Zaslijepljenost sistema i životni vijek jedne zajednice
Pitanje: Da li je zaslijepljenost sistema odgovorna za monotoniju i ravnodušnost koju neki ljudi, čineći hizmet na putu Istine, počinju osjećati nakon određenog vremena? Šta učiniti da bi se spriječila takva situacija?
Odgovor: Ljudi okupljeni oko jednog visokogideala, kakav je podariti osmjeh kompletnom čovječanstvu i pokrenuti povjetarce sreće širom svijeta, sve do sada su ulagali veliki trud i pokazali istinsko zalaganje u pravcu ostvarivanja ovog ideala. Čini se da je i Allah taj njihov trud učinio produktivnim, od jednog načinio hiljadu, svoje blagodati kao kišu prosuo po njima i dao im uspjeha na stazi kojom su koračali. Da bi uspjesi, koji su rezultat Božije pomoći, imali kontinuitet, neophodno je da se zadrži svježina ihlasa i iskrenosti, i da ideal koji leži u srži djelovanja nikad ne izgubi na svojoj vitalnosti u našim pamćenjima. Jer ako mi, ne daj Bože, zanemarimo Allahove blagodati koje su nam date, a uspjehe koje postižemo doživimo kao rezultat vlastitog rada, pa konačni ideal gurnemo u stranu, i mi ćemo doživjeti urušavanje kakvo je pogodilo sve zajednice u prošlosti. Jer ukoliko se pažljivo analiziraju neuspjesi na nivou muslimanskih društava u prošlosti, vidjet će se da iza njih stoji upravo ovo pogrešno razmišljanje.
Prepoznati Allahovu pomoć u uspjesima
Ako ćemo još preciznije, onda možemo reći da su ljudi iz hizmeta, putujući širom svijeta, stekli blagodati koje višestruko prevazilaze njihov uloženi trud. Niko od njih ne rizikuje svoj život poput vojnika na Muti, i niko se ne bori sa neprijateljem poput junaka na Jermuku. Gdje god da odu ljudi se prema njima odnose sa poštovanjem i cijene sve ono što su postigli. I niko se od njih nije do te mjere zabavio problemima čovječanstva da je zbog te brige zaboravio put do svoje kuće, lica svojih voljenih ili imena svoje djece. Uprkos tome, Allahovim davanjem, uloženi trud i pokazano zalaganje izrodili su stvari od globalnog značaja. U tom smislu, ne vidjeti Allahovu pomoć, zaštitu i potporu u svemo što se radi, pripisivati sve uspjehe sebi, i vjerovati da će sistem, koji je nastao kao rezultat Božije blagodati i pomoći, trajati u nedogled, čak i ako se ne zadrži iskrenost u djelovanju, odraz je jednog ozbiljnog sljepila.
Nakon uspjeha zahvaliti na toj blagodati i okrenuti se Allahu
I zaista, pokazati izvanredne uspjehe, doći na poziciju gdje će vas ljudi posmatrati sa divljenjem, institucionalno se razviti, uspostaviti čvrstu organizaciju, stvari su koje mogu dovesti do sljepoće kod ljudi. Štaviše, ljudi kod kojih se pojavi ova vrsta sljepoće, često mogu biti predmet zablude. Umjesto da budu zahvalni za blagodati koje im se nude i zahvale se Allahu na svemu što im je dato, oni će pasti u kandže oholosti i hvalisanja. A sve su to osobine koje čovjeka mogu odvesti u propast.
Prema nalazima sociologa i političkih historičara, nakon što su došle do određenih uspjeha, skoro sve nacije i zajednice su u određenoj mjeri, opijene postignutim uspjehom, doživjele ovu vrstu sljepoće. Takvo stanje je dovelo do disolucije i raspadanja zajednica, gdje su pojedinci iz tih zajednica nerijetko završavali u različitim ponorima. Pogledamo li dublje u historiju Rima, Bizantije, Seldžuka ili Osmanlija, vidjet ćemo da je svaka od ovih imperija doživjela istu sudbinu. I danas postoje zemlje, koje zauzimaju važnu stratešku poziciju u svijetu, za koje se može reći da su krenula stazama istog obrasca ponašanja. I zaista, napravimo li jednu dubinsku analizu stanja, primjetit ćemo da su zemlje koje su stekle vlast na određenim područjima i pri tom pokazale uspjeh u vladanju, zapale u stanje koje se može nazvati sljepoćom sistema, što ih je dovelo na prag disolucije.
Ukazati ljudima na visoke ideale i dati im dužnosti koje će im donijeti uspjeh
Da bi određenu zajednicu zaštitili ove vrste sljepoće i produžili joj životni vijek, njenim članovima treba stalno ukazivati na visoke ideale i davati im dužnosti koje će ih držati zaokupljenima. Sa umovima koji su uvijek aktivni, sa dušama koje su otvorene prema svima, sa savješću koja je dovoljno široka da pruži utočište cijelom svijetu, oni moraju biti u stalnom pokretu i sačuvati svoj dohovni naboj. Ukoliko ljudima ne ukažete na visoke ideale, i ne zadužite ih određenim zadacima u tom pravcu, šejtan će ih sasvim sigurno zaokupiti nepotrebnim i štetnim stvarima.
