Povezanost srca i Kur’ana
Osoba koja poziva u islam treba uskladiti svoje srce i svijest shodno časnome Kur’anu te harmonizirati sebe s njime. Uzvišeni Allah govori o ovome u Kur’ani-kerimu u sljedećem ajetu:
إِنَّ فِي ذَلِكَ لَذِكْرَى لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ
U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša a priseban je. (Kaf, 37.)
Da, zaista je Kur’ani-kerim knjiga pouke, upute, zikra, a osnovni uvjet za to jeste otvorenost srca prema njemu. Zbog toga je osoba koja čita Kur’an dužna usmjeriti svoj pogled i dobro otvoriti svoje uši prema Kur’anu. Cijelim svojim bićem treba se okrenuti časnome Kur’anu, jer je nemoguće imati koristi od Kur’ana, a da se u isto vrijeme slijede neki drugi putevi. Osoba koja svoj život ne bude utemeljila na ovim principima ne može vidjeti aspekt veličanstvene mu›džize Kur’ana. Takva osoba ne može razaznavati Božiji Govor od ljudskoga govora. Svako ko padne na ovaj nivo neće biti u stanju ispuniti misiju u ime Kur’ana, jer Kur’an, nakon riječi Uzvišenog:
ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ
Ovo je Knjiga u koju sumnje nema (El-Bekare, 2.), nastavlja riječima:
هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ
uputa onima koji su Boga svjesni (El-Bekare, 2.) - tj. to je govor Gospodara svih svjetova u kojem nema nikakve sumnje. Međutim, njime će se okoristiti na željeni način samo oni koji su svjesni Uzvišenog Gospodara. Osobe svjesne Uzvišenog Gospodara su ljudi koji najbolje poznaju prirodni Šerijat. Osoba nemarnog srca ne može biti svjesna Boga, također ne može imati koristi ni od Kur’ana, jer je njeno srce mrtvo. Plemeniti ajet to pojašnjava:
يَنظُرُونَ إِلَيْكَ نَظَرَ الْمَغْشِيِّ عَلَيْهِ مِنَ الْمَوْتِ فَأَوْلَى لَهُمْ
…ti si mogao vidjeti one čija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesviještenog! (Muhammed, 20.)
Šta misliš, šta će razumjeti iz Kur’ana i govora Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neko ko na njih gleda onako kako gleda mrtvac. Neće razumjeti ništa. Međutim, osobe koje usmjere svoje srce prema Kur’anu osjećaju događaje koji se dešavaju među stvorenjima onako kako osjećaju svoje srce, jer su uspostavili jedinstvo s ostalim stvorenjima. Onaj koji nema sposobnost da osjeti puls događaja ne može uraditi ništa na upućivanju ljudi, jer je navedeno usko vezano za kakvoću razumijevanja časnoga Kur’ana kao cjeline. Ukoliko želimo pristupiti ovom pitanju s drugog aspekta, kazat ćemo da je prvi uvjet koji osoba koja poziva u islam treba ispuniti jest da ove ajete koji se manifestiraju u kosmosu ili u ljudskoj psihi podvode pod kur’anske ajete koje uče u mushafu te od toga oblikuje vlastitu konstrukciju. U onoj mjeri u kojoj uspije osoba na ovome polju, bit će uspješna u dostavljanju i upućivanju ljudi u islam. U suprotnom, ništa drugo se neće postići, osim trošenja vlastitog i sagovornikovog vremena. Upravo tako, osoba koja poziva u islam ukrasila se cijelim svojim bićem islamskim osobinama i svim svojim postupcima i stanjima ukazuje da su one sastavni dio njene ličnosti. Sposobnost analize znamenja koja su u kosmosu i u ljudskim bićima i sjedinjavanje toga u jedinstvenu cjelinu je nešto što je nerazdvojno od osobe koja poziva u islam. Pored toga ta se osoba treba ukrasiti blagošću, čestitošću, sažaljenjem, urednošću i drugim osobinama koje vjernika čine istinskim vjernikom. Drugim riječima, kao što svaka osobina od osobina nevjernika nije nevjernička osobina, tako i svaka osobina od osobina vjernika nije vjernička osobina. Možda se vjerničke osobine kriju u napretku nemuslimana u savremenom svijetu u mnogim aspektima života i na raznim mjestima na ovome svijetu, možda je to što smo se uprljali njihovim nevjerničkim osobinama razlog naše dekadencije. Vjernik je dužan ukrasiti se i čvrsto se držati vjerničkih osobina. Posebno su to dužni učiniti pozivatelji u vjeru - oni bi u tome trebali značajno prednjačiti među vjernicima. Vjernik je, dakle, blaga i čestita osoba i primjer je milosti i pažljivosti prema ljudima. Kao takav, on sva stvorenja vidi kolijevkom milosti i područjem bratstva. Vjernikov život je u cijelosti organiziran i u svakome trenutku obasjan je Božanskim svjetlom. On ne zna za rasipanje vremena, svoje vrijeme ne provodi u kafanama, jer se takvo što ne navodi u životopisu Poslanika, s.a.v.s., već se njegovo kretanje izvan kuće svodi na džamije, na mjesta gdje se Allahu robuje te na mjesta gdje će pozivati one koji trebaju biti pozvani u vjeru. On je opskrbljen znanjem i spoznajom, daleko je od nesvrsishodnih stvari; čovjek je od programa i plana u svakom trenutku, koji odlično razumije uzročno-posljedične suodnose i koji proniče u samu bit stvari.
Da, upravo onako kao što smo prethodno kazali: razlog zapadnjačke superiornosti u današnjem vremenu jeste u tome što su poprimili svojstva muslimana. To je ono što ih je uzdiglo na vrhunce. Istovremeno, islamski svijet je ponio njihove najlošije osobine pa čak i kada dolaze u džamiju, na sebi ponesu te njihove osobine onako kako se nosi ogrtač na ramenu, dok ovi drugi žureći idu prema crkvi, no okićen svojstvima koja su specifična za muslimana. To znači da je u današnjem dobu superioran ne sam Zapad, već one islamske osobine koje ima pri sebi. Isto tako, poraženi nisu muslimani, već nevjerničke osobine koje su preuzeli. Prema tome, mi nemamo drugog načina da se izbavimo do da se snažno prihvatimo Kur’ana.
- Napravljeno na .