Dostavljanje objave na individualnom planu
Allahov Poslanik, čak i kada se našao na samom vrhu svojih vojnih osvajanja, u krajnjoj mjeri je pridavao važnost individualnim odnosima. On je znao da će svi stanovnici Mekke za godinu-dvije ući u njegovu vjeru, ali, i pored toga, on je na poseban način dočekao Hâlida ibn Velîda i Amra ibn el-Âsa, i ukazao im čast i poštovanje. Poslao je svoje ashâbe da dočekaju ovu dvojicu velikana, i kada je Hâlid pružio ruku da iskaže svoju pokornost, Allahov Poslanik mu se obratio riječima punim komplimenta:
“Ja sam se čudio kako jedan pametan čovjek poput Hâlida može biti u nevjerništvu... Ja sam bio uvjeren da ćeš sigurno jednog dana doći i primiti islâm!”[1]
Jednom čovjeku u takvoj situaciji ovakve riječi Allahovoga Poslanika bile su najveća počast. I poslije ovih komplimenata, ko zna u kakve je metafizičke sfere ušao Hâlid u svome životu?
Pored toga, i Amr ibn el-Âs je dohvatio Allahovoga Poslanika za ruke i nikako nije htio da ga pusti. Bez prestanka je insistirao: “O, Allahov Poslaniče, moli Gospodara da mi oprosti moje grijehe! Uči dovu Allahu da mi se smiluje!” Prvak svih stvorenja na oba svijeta i njemu je dao kompliment obraćajući mu se riječima:
“Zar ne znaš da islâm briše sve prijašnje grijehe?.. Kada čovjek primi islâm on postaje čist kao onoga dana kada ga je majka rodila.”[2]
Da, Allahov Poslanik je već zavladao srcima, i nakon toga koristi naklonost ljudi prema njegovoj iskrenoj ličnosti na polju dostavljanja Objave, zbog čega će ljudi trčati njemu u grupama i ulaziti u njegovu vjeru. Ti talasi iz tog perioda čak su stigli i do nas. Mi vjerujemo i mislimo da će i odsad pa nadalje mubârek poruke našeg Poslanika ostati da traju do Sudnjega dana na veličanstven način, kako to samo njima dolikuje.
Na osnovu onoga što vidimo u medijima, danas je u Evropi na hiljade ljudi primilo islâm, i cijeli svijet se kreće ka islâmu. Svakako, Evropa je noseća islâmom i za kratko će roditi to što nosi. “Rađanje u islamskom svijetu je pri samom kraju. A sada pogledajte istok Svijeta, odnosno, mjesta gdje vlada licemjerska misao! I pored toga što je prošlo više od pola stoljeća kako su ljudi ovih oblasti bili izvrgnuti strahovitoj asimilaciji, ipak se muslimani Turkestana, Mengudžistana, Uzbekistana, Dagistana i Kirgizistana ubrzano vraćaju svojoj iskonskoj misli, kao da ništa nisu izgubili iz svoga duhovnog svijeta. U bliskoj budućnosti će se, čak, u srcima najnezamislivijih gradova čuti glas ezân-i muhammedîje i tamo će se u islâm ulaziti u grupama. Predstavnici teblîga Allahovoga Poslanika neće ostaviti nijedno mjesto na Svijetu, a da neće dostaviti islamska načela, i dok sve to budu činili, ponašat će se kao predstavnici ljubavi i saosjećanja.”
[1] Ibn Sa’d, et-Tabakâtu’l-kubrâ, 4/252.
[1] Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/205.
- Napravljeno na .