Šta trebate znati o ljubavi?
Ljubav je suštinski dio svakog bića, i to onaj najblistaviji dio, koji ima najveću moć; taj je dio sve u stanju preživjeti i nadvladati. Ljubav uzdiže svaku dušu koja je upije u sebe i svaku takvu dušu pripremi za vječno putovanje.
Duše koje su u stanju povezati se s Vječnošću putem ljubavi naprežu se da u drugim dušama probude ono što je izvedeno iz Vječnosti. One su svoje živote posvetile ovoj svetoj obavezi, obavezi za koju su spremne podnijeti svaku teškoću, i to do samog kraja. I kao što one žive ljubav do posljednjeg izdisaja, tako će živjeti ljubav onda kad budu ustajale na Sudnji dan.
Dušama koje nemaju ljubavi nemoguće je da se uzdignu u horizonte ljudskog savršenstva. Kad bi takvi živjeli i stotinama godina, oni ne bi uspjeli napredovati na stazi usavršavanja. Oni koji nemaju ljubavi, budući da su upleteni u mreže sebičnosti, nisu u stanju bilo koga voljeti, i umiru nesvjesni ljubavi koja je duboko usađena u samo biće.
Dijete primi ljubav čim se rodi, raste u toploj atmosferi nježnosti, u okruženju u kojem se duše vole. Iako u kasnijoj fazi svog života možda neće uživati u istoj ljubavi i u istoj mjeri ljubavi, ono uvijek čezne za njom i traži je tokom cijelog svog života.
Orkestar ljubavi u univerzumu
Otisci ljubavi vide se na licu Sunca; voda se isparava, uzdiže se ka tom licu, gore se kondenzira u kapi, a kapi radosno padaju na Zemlju – na krilima ljubavi. Nakon toga, razvijaju se i razbuktavaju, s ljubavlju, hiljade cvjetova, nudeći svojoj okolini osmijehe. Blistava rosa, također s ljubavlju, kapa s lišća i veselo svjetluca. Ovce i janjci bleje i skakuću poneseni ljubavlju, a i ptice i pilići cvrkuću s ljubavlju, pjevaju u horovima ljubavi.
Svako biće ima svoj dio u velikom orkestru ljubavi u univerzumu, koji ima vlastitu simfoniju, i svako biće iskazuje, svojom slobodnom voljom ili svojom dispozicijom, aspekt duboke ljubavi koja se nalazi u njegovoj egzistenciji.
Ljubav je u duši ljudskog bića ukorijenjena toliko duboko da mnogi zbog nje rođenu kuću napuste; mnoge porodice se razruše, a u svakom ćošku poneki Medžnun jeca zbog ljubavi, čeznući za svojom Lejlom (u istočnjačkoj literaturi, Lejla i Medžnun su legendarni zaljubljenici). Zbog toga što nisu u stanju sakriti svoja osjećanja, na one koji su zaljubljeni često se gleda kao na luđake!
Altruizam (nesebičnost) je uzvišeno ljudsko svojstvo, čiji je izvor u ljubavi. Ko god ima najveći udio u ovoj ljubavi, on je najveći heroj ljudskosti; takvi su ljudi u stanju iščupati osjećaje mržnje i zlobe iz sebe. Takvi heroji ljubavi nastavljaju živjeti čak i nakon svoje smrti. Njihove nježne i saosjećajne duše – svakodnevno paleći buktinju ljubavi u svojoj nutrini i čineći svoje srce izvorom ljubavi i altruizma – ostali ljudi pozdravljaju i vole, i oni će, tako dragi, steći pravo na vječni život nakon Sudnjeg dana. Ni smrt ni Strašni sud neće moći ukloniti tragove njihove ljubavi!
Majka koja umre za svoje dijete heroina je nježnosti; pojedinci koji živote posvete sreći drugih nazvani su “hrabrim posvećenicima”, ali oni koji žive i umiru radi svih ljudi stječu stepen besmrtnika, zaslužili su su da budu ustoličeni u srcima svih ljudi. U rukama ovih heroja ljubav postaje eliksir (čudotvorni napitak) kojim se uklanjaju sve prepreke i ključ kojim se otvaraju sva vrata. Oni koji posjeduju takav eliksir i takav ključ, prije ili kasnije, otvore kapije svih strana svijeta i šire miomiris mira, noseći buhurdare u svojim rukama.
