Laž je kao smrtonosni virus

Ukoliko ste i vi pošli na put da čovječanstvu donesete ljubav, mir i bratstvo, te ukoliko želite pokazati poslaničko držanje, onda bi istinoljubivost trebala da bude vaš najveći kapital. Čovjek treba stalno da vježba istinoljubivost, da se udaljava od izjava koje se kose sa istinom i da se čak kloni i sjene lažnog kazivanja.

Istinoljubivost predstavlja osnovu poslanstva. Poslanstvo se kreće putanjom istinoljubivosti. Svaka riječ koja izađe iz usta jednog poslanika nosi obilježje istine, jer oni nikada ne govore protivrječno. Časni život Allahovog Poslanika s.a.v.s (neka je na njega mir i spas) je najbolji primjer tome.

Dolazi Povjerljivi!

Kaba je već bila restaurirana i postavljanje Crnog kamena (Hadžeru'l-esved) na njegovo staro mjesto preraslo je u veliki problem. Plemenske vođe su “do pola” isukale svoje mačeve u želji da čast postavljanja bude upravo njihova. Na kraju su donijeli jednu odluku; onaj koji prvi uđe u harem Kabe će imati ulogu sudije. Svi su željno iščekivali da vide ko će to biti. Naravno, Allahov Poslanik s.a.v.s. nije znao ništa o tome. Kada su ugledali njegovo lice, koje je i prijateljima i neprijateljima ulijevalo povjerenje, svi su radosno uzviknuli: “Emin dolazi!” Bez ikakvih prigovora prisutni prihvatiše njegovu medijaciju. Imali su potpuno povjerenje u njega. Allahov Poslanik s.a.v.s. tada još uvijek nije bio zadužen vjerovjesništvom, no ipak je bio čovjek kojem su svi vjerovali i koji je posjedovao svojstva jednog vjerovjesnika.

Istinoljubivost kao najveći kapital

Ukoliko ste i vi pošli na put da čovječanstvu donesete ljubav, mir i bratstvo, te ukoliko želite pokazati poslaničko držanje, onda bi istinoljubivost trebala da bude vaš najveći kapital. Kako se ne bi pretvorili u čovjeka od laži, kroz stalnu vježbu se trebate “pretplatiti” na istinu i nikad ne govoriti suprotno istini. Kada citirate nečije riječi ili prenosite neki događaj, važno je da od riječi do riječi prenesete sve onako kako je bilo i da pazite da ne biste propustili čak ni djelić izgovorene riječi.

Svaka riječ treba biti glas tvog srca

Laž ima dvije strane: prvo, laž predstavlja skrivanje onoga što mislimo, odnosno laž se kosi sa vlastitim ubjeđenjima; drugo, laž predstavlja izjavu koja se kosi sa činjeničnim stanjem. Drugim riječima, vi pred Allahom dž.š. (Uzvišenom) izgovarate riječi koje su protivne onome što Uzvišeni Gospodar vidi, čuje i zna. Zato je važno paziti da svaka rečenica koju izgovorite bude glas vašeg srca i da stvari koje sa sigurnošću poznajete prenosite na način za koji smatrate da je najtačniji. Uz to, uvijek trebate imati na umu da Allah dž.š. zna istinu. Čak i prilikom kolokvijalnog govora treba tragati za istinoljubivim govorom i ne dozvoliti da nam laž, koja predstavlja smrtonosni virus, zarazi srce.

Govorio istinu, a drhtao od straha

Dok bi prenosio neki hadis, Abdullah ibn Mes'ud r.a. (neka je Allah zadovoljan njime), koji je bio poznat po svojoj istinoljubivosti, drhtao je od straha. Kada bi citirao svete riječi našeg Poslanika s.a.v.s., bio je toliko oprezan da bi mu od uzbuđenja tijelom strujala jeza, a s čela bi mu se spuštale krupne kapljice znoja. Naprimjer, dok je prenosio svima dobro poznati hadis u kojem se kaže: “Onaj ko se pokaje zbog nekog grijeha, kao da ga nije ni učinio ”, on bi išao naprijed-nazad, trljao rukama i stalno izgovarao: “La havle ve la kuvvete illa billah” (Nema snage ni moći osim s Allahom). Davao je sve od sebe da bi, bez ikakvog nedostatka, prenio doslovno ono što je rečeno. Na kraju bi, uprkos svemu, izgovarao: “Allah zna najbolje.” Jedan od njegovih učenika kaže: “Boravio sam godinu dana kod poštovanog Ibn Mes'uda i nisam niti jednom čuo kako kaže: “Božiji Poslanik je rekao to i to.”

Da bi se držali dalje od korupcije

Takvu vrstu osjetljivosti mogli bi okarakterisati i kao “čestitost jezika”. Bilo kako bilo, ispravnost vaših riječi i njihovo podudaranje sa istinom u okviru Allahovog znanja, dakle, podudarnost sa suštinom onoga o čemu govorite predstavlja jednu zasebnu dimenziju čestitosti. Da ne bi pocijepao zastor stida i čestitosti, čovjek treba stalno da vježba istinoljubivost, da se udaljava od izjava koje se kose sa istinom i da se kloni čak i sjene lažnog kazivanja. Osjećaj pohlepe koji se može probuditi prema ovosvjetskim blagodatima i bogatstvu treba ugušiti dok je još u povoju, te mu ne dati priliku da preraste u zavist, netrpeljivost i ljubomoru prema tuđem bogatstvu. Ova slabost, ukoliko se ne iskorijeni još u fazi nastanka, ne samo da će čovjeka navesti na prosjačenje, već bi ljude slabog karaktera mogla odvesti i do krađe.

