâm i proširio na istok i zapad? Ako ne postoji takvo mjesto na ovozemaljskoj kugli, onda je Fârân, koji se spominje u Tevrâtu, Mekka. Pored toga, kao što smo gore naveli, izraz koji se spominje u 21. rečenici u Knjizi postanka, za mjesto u kome se nastanio Ismâ’îl, ‘alejhi’s-selâm, najveći je i najjasniji dokaz ovoga što mi tvrdimo. Niko nema moći da dokaže suprotno. Primjedbe koje se navode u vezi sa ovim daleko su od nauke i samo su lična mišljenja koja ne obavezuju nikoga. Naročito odlomci na kraju rečenice u kojima se govori o ashâbima i džihâdu otvoreno dokazuju da je ta osoba, bez imalo sumnje, hazreti Muhammed, sallallâhu ‘alejhi ve sellem.

b. Od hazreti Ismâ’îlova poroda

U jednoj drugoj rečenici u Tevrâtu se kaže:

Allah, dželle šânuhu, se u ovoj rečenici obraća Mûsâu, ‘alejhi’s-selâm, i kaže: “A zatim ću poslati vjerovjesnika poput tebe, koji će biti od njihove (izraelićanske) braće, zatim ću mu staviti Moje riječi u njegova usta i on će im govoriti sve što budem naredio.”[6]

Slijedeća, 19. rečenica ovo upotpunjava:

U prijevodu: “Onima koji neće biti pokorni riječima koje izgovara sa Mojim imenom, Ja ću se Sam osvetiti.”

U ovoj prvoj rečenici pod izrazom brat Izraelićana ukazuje se na pejgambera koji će doći iz Ismâ’îlova, ‘alejhi’s-selâm, potomstva. A jedini nama poznati vjerovjesnik koji se pojavio među potomcima Ismâ’îla, ‘alejhi’s-selâm, jeste hazreti Muhammed, sallallâhu ‘alejhi ve sellem. Pored toga, i on će doći kao i Mûsâ, ‘alejhi’s-selâm, sa svojim šerîatom (zakonom). S druge strane, u ovoj rečenici se naglašava da pejgamber koji će se pojaviti neće znati da piše i da čita.

Osveta koja se izvršava nad onima koji su nepokorni zapravo su vjerske kazne i utjecajne presude, a one postoje samo u islâmu.

Ovaj pejgamber koji se spominje u Tevrâtu nikako ne može biti Îsâ, ‘alejhi’s-selâm, niti Jûšâ, ‘alejhi’s-selâm, zato što su ovi pejgamberi porijeklom iz plemena Benû Isrâîla (Izraelićani). Pored toga, u mnogim pitanjima hazreti Îsâ, ‘alejhi’s-selâm, nije donosio nove odluke, već je samo slijedio Mûsâa, ‘alejhi’s-selâm. A kao dan je jasno da Jûšâ, ‘alejhi’s-selâm, nije ličio na Mûsâa, ‘alejhi’s-selâm, on nije došao sa novim šerîatom. Međutim, ovaj âjet nam govori o sličnosti između Mûsâa, ‘alejhi’s-selâm, i našeg Vjerovjesnika:

Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali.[7]

Zapravo, i nema potrebe za drugim dokazom.

c. Ostale osobine

Treća rečenica u Tevrâtu je: Abdullâh ibn Amr ibn Âs, Abdullâh ibn Selâm i Ka’bu’l-Ahbâr, radijallâhu ‘anhum, trojica su ljudi koji su bili poznati po tome što su najbolje poznavali prijašnje Objave. Oni prenose jednu rečenicu iz Tevrâta, čiji se sadržaj nije bio toliko iskvario dotad, a ta je:

“O, Vjerovjesniče! Mi smo te poslali kao svjedoka, donosioca radosne vijesti, upozoritelja i kao zaštitu onima koji ne znaju čitati i pisati! Ti si Moj rob i Moj poslanik! Tebi sam dao ime Mutevekkil.[8] On nije grub i nepristojan. On ne uzvikuje i ne govori krupnim glasom po čaršiji! On na zlo ne odgovara zlim, ali oprašta i milostiv je. Allah neće uzeti njegovu dušu sve dok njegov krivi narod ne krene Pravim Putem i kaže: La ilâhe illallâh.”[9]