Neposredan put ulaska u srce ljudi jeste put ljubavi, put Božijih vjerovjesnika. Oni koji ga slijede samo ponekad budu odbijeni; ako ih i odbije malo ljudi, hiljade njih izražavaju im dobrodošlicu. Jednom kad se spoje s ljubavlju, ništa ih više ne može zaustaviti da stignu do svog cilja – Božijeg zadovoljstva.
Kako su sretni i prosperitetni oni koji slijede uputu ljubavi, a kako su nesretni oni koji kroz život hode “gluhi” i “nijemi”, nesvjesni urođene ljubavi!
Bože, Ti Koji si Najuzvišeniji, danas, kad su se mržnja i zloba raširile kao naslage tmina, tražimo utočište u Tvojoj beskrajnoj ljubavi i molimo Te, pred Tvojim kapijama, da naša srca ne budu srca onih koji su bez milosti, već srca onih Tvojih robova koji su puni ljubavi i humanih osjećaja.
Ljubav prema ljudskom rodu
Ljubav je eliksir; čovjek koji živi s ljubavlju usrećuje se njome, a i druge čini sretnim. U rječniku ljudskog roda ljubav je sam život, jedni druge osjećamo posredstvom ljubavi. Svemoćni Bog nije stvorio nijednu vezu jačom od one ljubavne, jer njezin lanac veže ljude jedne za druge. Ako u svom podnožju zemlja nema ljubavi koja će joj dati svježinu i činiti je davateljicom života, onda ona nije ništa drugo do pustolina. Džini i ljudi imaju sultane; pčele, termiti i mravi imaju svoje kraljice; svako od njih ima svoj prijesto. Kraljevi i kraljice moć stječu na različite načine, nakon čega zasjedaju na prijesto. Ljubav je sultan koji vlada prijestolom naših srca, a ne vodi nikakvu bitku za njega. Jezik i usne, oči i uši vrijede samo ako nose bajrak ljubavi, jer ljubav je jedina vrijednost i samo ih ona čini vrijednim. Srce, paviljon ljubavi, neprocjenjivo je zato što ga nosi ljubav i što ono nosi ljubav. Sultani postaju vojnici nježnosti kada ih osvoje vojnici ljubavi.
Mi se odgajamo u atmosferi u kojoj su pobjede ljubavi u našim pogledima, a zvukovi bubnjeva ljubavi odzvanjaju u našim srcima. Naša srca uzbuđeno kucaju kad vide da se vihori zastava ljubavi. Postali smo toliko prožeti ljubavlju da naši životi postaju potpuno zavisni od nje, da joj i svoje duše posvećujemo. Kad živimo, živimo s ljubavlju; kad umiremo, umiremo s ljubavlju. U svakom svom dašku cijelim bićem osjećamo ljubav; ona je naša toplota kad je hladno i naša oaza kada je toplo.
Ako u ovom prezagađenom svijetu, gdje se na svakom koraku susrećemo sa zlom, postoji išta što je nedirnuto i čisto, to je ljubav; među svim uresima ovog života, koji iščezavaju, ukoliko još postoji išta lijepo, što bi, bez nestajanja, moglo sačuvati veličajnost i šarm života, to je ljubav. Ni u jednom narodu ili društvu ne postoji ništa što je stvarnije i trajnije od ljubavi. Gdje god se čuje zvuk ljubavi, koji je nježniji i topliji od uspavanke, svi drugi zvukovi i instrumenti utihnu i svi se stope s njezinim zvukom.
Ljubav uništava šejtanske spletke
Sve što je stvoreno rezultat je svjetlosti kandilja ljubavi, čiji je fitilj “postao znan i vidljiv”. Da Stvoritelj nije volio ono što je stvorio, ne bi bilo ni Mjeseca, ni Sunca, ni zvijezda. Njegova nebesa su poeme ljubavi, a Zemlja je njihova rima. U prirodi se osjećaju teški udarci ljubavi; u odnosima među ljudima može se vidjeti kad zaleprša njezina zastava.
