Tri osobine zaljubljenika u namaz

Svaki put kad stane na namaz čovjek bi trebao nastojati dosegnuti njegovu suštinsku istinu i smisao. Ukoliko vjernik koji ima namjeru pronaći pravi smisao namaza nije pročitao nekoliko djela o njegovom značaju, ukoliko nije osluhnuo glas duhovnih velikana – čime je zapostavio čak i teorijski značaj namaza – onda se njegova nakana ne može smatrati iskrenom.

Božiji Poslanik (alejhi ekmel’t-tehaja), govoreći ljudima o Džennetu, kazao je da Džennet ima stotinu nivoa i da je Firdevs po svom stepenu vrijednosti onaj koji se nalazi na vrhu. Na kraju je dodao: “Kad od Allaha tražite Džennet, onda tražite Firdevs”, i tako nam dao savjet da naše ambicije uvijek streme onome što je najbolje. Čak nam je pokazao i način na koji se traže blagodati koje su više i od samog Firdevsa i u to ime nas podučio dovama koje ćemo upućivati Uzvišenom Gospodaru. Zahvaljujući upravo njegovim jasnim uputama, mi u svojim dovama molimo Allaha, dž.š., da nas ispuni željom da vidimo Njegovu ljepotu, da naša srca ispuni čežnjom prema Njemu i da nas na onom svijetu nagradi tako što će nam dozvoliti da budemo svjedoci Njegove jedinstvene ljepote. Takvim obraćanjem mi obznanjujemo želju da svjedočimo Džemalullahu (Allahovoj ljepoti), da se krećemo stazama Allahovog zadovoljstva i da želimo steći Njegovu blagonaklonost. Dakle, sve ove dove koje su nam ostale od Božijeg Poslanika uče nas da trebamo željeti ono što je najvrednije i da se ne trebamo zadovoljiti onim što je ispod toga.

Tražiti suštinu i smisao namaza

Tako je i s namazom. Svaki put kad stane na namaz, čovjek bi trebao nastojati dosegnuti njegovu suštinu i smisao. U to ime važno je od Allaha moliti da nam podari ljubav i zanos koji su prvi muslimani osjećali prema ibadetu, da nas okiti pobožnošću kakva je krasila njih i da nam bude od pomoći na putu iskrenog i svjesnog obavljanja namaza. Možda bi svako od nas trebao uputiti dovu koja glasi: “Allahu moj, podari mi istu onu iskrenost s kojom je Poslanik, s.a.v.s., obavljao svoj namaz. Učini da moja duša osjeti istinski smisao namaza. Gospodaru moj, i ja želim klanjati onako kako je to činio naš Poslanik, s.a.v.s., i u dubini svog bića osjetiti suštinsku slast namaza. Želim da se za vrijeme namaza udaljim od svega što nema veze s Tobom i da se u potpunosti predam ibadetu. Molim Te, Gospodaru, ispuni mi ovu želju.”

Tražiti mogućnost činjenja ibadeta onako kako je to sam Poslanik, s.a.v.s., činio ne znači zahtijevati poslanstvo. Ovdje sa radi o izražavanju želje da Najboljeg među ljudima, s.a.v.s., koji nam je uzor u svemu, uzmemo za primjer i u ibadetu i da se na stepenima molitve uzdignemo što visočije. Takva dova sigurno neće otići u prazno. Budete li u njoj uporni i iskreni, Allah vam neće uskratiti takvu blagodat.

Dova srcem i jezikom

Želja da se dostigne istinski smisao namaza je dova koja se čini srcem i jezikom. Njezina praktična primjena je putem čitanja djela koja su napisana o ovoj temi. Ukoliko vjernik koji želi pronaći pravi smisao namaza nije pročitao nekoliko djela o njegovom značaju, ako nije osluhnuo glas duhovnih velikana – čime je zapostavio čak i teorijski značaj namaza – onda se njegova nakana ne može smatrati iskrenom.

Stoga, putnik koji traga za iskrenim namazom trebao bi pročitati tekstove i djela koja će ga provesti kroz svijetlu atmosferu namaza, koja će ga nadahnuti riječima duhovnih velikana i koja će mu srce ispuniti snažnim osjećajem strahopoštovanja. Tako je i uvaženi Bediuzzaman često spominjao da je neke poslanice koje je smatrao izuzetno važnim pročitao stotinu i petnaest puta. Zar ne bi svaki vjernik trebao bar nekoliko puta pročitati određen broj djela koja se tiču istine Bića Božanskog, imanskih principa i značenja molitve.