Otimaju od naroda ono što im ne pripada

“Korupcija” je jedan od pojmova koji se u zadnje vrijeme često koristi u svakodnevnoj komunikaciji. Ne znam da li ljudi smatraju da je riječ “krađa” antipatična ili da je riječ “korupcija” nekako prikladnija, ali kada žele da opišu krađu većih razmjera koriste se pojmom “korupcije”.

Sve u svemu, riječ je o epitetu koji se vezuje za ljude koji možda naizgled podsjećaju na velike ličnosti, ali u osnovi rade ono što i obični lopovi, dakle, otimaju od naroda ono što im ne pripada.

Usmjeriti čovjeka prema onom što ga neće zavesti

Ukoliko čovjek osjeća slabost prema bogatstvu i materijalnim mogućnostima, trebao bi da ostane na čvrstom tlu i na vrijeme izbjegne trusno područje koje će urušiti njegov integritet. Dopustiti takvom čovjeku, čovjeku koji je zaluđen idejom da se obogati, da zauzme položaj i obnaša funkciju koja bi mu mogla to omogućiti je kao dopustiti čovjeku da trči putem koji je poledio. Vrlo je vjerovatno da će se okliznuti i pasti. Zato je najbolje da se takav čovjek usmjeri prema stvarima koje ga neće zavesti. Neka se zaustavi što je prije moguće, dok nije kasno, a svoju volju iskoristi na najbolji mogući način. U suprotnom, desi li se da na leđa vlastite volje natovari jedan težak teret, prevrnut će se i, još povrh toga, dobiti obilježje “čovjeka bez časti”. Tada će uzaludno ukoravati sebe riječima: “Pa, ja zaista ne iskoristih volju na pravi način.”

Naš Poslanik stalno je savjetovao istinoljubivost

I dok je naš Poslanik s.a.v.s. cijeli svoj život proživio u okviru istinoljubivosti, svom ummetu također je savjetovao da ostane na putu istine. Zaista, bio je ispravan poput strijele, stalno je savjetovao istinu i sa istinoljubivošću, koja je samo njemu bila svojstvena, dostigao je tačku koja se nalazi na granici između imkana (Postojanje koje nije neminovno. Sve ono što postoji izvan Allaha) i vudžuba (Neminovno postojanje. Allahovo Biće i Njegova svojstva). To je tačka iza koje postoji samo Božanska Istina. Naravno da je Poslanik s.a.v.s. u svakom smislu bio čovjek, ali je istinoljubivost ta koja ga je uzdigla do tog nivoa. Zato i nama savjetuje istu stvar i kaže: “Obećajte da ćete govoriti istinu, ne unosite laž u vaše živote i ja ću vam obećati Džennet. ”

Nikada nije izgovorio laž

Do njegove četrdesete godine (kada je zadužen poslanstvom) niko nikada nije čuo, niti zabilježio da je on izgovorio bilo šta protivno istini. Jedan od ljudi, koji je kasnije dobio čast da se svrsta u redove ashaba, kaže: “Jednog dana, još u doba džahilijeta (period neznanja koji je prethodio Objavi), sa Božijim Poslanikom sam se dogovorio da se nađemo na jednom mjestu. Ja sam zaboravio taj dogovor. Tri dana kasnije sam se sjetio našeg dogovora i otrčao do mjesta gdje smo se trebali naći. Imao sam šta i vidjeti: Božiji Poslanik je stajao na tom mjestu. Niti je bio ljut, niti mi je zamjerio, samo je rekao: 'O, mladiću! Namučio si me, čekam te već tri dana na ovom mjestu.”

Pismo upućeno bizantijskom caru Heraklu

Čak je i Ebu Sufjan, dok je još bio jedan od njegovih najvećih neprijatelja, potvrdio Poslanikovu istinoljubivost. Božiji Poslanik je, u jednom periodu svoga poslanstva, slao pisma različitim vladarima. Jedno od tih pisama poslao je i bizantijskom caru Herakliju, koji je pismo pročitao od početka do kraja. Nakon toga pozvao je Ebu Sufjana, koji se nalazio na području Damaska, i među njima se odvio sljedeći razgovor:

• Ko su ljudi koji mu se najviše priklanjaju, bogataši ili siromasi?
• Siromasi.
• Da li je iko, nakon što je prišao njegovoj vjeri, ponovo izašao iz nje?
• Do sada se to nije desilo.
• Povećava li se broj njegovih sljedbenika ili se smanjuje?
• Svakim danom ih ima sve više.
• Da li ste ikada čuli da je izrekao neku laž?
• Ne, niko ga nikada nije čuo da laže.

Nakon prvog dojma koje je pismo ostavilo na njega i riječi koje je izgovorio Ebu Sufjan, tada još uvijek najveći neprijatelj muslimana, Heraklije je bio veoma dirnut i rekao je:

• Nemoguće je zamisliti da jedan čovjek u toj mjeri bude istinoljubiv pred ljudima, a da laže pred Bogom.

U ovom događaju, koga smo se dotakli samo u dijelu koji se odnosi na našu temu, postoje dva dokaza istinoljubivosti Božijeg Poslanika s.a.v.s. Na prvom mjestu su riječi Heraklija, koje su navedene iznad, a na drugom su riječi Ebu Sufjana, koji u to vrijeme još uvijek nije bio počašćen islamom. On je još tada priznavao i potvrđivao istinoljubivost Božijeg Poslanika.

Tweet

Whatsapp