Ako u društvu postoji nešto što ima stabilnu vrijednost, to je ljubav. Ona je teža od suhog zlata. Zlato i srebro mogu izgubiti vrijednost, na ovoj ili onoj tržnici, ali vrata ljubavi zatvorena su za svaku vrstu pesimizma, ništa ne može zamijeniti njenu unutarnju stabilnost i ravnotežu. A oni koji su upali u blato mržnje, bijesa i neprijateljstva vode bitku protiv ljubavi. Ironija je u tome što ove duše može smiriti samo ljubav.
Osim trke za bogatstvima ovog svijeta, postoje i drugi problemi, koje samo mistični ključevi ljubavi mogu riješiti. Nemoguće je da se ijedna druga vrijednost takmiči s ljubavlju, ne može je nadići. Ljubavni osjećaji u ovom će maratonu uvijek pobjeđivati zlato, srebro, novac i druge vrijednosti. Kada dođe taj dan, koferi vlasnika materijalnih bogatstava – i uz sve ljepote i ukrase, pompezne živote – bit će prazni, njihova vatra ugašena; s druge strane, kandilj ljubavi uvijek će biti upaljen, šireći svoju svjetlost u naša srca i duše.
Oni sretnici koji kleče pred saosjećajnošću i koji su svoje živote posvetili širenju ljubavi u svojim rječnicima nemaju mjesta za riječi kao što su mržnja, bijes, zavjera ili zloba, čak i kad bi im životi bili u opasnosti, oni ne bi iskazali sklonost ka neprijateljstvu. Oni ponizno hodaju zemljom, sa srcima ispunjenim ljubavlju, i oni nemaju drugog pozdrava osim pozdrava ljubavi. Kad oni ustanu, osjećaji neprijateljstva nestanu u nepoznatom prostoru, osjećaji mržnje postanu ljubomora, a svi ti osjećaji ustuknu pred udarcima koje im nanosi ljubav.
Jedina magija koja može uništiti šejtanske spletke jeste ljubav. Poslanici su ugasili plamenove mržnje i zavidnosti koje su upalili faraoni, Nimrudi i drugi kraljevi tirani; vjerovjesnici se nisu služili ničim osim ljubavlju. Evlije pokušavaju sakupiti na jednom mjestu nedisciplinirane, pobunjene duše, koje su raštrkane poput izgubljenih stranica; one ljubavlju te duše podučavaju ponašanju jednih prema drugima. Moć ljubavi bila je toliko jaka da je mogla srušiti čarolije Haruta i Maruta (Harut i Marut su meleci o kojima se u Kur'anu govori u suri Al-Baqara, 2:102; oni su ljude podučavali magiji, ali ih i upozoravali na njezinu zloupotrebu); ona može ugasiti i džehennemsku vatru. Prema tome, nema sumnje da onome ko je naoružan ljubavlju ne treba nikakvo drugo oružje. Zaista, ljubav je toliko snažna da može zaustaviti puščano zrno, ili čak topovsko đule!
Mi smo ogledala jedni drugima
Naš interes u našoj sredini i naša ljubav prema čovječanstvu, odnosno naša spremnost da zagrlimo ljudski rod, zavise od znanja i poimanja naše esencije, od naše spremnosti da otkrivamo sami sebe, da osjećamo vezu sa Stvoriteljem. Paralelno sa sposobnošću da otkrivamo i osjetimo svoje unutranje dubine i skriveni potencijal svoje esencije, također ćemo biti osposobljeni da shvatimo da i drugi imaju taj isti potencijal.