Sada razmislimo: na koga se odnosi ovo obraćanje u Tevrâtu? Bez potrebe da ulazimo u neko dublje analiziranje, spoljašnje značenje ove rečenice pokazuje nam da se ona odnosi na pejgambera koji će doći, a taj koji će doći je Muhammed, sallallâhu ‘alejhi ve sellem. On je vjerovjesnik poslan cijelom čovječanstvu. U vezi s tim, ova rečenica kao da njemu želi reći:

Tebe sam poslao cijelom čovječanstvu da ih obraduješ ako budu slijedili Pravi Put i da ih opomeneš o ishodu njihovog slijeđenja stranputice. Ti ćeš se suprotstaviti zlim djelima i zaustavit ćeš padanje ljudi u dubine džehennemske. U isto vrijeme, ti ćeš biti svjetlost onima koji su zalutali po krivudavim putevima i dohvatit ćeš ih za ruke i uvest ćeš ih u Džennet tako što će stići do Allahove ljepote.

Tebe sam poslao kao utočište skupini nepismenih ljudi koji su živjeli u neznanju (džâhilijetu). Kada te budu slijedili, bit će zaštićeni i potpomognuti. I sve dok se budu oslanjali na tvoju pomoć, nastavit će da žive.

Ti si Moj rob i poslanik. (Da, mi, učeći et-Tehijjâtu na svakom sjedenju spominjemo njegovo robovanje i poslanstvo). Ja sam ti dao ime Mutevekkil. Cio svijet da stane ispred tebe i da se počneš boriti sa njim, opet nećeš ni koliko trun straha osjetiti. Da, svaki pejgamber je imao specifičan vidik tevekkula-oslanjanja na Allahovu, dželle šânuhu, pomoć, ali si ti u tome drugačiji od njih. Zato sam ja Tebe nazvao Mutevekkilom.

Zatim se obraćanje okreće prema nevidljivom svijetu, a to je u ovom slučaju kompliment:

“On nije srdit čovjek i nije taj koji napada one oko njega. Suprotno tome, on je čovjek lijepog morala, ponosa, ozbiljnosti i sigurnosti. On ne galami po ulici, jer takva vrsta truda za privlačenjem pažnje samo je znak slabosti i oholosti. A on je daleko od takvih negativnih osobina i od njih je čist.”

On nikako ne uzvraća zlim na zlo. Jedan beduin došao je kod njega, dohvatio ga za džubbe i drsko mu rekao: “Daj mi moje pravo!” Ovakvo ponašanje, koje je naljutilo ashâbe, navelo je Allahovoga Poslanika, koji je simbol milosti, da se nasmješi i da kaže: “Dajte ovom čovjeku ono što traži!”[10] Da, on je opraštao krivice koje ne bi niko oprostio. Samo nemoj reći da je u pitanju suprotnost šerîatskim propisima! Samo zamislite šta je rekao Mekkelijama koji su mu počinili toliko zla, i to onoga dana kada je mogao da učini ono što poželi. Kazao im je:

“Idite, svi ste slobodni!”[11]

Allah, dželle šânuhu, Svoga Miljenika neće uzeti i nije ga uzeo k Sebi sve dok ljudi, koji su toliko živjeli u neznanju i slijedili stranputicu, ne budu krenuli Pravim Putem slijedeći svjetlost koju je on donio. Njegovo uzdignuće ka Najvećem Prijatelju dogodit će se onda kada upotpuni vjeru i završi sa svojom dužnošću. Ljudi koje je on odgajao, kad su došli na nivo da Ga predstavljaju na pravi način, on se rastao sa njima i otišao istinskom prijatelju. Jer Njegova ovosvjetska obaveza tek tada se završavala.