Pokazati konzistentnost u praktičnoj dovi, kao i u dovi koja se čini jezikom, istrajnost na putu pronalaska matluba (Onaj Kojeg se želi) i aktivno strpljenje predstavljaju još jednu osobinu onih koji sigurno koračaju do cilja. Ljubav prema namazu nekad ne dolazi preko noći. Ponekad je potrebno da prođu dani, mjeseci pa čak i godine da bi se doživjela istina namaza. Zato je vrlo važno biti uporan u želji i istrajno činiti sve što je neophodno da bi se došlo do rezultata.

Ne odustajte!

Ukoliko se smatrate kandidatom na putu potrage za istinskim namazom, onda ne smijete zapostaviti nijednu jedinu uputu koja se na tom putu mora poštovati. I kad nađete neki glas ili neki ton koji vas u tome posebno motivira, onda ga ne napuštajte i, ako je potrebno, vraćajte mu se iznova. Ponekad je potrebno nekoliko puta pročitati knjigu koja vas je dirnula, nekoliko puta poslušati CD koji vas je oduševio ili nekoliko puta poslušati vaz vama posebno dragog duhovnog vođe i pritom stalno razmišljati o cilju koji vas zaokuplja.

Ni slučajno nemojte biti brzopleti i ne pomišljajte na odustajanje misleći da vam to što želite neće poći za rukom. Nekad je potrebno godinama žuboriti kao potok te se poput njegovih valova lomiti udarajući u okolne stijene da biste se postepeno čistili i na kraju pronašli put do okeana. Ovisno o tome koliko vam je iskren nijet i koliko ste dali na tom putu, pred vama je prilika da zauzmete mjesto u safu onih velikana koje slobodno možemo nazvati “zaljubljenicima u namaz”.

Pred nama je nevjerovatan dan!

To je dan u kojem će se nebesa prolomiti, a džehenemska se vatra dodatno potpaliti i kada će se, nakon Posljednjeg dana, još jednom puhnuti u sur koji će označiti vrijeme oživljavanja mrtvih radi polaganja računa...

Dan kad će svaki čovjek bosih nogu i otkrivene glave u strahu i očaju čekati da na njega dođe red, kad će zaokupljen vlastitom brigom bježati od svoje braće, sestara, majke, oca, supruge i djece i kada će čak i vjerovjesnici biti zaokupljeni brigom oko vlastitog spasenja...

To je dan kad će lanci, okovi i uzavrela vatra džehenemska, namijenjeni nevjernicima, užasnuti svako srce, kad će mnogima koji u strahu i crna lica budu čekali biti povijena kičma, kada će se onima koji nisu robovali Allahu reći: “Krenite sad prema onome što ste poricali! Krenite prema troslojnoj džehenemskoj tami koja nema sjene i koja ne štiti od vatre”, i kada će oni koji su ostali bez išta na licima biti sprovođeni prema vatri...

Na taj dan, kad će pakleno sunce biti bliže nego ikada, kad će ljudski mozgovi ključati od vreline i kad se sve okrene protiv čovjeka, ljudi će gledati da pronađu makar i djelić hlada u koji će se skloniti i pobjeći od paklene žege. Međutim, osim Allahove zaštite i pomoći, tog dana drugog hlada neće biti.

Tog dana kad utihne svaki glas, kad duša dođe u grlo, kad pogled postane mutan i nejasan, postojat će samo jedno sklonište, a to je hlad Allahove zaštite...

Opisujući ovaj dan Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Sedmerica će biti u Allahovom hladu kad drugog hlada osim Njegova ne bude...” U nastavku hadisa on nabraja ljude koji će pronaći mjesto u tom hladu, opominje nas i podstiče da budemo jedni od njih. Tim nam riječima ukazuje na činjenicu da je zdravo društvo moguće jedino ukoliko je sačinjeno od pojedinaca koji predstavljaju sedam navedenih grupa.

Riječ je o sljedećih sedam vrsta ljudi:

• pravedni imam ili vođa
• mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu
• čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju
• dvojica ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha, na toj ljubavi se sastali i na njoj se rastali
• čovjek koga je pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio da se boji Allaha
• čovjek koji je udijelio sadaku i sakrio je da niko ne zna
• čovjek koji se iskreno sjeti Allaha, pa mu oči zasuze

Tweet

Whatsapp