Štaviše, zato što su naše unutarnje vrijednosti u izravnoj vezi sa Stvoriteljem, zato što uvažavamo bogatstva skrivena u svakom biću, mi ćemo i sve što je živo početi posmatrati iz različite perspektive, drukčije. U stvarnosti, nivo našeg razumijevanja i cijenjenja drugog zavisi od toga u kojoj ćemo mjeri priznati kvalitete i bogatstva koja svaka osoba posjeduje. Ovaj koncept možemo sumirati jednom mišlju koja se temelji na izreci Poslanika – neka je mir s njim – u kojoj se kaže: “Vjernik je ogledalo drugom vjerniku.” Mi ovu misao možemo proširiti, pa reći: “Ljudsko biće je ogledalo drugom ljudskom biću.”
Ukoliko smo u stanju slijediti ove misli, ukoliko shvatamo i cijenimo bogatstva koja ima drugo ljudsko biće, na isti ćemo način shvatiti u kakvom su odnosu ova bogatstva s njihovim istinskim Vlasnikom, i tek tada ćemo shvatiti da u univerzumu ne postoji ništa što je lijepo, nježno i drago a da ne pripada Njemu.
Duša koja osjeća ovu dubinu reći će isto ono što nam je rekao Rumi (Mevlana Dželaluddin Rumi, 1207–1273, veliki muslimanski evlija, osnivač reda mevlevija, “vrtećih” derviša), kada je kazao jezikom srca: “Dođi, dođi i pridruži nam se, mi smo oni koji su predani Bogu! Dođi, dođi na vrata ljubavi, pridruži nam se, sjedi s nama! Dođi da jedan drugom govorimo preko naših srca! Da govorimo tajno, bez ušiju i očiju! Da se smiješimo zajedno, bez usana i zvuka, da se smijemo kao ruže! Poput misli, da se gledamo bez ijedne riječi i ijednog glasa! Pošto smo svi mi isti, pozovimo jedni druge iz srca, ne trebaju nam ni usta ni jezici. Pošto su naše ruke spletene, govorit ćemo o njima!”
U našoj današnjoj kulturi nije lahko pronaći takvo duboko razumijevanje ovih ljudskih osjećaja i vrijednosti; teško ćemo ih pronaći u grčkom ili latinskom mišljenju, ili u filozofiji Zapada. Islamska misao u svakom od nas gleda različitu manifestaciju jedinstvene rude, odnosno drukčiji aspekt iste stvarnosti. Zaista, ljudi koji se ujedine oko zajedničkih vrijednosti, kakve su jednoća Boga, Poslanik i vjera, liče na dijelove jednog tijela. Ruka nema potrebe takmičiti se s nogom, jezik ne kritizira usne, oko ne vidi pogreške uha, srce se ne bori s umom...
Budući da smo dijelovi istog tijela, moramo prekinuti ovaj dualitet, koji narušava naše jedinstvo. Put koji ujedinjuje ljude moramo učiniti jasnim; ovo je jedan od najboljih načina kojima Bog dariva uspjeh na ovom svijetu; to je način pomoću kojeg se ovaj svijet transformira u raj. Na tom putu, vrata nebesa su uvijek otvorena, ona nas srdačno očekuju. Prema tome, trebamo ukloniti sve ideje i sve osjećaje koji nas razdvajaju, te požuriti da prigrlimo jedni druge.
1. Svako biće ima svoj dio u velikom orkestru ljubavi u univerzumu, koji ima vlastitu simfoniju, i svako biće iskazuje, svojom slobodnom voljom ili svojom dispozicijom, aspekt duboke ljubavi koja se nalazi u njegovoj egzistenciji.
2. Altruizam (nesebičnost) je uzvišeno ljudsko svojstvo, čiji je izvor u ljubavi. Ko god ima najveći udio u ovoj ljubavi, on je najveći heroj ljudskosti; takvi su ljudi u stanju iščupati osjećaje mržnje i zlobe iz sebe. Takvi heroji ljubavi nastavljaju živjeti čak i nakon svoje smrti.
3. U rječniku ljudskog roda ljubav je sam život; mi jedni druge osjećamo uz pomoć ljubavi. Svemoćni Bog nije stvorio nijednu vezu jačom od one ljubavne, jer njezin lanac veže ljude jedne za druge.
- Napravljeno na .