Da, Tevrât o njemu govori tako, a on je, kada je došlo vrijeme, svojim slavnim životom to predstavio. Tačnije, ono što je u njemu opisano - to je način života Allahovoga Poslanika. Ako je tako, ko bi drugi bio taj veličanstveni vjerovjesnik o kome govori Tevrât? Ima li slična čovjeka sa takvim životom u povijesti čovječanstva? Svakako da nema. Onda čovjek o kome govori Tevrât nije niko drugi do hazreti Muhammed, sallallâhu ‘alejhi ve sellem.

3. Radosne Najave iz Indžîla (Evanđelja)

a. Faraklit

U jednoj rečenici Ivanovog evanđelja kaže se: “Mesîh reče: Ja odlazim mom i vašem Gospodaru. On će vam poslati Faraklita, koji će vam donijeti jasna tumačenja.”[12]

Faraklit označava duh istine ili onoga koji je u potpunosti odvojio istinu od neistine. Naravno da je Allahov Poslanik duh Istine, zato što su mrtva srca oživjela samo uz pomoć Istine koju je on donio. On se borio toliko da ljudi krenu Pravim Putem da je samog sebe žrtvovao. Odvojiti Istinu od neistine moglo se dogoditi samo putem jedne takve borbe i truda. I evo, pojavio se Faraklit, koga je najavio hazreti Mesîh. A on je Sunce oba svijeta, Allahov posljednji vjerovjesnik, hazreti Muhammed, sallallâhu ‘alejhi ve sellem!

U Ivanovom evanđelju, u 14. poglavlju, u 15. i 16. rečenici kaže se:

“Ako mene volite, slijedite moja naređenja! Ja ću se moliti mome Gospodaru i On će vam poslati drugog utješitelja i duh istine (Faraklit) da bi bio sa vama zajedno.”

A sada da redom pogledamo i slijedeće rečenice:

“Faraklit je jedan takav Sveti duh koga će Gospodar poslati sa mojim imenom (kao vjerovjesnika). On će vas podučiti svemu i podsjetit će vas na ono što sam vam ja kazao.”[13]

“Kada dođe Faraklit, on će posvjedočiti za mene, a i vi mi posvjedočite.”[14]

“Ja vam govorim istinu. Moj odlazak za vas će biti bolji. Jer ako ja ne odem vama, Faraklit neće doći. Ali ako ja odem, njega ću vam poslati.”[15]

“Kada dođe Faraklit, on će prekoriti cio svijet zbog njihovih grijeha i poslije će ih odgojiti.”[16]

Prvi Indžîl bio je na hebrejskome jeziku. Kasnije je preveden na grčki jezik. Prijevodi na arapskome jeziku koje mi posjedujemo prevedeni su sa grčkoga jezika. Ime Faraklit prolazi u prvim prijevodima na grčkome jeziku; zbog toga ne znamo kako se izgovara ova riječ u originalu na hebrejskome jeziku. U arapskome jeziku Faraklit je preveden u originalu grčki, odnosno, ova riječ je ušla u arapski jezik tako što je arabizirana. Ali mi se nećemo zadržavati samo na ovoj riječi da bismo govorili o ovoj temi. Možda ćemo poraditi na tome da vidimo kako su se obistinila sva svojstva koja se spominju u Indžîlu u vezi sa posljednjim vjerovjesnikom u životu našeg poslanika.

Za početak da navedemo riječi jednog zaljubljenika u Pejgambera. Da, kako je lijepo rekao hazreti Mevlânâ:

U Indžîlu je data svaka Mustafina odlika; on je more radosti i tajna svih poslanika.
Njegovo odijelo, izgled, bitke, post i jelo – sve se pojedinačno u Indžîlu navelo.

b. Vođa svijeta

U Ivanovom evanđelju, u 14. poglavlju, 30. rečenici, kaže se: “Mesîh je rekao: Ja više sa vama neću mnogo govoriti, jer dolazi vođa ovog svijeta. Kod mene se nikako ne mogu naći njegova svojstva.”