Uvoditi inovacije u skladu sa kulturnim ambijentom i uslovima u društvu
Uzimajući u obzir različite kulturne ambijente širom svijeta, potrebno je na najbolji način definisati i iskoristiti sve zajedničke vrijednosti i karakteristike. Nakon toga se treba pozabaviti formatom hizmeta koji se čini i u skladu sa specifičnim društvenim okolnostima iznaći specifične prakse i metode, a sve to da bi se spriječio nastanak pomenute sljepoće. U suprotnom, doći će do postepenog gašenja i nestanka jedne kompletne ideje.
Zaključati vrata koja vode do nefsa i ovosvjetskih užitaka
Pored navedenog, ljudi koji se nalaze na istaknutim pozicijama i nose breme veće odgovornosti, trebali bi zatvoriti sva vrata koja vode do nefsanijjeta i ovosvjetskih užitaka, a onda staviti nekoliko katanaca na njih. A kada ih neko pozove prema dunjaluku, oni će reći: „Uzalud zoveš, vrata su zaključana!“ I ne samo ovosvjetski užici, svoj hizmet ne smiju podrediti čak ni ahiretskim očekivanjima. Svoje djelovanje trebaju približiti Bediuzzamanovoj filozofiji razmišljanja, koji kaže: „U sebi ne nosim ni ljudbav prema Džennetu, niti strah od Džehennema. Prihvatio bih da gorim u vatri džehennemskoj, ako će to biti cijena spasenja imana mog naroda. Jer dok bi mi tijelo gorilo, duša bi mi cvjetala poput ružičnjaka.“ (Bediuzzaman, Tarihçe-i Hayat) Allahovo zadovoljstvo će biti jedina važna stvar u njihovim životima.
Kretati se orbitom srca i duše
Jer one koji svoje djelovanje podređuju samo sebi uhvatit će zamor, ako ne danas onda sutra, ako ne sutra onda neki drugi dan, nakon čega će klonuti duhom. S druge strane, oni koji anuliraju sebe, okrenut će se Uzvišenom Gospodaru i utočiošte pronaći u Njegovoj snazi i moći. A onaj, ko utočište pronađe u Allahovoj snazi i moći, obzirom da se oslanja na izvor beskrajne snage i moći, prevalit će planine, preplivati mora, ne znajući za umor i klonulost duha.
Iz tog razloga, prvaci jedne zajednice moraju zadržati svoju vitalnost i svježinu, da bi i ostale oko sebe mogli nadahnjivati. A oni koji se ne kreću orbitom srca i duše, ne mogu biti primjervitalnosti za druge ljude. Čovjek koji izgubi živost i ushićenost, odnosno koga pogodi duhovna klonulost, ne može ni sebi biti od koristi, a kamoli da druge ljude napaja vitalnošću, ljubavlju i ushićenjem. Pogotovo oni koji se prepuste strahu, lagodnosti, uživanjima i komforu, i koji svoju poziciju koriste kako bi stekli imetak na uštrb naroda, takvi sasvim sigurno nemaju sposobnost da pokrenu druge ljude i posluže im kao izvor nadahnuća.
Juriti iz jedne borbe u drugu i nikada ne prestajati
Za vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kao i za života pravednih halifa, ljudi su konstantno bili aktivni na liniji između malog i velikog džihada. To im je pomoglo da zadrže vlastitu vitalnost i dođu do velikih pobjeda. Osim malih kuća, izgrađenih od kamena i blata, ništa više nisu imali od dunjalučkog imetka. Međutim, zahvaljujući svojim širokim vidicima i uzvišenim idealima za koje su se borili, oni su uz Božiju pomoć doveli do sveobuhvatnog preporoda ljudske zajednice. U tom smislu, želimo li spriječiti nastanak sistemske sljepoće, odnosno zaslijpljenosti koju uspjeh nosi sa sobom, moramo se ugledati na ashabe i odgojiti pojedince kojima će borba za ideale biti životna vodilja.
Moguće je produžiti životni vijek zajednice
Možda ni sve ovo neće biti dovoljno da bi se spriječilo izumiranje jedne zajednice, jer kao što je slučaj sa pojedincima, i ljudska društva su organizmi koji vremenom izumiru. Jednom je jedan velikan ukorio doktore oko sebe riječima: „Pa vi nikako da nađete lijek za smrt!“ Međutim, lijek za smrt ne postoji. Allah je uz život stvorio i smrt. Zato je nemoguće ubiti smrt na ovom svijetu.
U jednom časnom hadisu, Božiji Poslanik, s.a.v.s.,kaže: "Na Sudnjem danu će se smrt dovesti u obliku bijelog ovna koji po sebi ima crnila, zatim će se zaklati na prostoru između Dženneta i Džehennema i reći će se: O stanovnici Dženneta, vječnost bez smrti! O stanovnici Vatre, vječnost bez smrti!" (Buharija)Sama činjenica da se u Kur'anu i časnom sunnetu zajedno spominju Božija imena Muhji i Mumit, ukazuje upravo na ovu istinu. (Pogledati: Sura er-Rum, 50; Tirmizi, Davaat i Ibn Madže, Dua) Dakle, kako god je Allah stvorio život, On je stvoritelj i smrti. U suri el-Mulk stoji: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (el-Mulk, 2)
Smrt je neizbježna istina za svakog čovjeka. Međutim, kada govorimo o ljudskoj zajednici, iako se čini da je smrt sastavni dio svakog društva, ukoliko bi se držali navedenih uputa, bilo bi moguće, uz Božiju pomoć, odgoditi, ako ne i spriječiti propast društva i produžiti njegov životni vijek.
- Napravljeno na .