Tri osnovna načela u dostavljanju Objave
Dostavljanje poruke jednog vjerovjesnika i objašnjavanje te poruke drugim ljudima svakako se mnogo razlikuje od ostalih ljudi. Zapravo, što se tiče dostavljanja poruka, nikako se ne može govoriti o sličnosti drugih sa vjerovjesnicima. Oni, dok dostavljaju objave, ujedno nas podučavaju šta je pozivanje i kako treba da se izvrši, a to je jedan poseban aspekt njihovog poziva. A sada, ako želite, ovu temu ćemo obraditi tako što ćemo je podijeliti na tri osnovna načela.
a. Cjelovitost
Kada vjerovjesnik poruke koje mu dolaze od Uzvišenog Allaha i sve što je vezano za njegovo poslanstvo predstavlja ljudima, onda to on čini metodama i kao stručnjak u svome poslu. On čovjeka uzima kao jednu cjelinu i poruke koje će da mu dostavi predstavlja kao jednu cjelinu. Zbog toga, u realiziranju svoje dužnosti dostavljanja poruka apsolutno nijedan osjećaj, ni razuma, ni logike, ni srca ili duše ne biva zaboravljen i ostavljen izvan svjetlosnih zraka Objave. Zapravo, svaki vjerovjesnik naspram Objave je poput mrtvaca u rukama gassâla (onoga koji kupa mrtvog). Objava njih uzima u svoje ruke i daje im pravac kako hoće, toliko da se oni i u problemima koji izgledaju kao najmanji i najdetaljniji ponašaju onako kako hoće Uzvišeni Gospodar. Doduše, to je za njih obaveza. A kada je tako, pejgamberi se toga pridržavaju sa izvanrednom osjetljivošću.
Zbog toga, čiji se način dostavljanja islamskih načela u potpunosti ne poklapa sa vjerovjesničkim načinom, on u tome pozivu ne može biti uspješan. Naprimjer, ako se razum izostavi, poziv u islâm neće dati željeni rezultat. Izostaviti osjećaje proizvest će iste negativne rezultate, a naročito oni koji izlaze iz granica Objave – oni nikada neće stići do cilja. Evo pogledajte ljudske sisteme koji su krenuli na put bez Objave i vidite njihovo stanje i dokle su stigli! Komunizam, koji je bio ideja mnogih siromašnih zemalja, gurnuo je mase koje su nekada bile prevarene i u siromašnoj bijedi da za njim idu u gomilama, ali, i pored toga što su više puta izvršavane revizije tog sistema, on se nije mogao spasiti od propasti. Međutim, jedno vrijeme utemeljitelji ovog i njemu sličnih sistema bili su predstavljani kao vjerovjesnici. Sada njihovi prevareni narodi ovako govore:
Teško nama, opet smo prevareni u ovoj igri
jer sve se izgubi, a ne znam šta smo dobili! (Zija Paša)
Oni koji se opiru i traže provođenje ljudskih sistema na kraju će uvijek iste riječi kazati. Da, i oni će sigurno jednog dana biti primorani izjaviti da su prevareni!
U pozivu vjerovjesnika razum, logika i osjećaji su rame uz rame vezani jedno za drugo. On ne razmišlja da, koristeći samo osjećaje masa, izvede ljude na ulice, niti je samo puki teoretičar da ih dovede u stanje usamljenog čovjeka koji je bez akcije i bez pokreta.
Također, vjerovjesnik ne izvodi ljude na ulice i ne čini od njih anarhiste, niti ih, koristeći samo njihove osjećaje, degeneriše. On poruke koje dolaze od Allaha, dželle šânuhu, šalje u duše ljudi, oživljava duh aktivnosti u njima i uzdiže ih do vrhunca humanosti, do pozicija samih meleka.
Kur’ân-i kerîm, govoreći o tome, Allahovome Poslaniku se ovako obraća:
Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi...” (Jûsuf, 12/108)
Ovaj put je Put poslanstva. To je put gdje mjesta imaju, gdje nisu izostavljeni razum, logika, shvatanje, osjećaj, srce i svijest. Ovo je Put vjerovjesnika i onih koji ga slijede, Put na kome oni mudro pozivaju Istini one koji idu za njima.
b. Ne očekivati nikakav interes
Vjerovjesnik za dostavljanje Objave i za svoj poziv ne očekuje nikakvu korist. On poziva samo zato što mu je to dužnost. Zapravo, svi su vjerovjesnici, izgovarajući riječi:
Allah će mene nagraditi...[1], ukazali na tu istinitu činjenicu.
c. Rezultat ostaviti Allahu
Vjerovjesnik rezultat poziva i način prijema ostavlja Allahu, dželle šânuhu, i nikada se ne miješa u ishod zato što zna da je njegova dužnost samo dostaviti, a rezultat u potpunosti pripada Uzvišenom Allahu.
Ova tri pravila neka ostanu sačuvana u našem sjećanju, a sada da donekle predstavimo kakvo je svojstvo dostavljanja Objave i kako su i na koji način ljudi u svim periodima ovu dužnost obavljali i kako je trebaju obavljati. Naša je jedina želja da nas, inšallâh, naš Gospodar učini od onih koji će obavljati ovu dužnost i to onako kako je On zadovoljan. Samo On, Uzvišeni Allah, je taj koji može u nas usaditi volju i želju za pozivanjem u vjeru i jedini On nam može dati uspjeh. Oslanjamo se na Njegovu pomoć i u Njega se uzdamo...
[1] V.: Hûd, 11/29.; eš-Šu‘arâ, 26/109., 127., 145., 164. i 180.; Sebe’, 34/47.
- Napravljeno na .