U 72. poglavlju Zebûra, u 8. rečenici i dalje, kaže se:

“On će vladati od mora do mora i od rijeke do kraja kopna. Stanovnici pustinje će pasti pred njim na koljena, a njihovi neprijatelji će lizati prašinu. Vladari Teršiša i Otoka donijet će im porez, a vladari Šabe prinijet će im poklone. Svi vladari će se pogeti pred njim i potčinit će mu se svi narodi. Također će on spasiti onoga koji poziva u pomoć i koji je bez zaštite. Siromasima i onima koji zavise od milostinje činit će dobročinstvo i spasit će duše sirotinje. Spasit će ljude od nasilja i tiranije, a njihova krv kod njega će biti dragocjena. Živjet će i bit će mu dato zlato Šabe. Za njega će svakog dana učiti dove i hvaliti ga. Njegovo ime je vječno i beskrajno sve dok Sunce postoji. Ljudi će njime biti blagoslovljeni. Svi narodi će govoriti za njega da je blagoslovljen.”

Kao što smo gore napomenuli, mi smo u ovu temu ušli samo sa namjerom da bismo dali jednu ideju. Više nećemo ulaziti u detalje ovog predmeta.

Stav je islamskih učenjaka da su izvorni Tevrât i Indžîl doživjeli preinake, pa ipak, unatoč tome, u današnjoj Tori i Evanđelju moguće je naći mnoštvo istinitih mjesta, znakova i dokaza o poslanstvu Allahovoga Poslanika. Ako bi ubuduće, inšallâh, sretni i vrijedni historičari uz uloženi trud pronašli najmanje izmijenjene primjerke Tevrâta, Zebûra i Indžîla, mislim da onda ne bi bilo potrebe za bilo kakvim komentarima i objašnjenjima za dokaze o Allahovome Poslaniku i da bi ih čak i svaki obični čovjek razumio. Možda se u hadîsima[17] u kojima se govori da će kršćanstvo biti pročišćeno ukazuje upravo na to.

S druge strane, Knjigom i sunnetom je potvrđeno da se Allahov Poslanik sa svojim ashâbima spominje u Tevrâtu i Indžîlu, što znači da je zabluda i nevjerništvo negirati tu činjenicu.[18]

[1] Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/262.; Taberânî, el-Mu‘džemu‘l-kebîr, 8/175.; Hâkim, el-Mustedrek, 2/656.
[2] El-Bekara, 2/129.
[3] Es-Saff, 61/6.
[4] Tesniye (Ponovljeni zakoni), Poglavlje: 33., rečenica: 2.
[5] Buhârî, Bed’u’l-vahj, 3.
[6] Tesniye (Ponovljeni zakoni), Poglavlje: 18., rečenica: 18.
[7] El-Muzzemmil, 73/15.
[8] Onaj na čiju se pomoć drugi oslanjaju.
[9] Buhârî, Bujû’, 50. i Tefsîr (48), 3.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/174.
[10] Buhârî, Fardu’l-humus, 19. i Edeb, 68.; Muslim, Zekât, 44.
[11] Ibn Hišâm, es-Sîretu’n-nebevijje, 5/74.; Taberî, Târîhu’l-umem ve’l-mulûk, 2/161.; Bejhekî, es-Sunenu’l-kubrâ, 9/118.
[12] Poglavlje, 14.
[13] Ivanovo evanđelje, Poglavlje: 14., rečenica: 26.
[14] Ivanovo evanđelje, Poglavlje: 15., rečenica: 26-27.
[15] Ivanovo evanđelje, Poglavlje: 16., rečenica: 7.
[16] Ivanovo evanđelje, Poglavlje: 16., rečenica: 8.
[17] Kao primjer v.: Buhârî, Enbijâ, 49.; Muslim, Îmân, 244., 245., 246. i 247.
[18] Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrâtu i Indžîlu, zapisana nalaze... (el-A’râf, 7/157.) Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevrâtu. A u Indžîlu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (el-Feth, 48/29.) Pored toga v.: Buhârî, Bujû’, 50. i Tefsîr (48) 3.; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/174. Za opširnije podatke na ovu temu v.: Sujûtî, el-Hasâisu’l-kubrâ, 1/26-44.

Tweet

Whatsapp